BILO NEKADA U SRPSKOJ ŠTAMPI: Koliko je pre 100 godina vredela devojačka čast u Beogradu (FOTO)

"Voleli se, i više se ne vole, on, Dragutin Petrović iz Grocke, i ona, Radojka Petrović iz Begaljice. Radojka nije baš lepa, ali je za to mlada: svega joj 16 godina. On takođe nije lep, ali nije ni mnogo mlad", pisao je beogradski dnevnik "Vreme" 30. januara 1924. godine u uvodu jedne neobične vesti

  • 3
Rani radovi Milene Pavlović-Barili, crteži, akvarel i tuš, Beograd 1925-1926. godine. Foto: arhiv-beograda.org

Može se reći da je XVIII vek video kupovinu materijala za temelje krupnih društvenih promena koji će biti postavljeni u XIX stoleću, društvenih promena koje će se odigrati u minulom veku i potpuno promeniti sliku i doživljaj sveta.

Ne radi se toliko o tome da su ljudi danas drugačiji nego što su bili pre, recimo, pola milenijuma, koliko o tome da su okolnosti drugačije i da samim tim na površinu danas izlazi ono što je dugo u nama bilo skriveno i potisnuto, ono što dugo nije smelo da promoli nos.

Čovek je, to ne moramo ni naglašavati, oduvek bio izrazito seksualno biće, što se može videti u praktično svakoj kulturi koju je Homo sapijens razvio na ovoj planeti. Međutim, ta seksualnost nije uvek mogla biti ispoljavana na način na koji se ispoljava danas. Predbračni i vanbračni polni odnosi sve do skoro bili su totalni tabu, ali je XX vek sve to promenio.

Danas se veza između muškarca i žene koja može ali ne mora prethoditi braku, ne može ni zamisliti bez seksa u jednačini. Danas je normalan čak i seks na jednu noć. Koliko su stvari pre svega stotinak godina bile drugačije možda najbolje pokazuje ovaj tekst pod naslovom "Koliko vredi devojačka čast" koji je objavio beogradski dnevni list "Vreme" u svom broju od 30. januara 1924. godine.

Restoran i pivnica "Bajlonov kladenac" u Beogradu, verovatno u međuratnom periodu. Foto: Wikimedia Commons/politikin-zabavnik.rs

Zapravo, preciznije rečeno, ne koliko su stvari bile drugačije već koliko je pre stotinak godina odnos društva prema takvoj vezi bio različit nego sada. Danas je to normalno; neposredno nakon Prvog svetskog rata je to bilo potpuno nenormalno. Danas se o moralnosti toga ni ne razmišlja, to je napustilo okvire moralnosti kao jutarnja kafa ili vožnja autobusom; tada je to bilo potpuno nemoralno.

Vest o tom zanimljivom događaju prenosimo vam u celosti:

"Voleli se, i više se ne vole, on, Dragutin Petrović iz Grocke, i ona, Radojka Petrović iz Begaljice.

Radojka nije baš lepa, ali je za to mlada: svega joj 16 godina. On takođe nije lep, ali nije ni mnogo mlad. On kaže da se Radojka zaljubila u njega i nametnula mu se gotovo na silu, a ona naprativ kaže da se zaljubio u nju i prevarom je odveo u svoj stan, gde ju je upropastio, pa posle nekoliko dana oterao, vičući za njom:

— Nisi ti žena za mene; sad mi više ne trebaš."

Insert iz serije "Senke nad Balkanom". Printskrin: RTS/Senke nad Balkanom

Ovde moramo da zastanemo, zbog dve stvari. Prvo, da bismo razjasnili i naglasili šta znači to da ju je "upropastio", jer svakako ima ljudi koji nisu obratili pažnju na taj izraz. Ukratko: to znači da su vodili ljubav, naravno van okvira braka, što je njene izglede za udaju gotovo uništilo. Druga stvar na koju smo želeli da skrenemo pažnju je ovaj komični opis raskida te veze, koji izgleda kao scenario najjeftinije moguće venecuelanske sapunice: ona odlazi a on stoji na pragu i bespotrebno viče za njom stvari koje su već jasne.

Tekst se nastavlja:

"On tvrdi obrnuto, da ga je ona tri puta napuštala, pa je najzad digao od nje ruke.

Sada situacija stoji ovako: ona nije ni žena, ni devojka i u građanstvu se za takvu smatra. On je već tri meseca oženjen drugom i sa njom je potpuno zadovoljan.

— Pa ispričaj, Radojka, sve pošteno, kako je bilo? — pita je očinski predsednik Suda.

Pogled na krovove starog Beograda sa jedne zgrade u Pop Lukinoj tokom 1920-ih godina. Foto: Wikimedia Commons/politikin-zabavnik.rs

— Evo ovako — odgovara Radojka. — Za njega mi je navodadžirala moja sestra Milojka i on je došao na viđenje, a ja sam odmah kazala da mi se nije dopao. Nekoliko dana docnije sretnem njega i Milojku na putu, a Milojka mi reče: Ajde, bolan, sa momkom: i ja sam pošla. I tako ja poslušam, i to veče pođem sa njim u njegovu kuću a on me upropasti.

— A što si to bolan, radila? — prekida je predsednik.

— Eto, prevarila me sestra, jer mi reče da je i ona pošla.

— Ali tvoja sestra se venčala.

— Jok. Nije ni ona!

Pa šta sad tražiš od njega?

Da mi plati čast.

Terazije početkom 20. veka. Foto: Wikimedia Commons/Jelica

— A koliko?

Sedam hiljada dinara.

I Sud je presudio po Radojčinoj tužbi, ali je našao da njena čast vredi samo 3000 dinara. Sem ove sume, koju Dragutin treba da plati svojoj bivšoj ljubavnici, mora odsedeti još 6 meseci u zatvoru, da bi poslužio kao ugled ostalima, koji se igraju sa ženama, ne znajući da su žene gore od vatre".

Nekoliko stvari je u ovoj vesti, iz današnje perspektive, šokantno. Prvo, to što neko mora da plaća odštetu i da leži u zatvoru zbog onoga što je u suštini vanbračni seks; kada bi se ovo danas primenjivalo na slobodi skoro nikoga ne bi ni bilo, i skoro svaki muškarac bi morao u životu da provede jedno pola godine iza rešetaka; da ne pričamo o tome da među nama ima onih koji bi načisto bankrotirali kada bi se za to plaćala odšteta. Drugo, ni sud niti bilo koga drugog po svemu sudeći nije brinulo niti potreslo to što je devojka maloletna, dok bi se danas ovo vodilo kao silovanje.

Rani radovi Milene Pavlović-Barili, crteži, akvarel i tuš, Beograd 1925-1926. godine. Foto: arhiv-beograda.org

Sa ovim u vezu može da se dovede dosta komična vest objavljena u "Vremenu" dvanaest godina kasnije, 30. jula 1936, kada je u tekstu pod naslovom "Devojka od 16 godina ima prava da udesi svoj život kako hoće" napisano sledeće:

"London, 29. jula. — 'Jedna devojka od šesnaest godina ima prava da udesi svoj život kako hoće', izjavio je V. Dž. Brodrik, sudija u Londonskom maloletničkom sudu, kada mu je jedna mati iz Brikstona dovela svoju kćer, koja više ne želi da podnosi roditeljsku kontrolu.

Mati se žalila da više ne može da pozna svoju kćer od kako se vratila sa letovanja u Bornmautu. Njena kći više ne dozvoljava da joj se zapoveda, sa prezrenjem sluša što joj roditelji i starije sestre govore i naziva roditelje 'starim ludama'.

Sudija je na sve to rekao: 'Sva moja deca isto tako mene nazivaju 'staromodnim ocem', ali ja zbog toga ipak mogu da spavam. Devojke i mladići nisu više ono što su bili i pravo je da idu za svojim vremenom. Nema zakona koji bi mogao da prisili našu mladu ćerku da radi ono što ne želi'."

Amin?

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA