ŠOKANTNO: Treći Rajh na papiru postoji, Nemačka okupirana 68 godina posle rata?! (FOTO)

Hitlerov naslednik Denic nikada nije svoja ovlašćenja legalno preneo na Saveznike i nikad s njima nije potpisao mir, zbog čega neki tvrde da pravno gledano Nemački Rajh postoji paralelno sa SR Nemačkom, samo je bez organizacije

  • 13

Pitanje iz naslova mora zvučati bizarno. Na kraju krajeva, pričamo o državi koja je nekrunisani, omraženi ali i neporecivi kralj Evrope i prvi (među jednakima) lider Evropske unije.

Pitanje je bizarno i zato što se Drugi svetski rat završio pre 68 godina, zato što su rane zaceljene, gresi oprošteni (ali ne i zaboravljeni), a mir zavladao i izgradio novu Evropu, slobodniju i ekonomski blistaviju nego što je ikada bila, čak i u poređenju sa zlatnim dobom kolonijalnih imperija.

Pa ipak, ovo pitanje ima itekako smisla. Dozvolite nam da objasnimo.

TREĆI RAJH, NA PAPIRU, NIKADA NIJE UGAŠEN?

Neposredno pre nego što će sebi prosuti mozak u berlinskom Firerbunkeru, sa Sovjetima na manje od 500 metara od njega, Adolf Hitler odredio je admirala Denica za svog naslednika. Ovaj je dva dana kasnije formirao vladu i svestan da je rat izgubljen, ovlastio generala Jodla i admirala fon Fridenburga da potpišu bezuslovnu kapitulaciju, kako su saveznici i zahtevali. Mir, međutim, formalno kao dokument nikada sa njima nije potpisan.

Vinston Čerčil je u svom radijskom govoru eksplicitno priznao Denica za šefa nemačke države; međutim, desetak dana kasnije i Denic i njegova vlada su uhapšeni ali ne i zamenjeni. Nemački Rajh (zvanično ime Trećeg Rajha) ostao je bez vrhuške, a pravni vakuum koji je nastao nadomešten je formiranjem Savezničkog kontrolnog saveta koji je preuzeo vlast u državi. Sovjeti, Amerikanci, Britanci i Francuzi su dobili po jedan okupacioni sektor. Poljaci su dobili zemlje istočno od linije Odra-Lužička Nisa na privremenu upravu, koje su potom praktično anektirali.

Kada je 1949. godine od britanskog, američkog i francuskog sektora formirana Savezna republika Nemačka (BRD), a od sovjetskog Demokratska republika Nemačka (DDR) postalo je jasno da je kontinuitet u odnosu na Nemački Rajh sporan jer ni preuzimanje vlasti od strane saveznika nije izvedeno snagom zakona već silom oružja: legalna vlada Nemačkog Rajha nije pravno transferovala ovlašćenja na saveznike. BRD je smatrala da ona nije naslednik Rajha već istovetna sa njim, ali ni jedan od četiri okupaciona saveznika to nije tako video: za njih, Nemački Rajh je bio teritorija obe Nemačke plus oba Berlina.

Sporan je i Osnovni zakon BRD, za koji nemački narod nikada nije glasao, pošto je 1949. godine kada je donet u njemu samom napisano da je to samo privremeni akt dok se ne donese novi ustav. Pravno i tehnički, tvrde neki, Vajmarski ustav donet posle Prvog svetskog rata je zato i dalje na snazi. Ovo je postalo naročito sporno nakon ujedinjenja dve Nemačke, kada je Osnovni zakon postao vrhovni pravni akt i na istoku i u celom Berlinu.

- Nemačka vlada je nelegalna, i ono što oni rade nema uporišta u zakonu. Nemačka počiva na Drugom Rajhu i na ustavu donetom u Vajmaru 11. avgusta 1919. godine. To je jedini legalni ustav. Drugi svetski rat nikada nije završen jer mir nikada nije potpisan između Nemačkog Rajha i Saveznika. Dok god nemamo mir, Nemačka je kolonija Sjedinjenih Država - rekao je za AFP rođeni Berlinac Volfgang Gerhard Ginter Ebel, samoproglašeni rajhskancelar.

Ebel naglašava i da je Konačni sporazum u pogledu Nemačke potpisan 1990. od strane BRD, DDR i četiri okupacione sile - kojim je pravno gledano postignut mir, kojim se četiri sile odriču svih prava u Nemačkoj i kojim i nominalno prestaje okupacija - nelegalan i zato što su obe nemačke vlade prestale da postoje nekoliko meseci ranije u sklopu procesa ujedinjenja.

- Kada su se Istočna i Zapadna Nemačka ujedinjavale, u diplomatskim krugovima su svi očekivali da će se obnoviti Nemački Rajh, ukinuti privremeni Osnovni zakon iz 1949. godine i vratiti na snagu ustav koji je Hitler ignorisao. Međutim, to se nije desilo - zaključuje on.

Pitanje da li Nemački Rajh i dalje postoji kao država je stvar perspektive, međutim treba dodati i da je isti Federalni ustavni sud koji je ustvrdio da je BRD istovetna sa Nemačkim Rajhom pre toga napomenuo da Rajh i dalje postoji samo što ne može da funkcioniše kao država jer nema organizaciju i vladu.

OKUPACIJA I DALJE TRAJE?

Nedugo nakon što je počeo sa radom, Saveznički kontrolni savet je sa njim i prestao zbog početka Hladnog rata i nedostatka komunikacije između Sovjeta i zapadnih saveznika, iako je na papiru on nastavio da postoji sve do 1991. godine.

Da ga funkcionalno zameni, Britanci, Francuzi i Amerikanci formirali su septembra 1949. godine Savezničku visoku komisiju koja je suštinski obavljala isti posao i de fakto i de jure nadgledala sve ono što su radile demokratski izabrane institucije Zapadne Nemačke. Na Istoku, sovjetski član Kontrolnog saveta sam je nadzirao Istočne Nemce.

I jedna i druga Nemačka dobile su 1955. godine opšti suverenitet kroz različite državne sporazume, pa su i okupacije u pravom smislu reči prestale. Međutim, puni i neograničeni suverenit obe zemlje su dobile tek pri formalnom ujedinjenju 1991. godine. Nominalno, okupacija je prema tome trajala sve do kraja Hladnog rata.

Ali ne samo nominalno. Rusi, Amerikanci, Francuzi i Britanci nastavili su sa političkim i bezbednosnim nadzorom, i nastavili su da drže vojnike u svojim bazama u velikom broju, a čak i danas oni su tu u desetinama hiljada, iako svakako manje nego pre. Do tačnih podataka za sve vojske je teško doći ali zna se da britanskih vojnika ima 21.500 i da godišnje upumpaju 1,5 milijardi evra u nemačku ekonomiju. Britanci planiraju da ih do 2019. povuku sve. Amerikanci imaju u planu da 2015. godine ugase dobar deo tamošnjih kasarni, ali da ipak ostave značajan kontigent. Kanađani, sa druge strane, planiraju da otvore novu. Međutim, i sami Nemci imaju svoje baze u NATO zemljama, pa čak i na samom američkom tlu, tako da nije sve crno i belo.

Ipak, priroda i pozadina prisustva stranih trupa u Nemačkoj je drugačija. Na izvestan način, ova zemlja koja praktično diktira tokove, stremljenja i politiku Evropske unije ima na svojoj teritoriji ostatke okupacionih vojski zemalja kojima sada de fakto (?!) vlada. Ni jedan strani vojnik ne podleže nemačkom civilnom, administrativnom i krivičnom zakonu, kao što se jasno navodi na vebsajtu nemačkog ministarstva spoljnih poslova.

Razlika između perioda pre 1991. godine i posle je u tome što Savezna Republika Nemačka sada ima prava da otkaže stranim silama prisustvo na svom tlu i da zatraži njihovu evakuaciju u roku od dve godine.

Berlin nikada nije podneo takav zahtev. Veliko je pitanje kakva bi reakcija njihovih NATO saveznika bila kada bi to i uradili, i da li bi ona predstavljala odjek vapaja pokojne Margaret Tačer koja je decembra 1989. godine izgovorila onu čuvenu ali istovremeno i jezivo proročku rečenicu: "Nemce smo dva puta pobedili! A sad su se vratili!".

(V. V.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Bunar

    26. oktobar 2013 | 16:00

    Nemci su nemci,ne treba im verovati.Vuk dlaku menja ćud nikada.

  • vladimir1

    26. oktobar 2013 | 16:13

    Hitlera je USA dovela na vlast, najvise pripadnika jedne nacije u USA je Nemaca, oni Nemackom i danas upravljaju i uz pomoc nje kontrolisu Evropu, istorijske cinjenice...

  • vladimir1

    26. oktobar 2013 | 18:05

    " NAJVEĆI broj Amerikanaca se izjašnjava da je nemačkog porekla, pokazuju rezultati popisa koji prenosi američki dnevni list "Ju-es-ej tudej". Oko 170.000 Amerikanaca je kazalo da je srpskog porekla. Prema podacima najtiražnijeg dnevnika u SAD, 47,9 miliona Amerikanaca za sebe kaže da je nemačkog porekla, dok su na drugom mestu oni čiji preci potiču iz Afrike (38,9 miliona). Na trećem mestu su Amerikanci irskog porekla, 34,7 miliona, a na četvrtom Meksikanci kojih je 32,9 miliona. Peto mesto zauzimaju građani SAD koji kažu da su engleskog porekla i takvih je 25,9 miliona, a za njima sledi gotovo 18 miliona Italijana."

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA