≫ 

Dan kad je Aleksinac zavijen u krv: Gaja je izgubio oca, majku i sestru (FOTO)

Predstavnici NATO u Briselu posle su rekli da je ovaj zločin bio „tehnička greška“, tvrdeći da je meta bila kasarna nadomak grada

  • 2

Šest projektila velike razorne moći pogodilo je Aleksinac, mali grad sa 17.000 stanovnika, 5. aprila 1999. godine i tom prilikom je poginulo 17 civila.

 

Još se čuju strašni jauci iz srpske Hirošime: Bombardovanje Srbije koštalo koliko i hrana za 79 miliona ljudi! (VIDEO)

 

U 21.35 sati NATO bombe su pale u sam centar mesta i ubile jedanaest, a ranile pedeset građana. Predstavnici NATO u Briselu posle su rekli da je ovaj zločin bio „tehnička greška“, tvrdeći da je meta bila kasarna nadomak grada.

 

– Naša kuća je bila velika i čvrsta – priča dr Bratislav Gaja Miladinović, transfuziolog u aleksinačkoj bolnici, koji je te noći izgubio oca, majku i sestru.

 

– Oni su se, kao i moja žena s dvoje dece, ćerkom od petnaest i sinom od jedanaest godina, sklonili u podrum. Zidovi podruma su izdržali, a oni su stradali od stakla. Sestra je imala samo dva reza na vratu… – s tugom se seća dr Miladinović, čija se porodična kuća nalazila u Ulici Vuka Karadžića 27.

 

Otac mu se zvao Dragomir (67), majka Ljubiva (63), a sestra Snežana (40) Miladinović. Dr Miladinović se u vreme bombardovanja Aleksinca nalazio s svojom vojnom jedinicom u Predejanu, na ulasku u Grdeličku klisuru, devedeset kilometara dalje. Tamo su mu javili da mu je kuća pogođena i da „u srušenoj kući ima šestoro mrtvih“.

 

Foto: Wikipedia/Rafaelbg

Foto: Wikipedia/Rafaelbg

 

I danas, šesnaest godina kasnije, doktoru zadrhti glas, a pogled zamagle suze kad priča o tim trenucima. U ondašnjim, ratnim uslovima bilo mu je potrebno nekoliko sati da od Predejana dođe do Niša i tek tu je, u komandi, pre nego što je došao na zgarište, saznao da su mu otac, majka i sestra mrtvi, a žena i deca povređeni.

 

– Spasioci su uspeli preživele da izvuku iz ruševina tek posle četiri sata. Oni su sad odrasli: ćerka je i sama doktor, sin grafički dizajner i nikakve psihičke traume nemaju, ali mi o tim danima u kući ne govorimo – kaže dr Miladinović.

 

Obnova Srbije posle NATO agresije počela je baš u Aleksincu. U Ulici Vuka Karadžića podignuto je šest novih zgrada i tragova krvavih događaja, osim u sećanjima ljudi, nema.

 

- Ne ponovilo se! - izgovara staru narodnu basmu kojom se tera zlo dr Bratislav Miladinović.

 

- Ali, da se ne zaboravi, da se pamti - dodaje.

 

Foto: Tanjug/Boki

Foto: Tanjug/Boki

 

Samo nekoliko minuta po bombardovanju na mesto nesreće dojurio je jedan od najpoznatijih srpskih fotografa Hadži Miodrag Miladinović. Redakcija lokalne televizije, čiji je vlasnik tada bio, nalazila se na dva minuta odatle.

 

– Podigao se oblak prašine, usitnjenog maltera i gara, a ljudi su bili unezvereni. Nije se znalo kolika je nesreća – gde su sve bombe pale, šta je sve srušeno, ni koliko ima stradalih – seća on.

 

Mića, kako Miladinovića zovu, ni danas ne izlazi iz kuće bez foto-aparata, a sve vreme NATO agresije neumorno je snimao posledice bombardovanja.

 

– Prvih dana sam išao sam, a posle su vlasti shvatile od kolike su važnosti svedočanstva o razaranjima, pa su me sami zvali i propuštali. Jednom tako, kažu, vojska oborila avion, seljaci jure pilota, idi tamo! Kad tamo, ništa!

 

Kakav avion, kakav pilot, pala neka velika bomba!

 

Po završetku bombardovanja albumi s Hadži Miodragovim fotografijama otišli su u svet, kao svedočanstvo o danima bezumlja, a zahvaljujući njemu Kurir objavljuje slike srušene Ulice Vuka Karadžića.

 

Foto: Tanjug/Boki

Foto: Tanjug/Boki

 

U trenutku napada u aleksinačkoj Hitnoj pomoći dežurali su sva lekara, dva vozača i dve medicinske sestre. Jedna od njih bila je i Suzana Turk.

 

– Mi smo smenu počeli u devetnaest sati. Trinaestog dana bomba je pala pred našu zgradu! Čuli smo neljudsku buku, sve je počelo da se ruši, vrata su ispadala iz okvira. Eksplozija je koleginicu bacila preko mene – priseća se Suzana.

 

– Iste noći, službu Hitne pomoći preselili smo u prostorije stare bolnice. Ranjene su donosili do jutra – seća se ona.

 

Nekoliko dana kasnije neko je, Suzana ne zna ko, u ruševinama zgrade u kojoj ih je zatekla eksplozija našao zidni sat. Pri padu ispala mu je baterija i kazaljke su se zaustavile na 20 do 10. Vratili su ga na zid. Zaustavljenog. Ne da pokazuje novo vreme, nego da svedoči o starom.

 

Foto: Tanjug/Boki

Foto: Tanjug/Boki

 

U centru Aleksinca podignut je spomenik žrtvama NATO bombardovanja. Zaveden uređenim travnjakom oko ovog obeležja, a očigledno nepripremljen u Beogradu, predsednik Srbije je polažući venac ovog 24. marta kazao da je „NATO u Aleksincu ubijao decu u parkiću“.

 

Materijalna šteta je velika. Bombe su te večeri oštetile 35 porodičnih kuća i 125 stanova u višespratnicima. Uništeni su i Dom zdravlja, međugradska autobuska stanica, konferencijske hale „Morava“ i „Betonjerke“.

 

Centar grada pretvoren je u ruševinu, jedna eksplozija je sravnila Ulicu Dušana Trivunca, a druga uništila deset kuća u Ulici Vuka Karadžića. Obnova Srbije posle NATO agresije počela je baš u Aleksincu.

 

Daljinac baner

 

(Telegraf.rs/crveneberetke.com)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Milka

    5. april 2017 | 16:40

    Zalost i tuga ostaju vesno ?a NATO kazniti za zlocine sve u Srbiji.. nema pravdanja jer moj narod nije izazvao rat zna se koje.. a nas su gadali planski i zato Ostetu traziti a zrtve pamtiti..

  • plavi safir

    5. april 2017 | 16:25

    Pomenulo se, ne povratilo se! Ali ne sme da se zaboravi i oprosti!!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA