OTKRIVAMO NAJVEĆU MISTERIJU TITA! Dosije: Plavi voz - Ovde je Broz čuvao sve tajne! (FOTO) (VIDEO)

Plavi voz nije samo omiljeno prevozno sredstvo maršala Tita, već ono u sebi krije najveće tajne Jugoslavije, ali i drugih svetskih velikana, kraljeva, careva. Ko je u čijem krevetu spavao, gde su se kupali Brozovi i šta je sve imao "voz mira" možete pronaći ovde

  • 86

Jedan od najpoznatijih vozova na svetu sigurno je "voz mira", poznatiji kao Titov Plavi voz, koji je sve do smrti njegovog gospodara Josipa Broza vozio mnogobrojne visoke funkcionere, strane državnike, a u sebi krije mnoge tajne i misterije bivše SFRJ. Telegraf.rs vas vodi u šetnju ovim mističnim vozom, za koje bi mnoge države dale sve da ga imaju u svom posedu, a on je, samo naš!

Prva prava misterija koja je vezana za ovaj voz je, zbog čega on nije još uvek pod zaštitom države i zašto se on još uvek dovoljno neeksploatiše, već je "skriven" u Depou Topčider i o njemu s puno ljubavi brinu samo železničari Železnica Srbije, na čelu sa Željkom Jovanovićem (šef Plavog voza) koji i bez materijalnih sredstava i dalje ovaj nekadašnji ponos Jugoslavije i svetsko čudo održavaju u starom sjaju.

Krenimo redom, ovaj pravi lepotan i pored čuvenog broda "Galeb" omiljeno prevozno sredstvo Josipa Broza Tita, čuva se u Depou Železnica Srbije na Rakovičkom drumu, zdanje koje će ubrzo proslaviti čitav vek postojanja, ali koje nikako ne odoleva zubu vremena, i na prvi pogled steče se utisak da se ovde ništa nije promenilo još iz vremena kada su Titovi zatvorenici i robijaši, na "društveno korisnom radu" sagradili više od polovine ovog zdanja u kojem se od prvog dana ljubomorno čuva Plavi voz.

Na samom ulazu u Depo vidi se nekadašnja stražarska kućica u kojoj više nema čuvara, ali i dalje podseća da je ovaj voz bio jedan od najbolje čuvanih objekata u Titvoj Jugi, a prema istorijskim zapisima i rečima šefa Željka Jovanovića, za naš portal njega nije moga da čuva bilo ko.

- Ispred Plavog voza u ovoj kućici uvek su stražarili visoki oficiri i najbolje obučen kadar JNA, propusta nije smelo da bude!

Prvi pogled na Plavi voz ostavlja vas bez daha, jer se pred vama proteže ogromna zmija, obojena u plavo, sa velikim grbom SFRJ-a na njenom čelu. Ipak, smogli smo hrabrosti da uđemo u njega, prethodno smo dobro udahnuli i dobro se naježili kada smo čuli da ulazimo na ista vrata na koja su ulazili kraljica Velike Britanije Elizabeta II, car Etiopije Haile Selasije, premijerka Indije Indira Gandi, generalni sekretar CKKP SSSR-a Leonid Brežnjev, kontroverzni rumunski predsednik Nikolae Čaušesku, libijski lider Moamer el Gadafi, grčki kralj Pavle, poslednji princ Irana Reza Pahlavi, i mnogi drugi, ali i na tom mestu je poslednji put u kovčegu izašao i sam Josip Broz Tito!

Unutrašnjost voza urađena je uglavnom u drvetu. Korišćeni su mahagoni, kruška i orah, a Titova radna soba ukrašena je rezbarijom od ružinog drveta. Saloni i hodnici su dekorisani kvalitetnim materijalima (vunenim tepisima, plišom i svilom).

LOKOMOTIVE PROPADAJU NA KIŠI, A I DANAS SU NAJBOLJE I NEPREVAZIĐENE NA SVETU!

Kompozicija voza sastavljena je od više vagona koji se kombinuju prema potrebi i čak četiri različite lokomotive koje su takođe promenjljive. Tri lokomotive: „Kozara“, „Neretva“ i „Drina“ su jedinstvene u celom svetu. To su dizel-lokomotive serije JŽ 761 V 300 sa hidrauličnim prenosnikom snage. Proizvedene su u Nemačkoj 1957. godine specijalno za Plavi voz. Četvrta je Parna lokomotiva serije JŽ 11 proizvedena 1947.godine u fabrici MAVAG u Budimpešti. Vučena sredstva tj. vagoni građeni su uglavnom u Goši u Smederevskoj Palanci i fabrici „Boris Kidrič“ u Mariboru.

One su, na žalost Srbije, u veoma lošem stanju, parkirane su na šinama Depoa u Rakovici jede ih zub vremena, njihova rekonstrukcija košta oko milion evra, a kako smo saznali Nemačka bi rado dala bogastvo da ih i takve "propale" uzme pod svoje jer su i za današnje vreme u tehničkom smisli čudo i do dana današnjeg te performanse nisu prevaziđene!

Plavi voz izgrađen je davne 1959. godine, za specijalne potrebe doživotnog predsednika Tita koji ga je koristio za putovanja i prijeme stranih državnika i državnih delegacija. Voz je projektovan tako da zadovoljava sve uslove za ugodan boravak i sve protokolarne obaveze tokom putovanja, kako u zemlji, tako i u inostranstvu.

Ipak, da bi bio potpuno precizan za Titove službene potrebe, Plavi voz bio je u upotrebi još od 1947. godine, kada se na njegovom čelu nalazila parna lokomotiva mađarske proizvodnje — MÁV 424.

Glavni deo kompozicije Plavog voza čine: predsednikov apartmanski salon, svečani konferencijski salon, vagon-restoran, centralna kuhinja, apartmanski salon za goste, kola za spavanje i energetska kola. Ostatak voza, koji se nalazi u depou u Topčideru, obuhvata, pored ostalog, šest vagona za spavanje, tri vagona za prevoz automobila i vagon-kuhinju.

TITOV RADNI KABINET I PRETEČA MOBILNOG TELEFONA!

Ulazni hodnik je početak ove avanture, a vodi vas pravo u mali salon dobrodošlice u kojem dominiraju drveni zidovi, dve fotelje, stočić i veliki Grundig radio aparat u pozadini - Titov radni kabinet, prilično sveden sa jednom slikom na zidu, telefonom i lampom na stolu.

Na drvenom stolu, pored lampe stoji jedna čudna, za to vreme sprava - telefon, za koji nam šef Željko kaže da je to neka vrsta preteče mobilnih telefona, jer je Broz u svakom momentu i u bilo kom delu sveta mogao vojsci da naredi juriš ili Vladi da kaže šta treba da radi....neodoljivo podseća na Putinovo "crno koferče".

Pitate se kako je to moguće? Evo rešenja:

- Telefon je postavila specijalna služba VTI-a i JNA koji su tada bili najjači stručnjaci u svetu, a radi na osnovu posebnih radio talasa i veza - objašnjava nam Željko.

Desno od kabineta, nalazi se ulaz u još jedan mračan hodnik kojim se uglavnom kretalo lično obezbeđenje Tita u kojem je, kao što sam već rekao, bilo najobučenije ljudstvo JNA. Do apartmana predsednika i prve dame Jovanke vode leva vrata.

TITOVA I JOVANKINA SOBA - MISTERIJA ODVOJENIH VRATA I KREVETA, ALI IPAK ZAJEDNIČKOG KUPATILA!

Prva spavaća soba na koju se nailazi iz Titovog kabineta je "odaja" predsednika SFRJ koja pored kreveta "samca", ormarića i stočića krije mnoge tajne i deluje skroz mistično. Direktno iz nje ulazi se u zajedničko kupatilo "Druga i drugarice" sa velikom porcelanskom kadom, toaletom i dva lavaboa sa pratećim foteljama: kožnom za Tita i satenskom za Jovanku, odakle durga vrata vode do Jovankine sobe sređene na isti način kao Titove.

KONFERENCIJSKI SALON - ODATLE JE TITO U KOVČEGU POSLEDNJI PUT IZAŠAO IZ PLAVOG VOZA!

Sledeći vagon je skoro potpuno otvoren svečani salon u art deco stilu, čiji enterjer je takođe finiširan najfinijim drvenim elementima, a od nameštaja prvo nailazite na dugačak sto sa preko dvadeset crvenih stolica sa utisnutim grbom SFRJ, a na najvećoj, onoj u sredini sedeo je samo Broz. U nastavku krije se desetak foteljskih mesta. Sav taj raskoš koji je omogućavao ugodan rad i ostale protokolarne obaveze.

Upravo na tom stolu nalazio se kovčeg sa telom Josipa Broza, kada je njegov leš prevezen iz Ljubljane gde je 4. maja 1980. godine umro "drug Tito". Zanimljiva je činjenica, da su vrata na vozu morala da budu isečena, kako bi kovčeg mogao da bude unet i iznet.

Međutim ovo nisu sve zanimljivosti ovog salona. Kada bi se maršal zasitio brojnih obaveza, ova prostorija bi se skidanjem Meštovićeve slike sa zida iza koje se nalazio video projektor, pretvarala u bioskop u kojem bi Tito sa Jovanom i Dražom Markovićem gledao filmove, a kako nam šef plavog voza kaže na repertoaru su obavezno bili vestern filmovi, koje je Broz obožavao.

KOMPOZICIJA IZRAĐENA ZA DE GOLA, KOJI NIKAD U NJEGA NIJE KROČIO, ALI JESTE KRALJICA ELIZABETA II!

Specijalni deo Plavog voza je i ona, nešto novija, napravljena na lični zahtev Tita, koji je čitav vagon napravio za Šarl de Gola, kako bi ga konačno ubedio i privukao da poseti Beograd i Jugoslaviju. Ipak, Francuz je bio od reči i nikada nije ušao u ovaj voz, niti je posetio Tita i Srbiju, a sve zbog toga jer je on streljao njegovog ratnog druga Dragoljuba Dražu Mihailovića!

Ovaj vagon je, ipak dobio svoju namenu, jer je u krevetu de Gola spavala kraljica Velike Britanije Elizabeta II.

Unutrašnjost ovog vagona urađena je u modernijem stilu, s televizorom i radio aparatom, dok je tapacirung zelene boje izrađen od specijalne morske trave, koja je izvađena iz morskih dubina specijalno za Plavi voz.

PLAVI VOZ POSEDOVAO PRAVU ELEKTRIČNU CENTRALU, KOJA JE STRUJOM MOGLA NAPAJATI ČITAV MALI GRAD!

Sve ovo ne bi moglo da funkcioniše bez energetskih kola koja preko svojih agregata proizvode energiju za ceo voz, kako onu električnu, dovoljnu da strujom napaja čitav manji grad, tako i putem dizel agregata za grejanje voza. Ova kola su tehnički najkompleksniji deo kompozicije, a kada je maksimalno opterećen naftom i svim potrepštinama bez kojih se ne može poći na put, ovaj vagon teži poput ozbiljnijeg teretnog, tačnije oko 69 tona.

Iako Plavi voz skoro nikada nije jurio preko 100km/h, njegova maksimalna dozvoljena brzina kretanja je jednaka ostalim kolima i iznosi 140 km/h, a to je po rečima našeg sagovornika, skoro isprobano na delu pruge nakon Batajnice. Za zaustavljanje ove grdosije bilo je potrebno ugraditi duple kočnice u vidu diskova iza točkova i papučica koje linijom prate konturu kruga točka i prijanjanjem na isti doprinose efektivnijem zaustavljanju.

BEZBEDNOST TITA U SVOJIM ODAJAMA BILA JE ZAGARANTOVANA, EVO I KAKO!

Već smo rekli da je o bezbednosti Tita u Plavom vozu brinuo čitav vod najbolje obučenih specijalaca - oficira JNA, a da ništa nije prepušteno slučaju, govori u prilog sam sastav i materijal čime je obložen vagon u kojem su se nalazili kabinet, soba i konferencijski salon u kojem je Broz provodio najviše vremena.

Pored specijalnog lima u unutrašnjosti, a između spoljnog oklopa i tapacirunga nalazila se specijalna metalna piljevina koja je bila dovoljno jaka da zaustavi i najveće kalibre municije i gelera toga doba.

Vratimo se ostalim tipskim vagonima glavnog voza. Kola restorana čine trpezarija sa 28 mesta, salon sa osam mesta, bar i kuhinja. Kola–kuhinja sadrže blizu dvadeset frižidera za razne vrste namirnica, a kapacitet pripremanja iznosio je 300 obroka. Kola za prevoz automobila napravljena su 1974. godine, a osim prateće mehaničarske radionice, poseduju i perionicu, kao i dva kreveta prikačena na zidove vagona na kojima je spavalo osoblje zaduženo za rad na predsedničkim vozilima. Spajanje tih vagona je omogućavalo prebacivanje Titovih automobila iz jednog u drugi. Salonska kola poseduju 10 dubl ležaja i jedan singl, raspoređenih u šest kabina. Tu su i salonski deo, toalet, kupatilo unutar glavne kabine, kao i kuhinja.

Osim standardne garniture, u Goši su nešto kasnije izrađeni i vagoni za funkcionere svake republike i autonomnih pokrajina. U depou Topčider, danas se čuvaju vagoni Republike Srbije, kao i nekadašnje AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, dok se ostali nalaze u matičnim republikama, tačnije državama. Postoji i vagon koji je pripadao i tadašnjem direktoru Železnice, kao i jedan koji čak i dan-danas pripada vojsci.

Plavi voz je prešao preko 600.000 kilometara, a poslednji zvanični su pređeni na putu od Ljubljane do Beograda, na tada najveću sahranu svih vremena.

Mnogo toga se promenilo od tada, pa je tako i Plavi voz tokom nešto više od dve decenije bio žrtva drastične tranzicije dok mu ponovo nije pronađena namena. Vreme u kojem jedan čovek može da dobije takve protokolarne privilegije na ovim prostorima je nestalo. Ostalo je samo materijalno nasleđe koje nosi svoju istoriju, a to je ono što smo dužni da sačuvamo bez obzira na političku prošlost i konotacije.

Zvanična stranica i Fejsbuk profil Plavog voza:

Plavi voz zvanična stranica

Plavi voz Fejsbuk profil

Pogledajte video o Plavom vozu:

(D. Zlojutro / Foto: Milena Đorđević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Дадо РС Данило

    26. oktobar 2014 | 22:51

    Нећу никада заборавити давну 1977год.и мој први школски дан.Дијете које је било патријархално одгојено од стране родитеља,бака и дједова осјећало је страх тај први школски дан.Онако уплашен на позив своје учитељице да извадимо оловке и свеске,ја сам се прекрстио и онако на глас рекао "Е Сада Воже Ти Драги помози.Тај дан отац није дошао кући са посла,а неколико дана касније родитељи су ми рекли да то смијем радити само код куће када нико не види.Близу моје зграде била је католичка црква,у којој је боравило доста дјеце и ја сам био љубоморан што они могу слободно да говоре ко су,шта су и испред зграде и у школи ,а ја не.Дубоко сам у себи осјећао да сам бољи од њих,јер ја као ријетки православац међу њима нисам никада гледао некога са висине као они мене.Никада нисам ушао у ту цркву,имао сам унутрашњи отпор према томе.Кријући смо ишли у своју,и кријући кући бадњак доносили.То је било моје прво упознавање комунизма,које и данас памтим.Данас ми родитељи више нису живи,и жалим због непријатности које су имали због мене.Комунизам је разорио православље,уништио духовне вриједности православља,и гле ироније створио највише атеиста баш у Србији.Највише од свега ми је жао што добар дио људи у Србији још увијек тога није свјестан,и што Србија уз Црну Гору највише жали за њим.

  • Dalibor

    26. oktobar 2014 | 19:59

    Svetski drzavnik,drzavnik na nivou,koji je bio postovan od celog sveta,gde god da da je krocio,vrata njemu kao i svim gradjanima bivse Jugoslavije bila su sirom otvorena,PLAVI VOZ,GALEB,sirili su mir gde god da su zastali,mir je bio svuda ,i kod nas,nepamtim bolja vremena,a necu ni zampatiti,vise nema sta da se pamti,ide sve gore i gore,mozda mo zivimo na mesecu,pa neznamo sta je u normanom svetu,ali u Srbiji kao naslednici bivse Juge,ovde je grozno,naci neusporedivio sa Titivim vremenom

  • Zeljko PSG

    26. oktobar 2014 | 20:35

    Super je sto ste spomenuli zasto general de Gol nikad nije dosao u Srbiju.Nek se zna a mi jos uvek slavimo diktatora i njegove teroriste.Treba im suditi za genocid nad srpskim narodom.Zemlja im kosti izbacila!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA