Milica je diplomirala na ćumuranama: Sada će biti šef svom ocu! (VIDEO)
Đorđe šumar, najpoznatiji ćumurdžija u kraju, verovatno i najpoznatiji šeret, kaže da je Milica od osnovne škole planirala nekako da mu bude šef
Šumadinka Milica Simović (26) završila je Šumarski fakultet u Beogradu i diplomirala na temu ćumurana, u čast očeve ćumurane koja joj je i platila studije u Beogradu.
Milica je iz sela Kamenica kraj Kragujevca. Njen otac Đorđe šumar je 30 godina, a ćumur proizvodi više od deceniju.
Ona kaže da ni dan pre biranja teme za diplomski ispit nije znala da će biti o ćumuranama, a sada planira master, na istu temu. Ponosni otac smeška se pokušavajući sve da svede na šalu- "Ma ona samo hoće da mi sa svim tim znanjem jednom bude šef". Smeška se i Milica.
- Tema mog diplomskog rada bila je "Organizacija i poslovanje preduzeća za proizvodnju drvenog uglja", u narodu poznatog kao ćumur. Iskrena da budem, teme se setio moj mentor, kada je saznao da moj otac ima ćumuranu.
- Na početku mi je to bilo dosadno, celo svoje odrastanje gledam ćumuranu, pakovala sam drva u nju i još gore- vadila ćumur iz nje. Kažem- još gore, jer iznositi i pakovati ćumur znači upoznati prašinu kakvu malo ko poznaje - smeje se Milica.
Onda se uhvatila u koštac s temom i stigla do istočne Srbije, gde je najviše ćumurana i gde najviše ljudi živi od toga. Tamo je Milica videla ćumurane vredne i do 100.000 evra, a ona očeva, koja je nju školovala, koštala je oko 800 evra.
- Inače, proces rada je skoro potpuno isti. Zna se kako ćumurana radi, kako se puni, kako se pali, koliko proces traje. Nema tu neke razlike između Šumadije i istočne Srbije. Ali sam saznala da u Srbiji nema industrijske proizvodnje ćumura, čak ni kod onih koji izvoze, svi prave relativno male količine.
- Svima su problem sirovine, mada je u istočnoj Srbiji mnogo šuma. Oni imaju u privatnom posedu mnogo više šuma nego što je slučaj kod nas, ali oni svoje čuvaju kao blago, ne upadaju i seku sve redom. Dok sam istraživala proizvodnju ćumura shvatila sam da je to u nekim mestima unosan biznis, mada ljudi, naravno, ne vole sa svima da dele te podatke - objašnjava Milica.
- Tokom istraživanja za diplomski rad otvorile su se nove teme, niz tema, i da ovo tržište u Srbiji nije ni delimično istraženo. Ne postoje, recimo, čak ni podaci o tome koliko ćumura daje koja vrsta drveta - navodi Milica otkrivajući možda i temu svog master rada.
Otac se samo smeška i ćuti dok mu ćerka "pametuje". Ni slutio nije da će se jedna od njegove dve devojčice baviti ćumurom. Đorđe šumar, najpoznatiji ćumurdžija u kraju, verovatno i najpoznatiji šeret, kaže da je Milica od osnovne škole planirala nekako da mu bude šef, možda će i biti.
- Naše ćumurane u Šumadiji, tačnije u ovom kraju na pola puta između Kragujevca i Gornjeg Milanovca, pravio je isti čovek iz dragačevskog sela Kaona. U moju ide 12 kubika prostornog drveta, izađe oko 100 džakova ćumura, jedno 1.500 kila.
- Ako hoćeš valjan ćumur, unutra "idu" tvrdi lišćari, kao što su bukva i jasen. Kako se pali ćumurana i sve ostalo svi u kraju znamo. Kada može sve da propadne i čak cela ćumurana eksplodira, takođe znamo. Suva drva- 10 dana, sirova- 15 dana, toliko treba za napraviti ćumur. A onda mi neko devojče od toga napravi nauku - smeje se Đorđe sa ponosom.
U domaćinstvu Simovića ćumur se ipak pravi nešto drugačije nego u Miličinom diplomskom radu. Proces se malo razlikuje, zbog uštipaka.
Kada se sveže drvo ubacuje u ćumuranu, svi su radi da pomognu, čak i dve ćerke Simovića, jer tada nema prašine. Đorđe, njegova supruga Snežana i dvoje prijatelja seku i ubacuju drva, a baka Ljubinka obavezno tada pravi uštipke. Desetak porodičnih pasa koriste gužvu da se pomaze. Kada se ćumur vadi, ćerke imaju posla, prašina stiže u kosu i sve do pluća, a baka Ljubinka ne može u takvoj situaciji da odbije spremanje uštipaka.
Otac i ćerka "ćumurdžije" slažu se u jednom, nema dve iste ćumurane.
- Ni jedna nije ista, nisu isto građene, iste veličine, na različitoj su nadmorskoj visini, ni jednoj ne duva isti vetar, nisu napunjene istim drvetom, slažu se otac i ćerka Simovići iz Kamenice dok grickaju suvo meso mangulice uz uštipke.
Marija Raca
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
djuka 021
Baš lep tekst!!!
Podelite komentar
Srboljub
Ajd ni kaži šta je sreća po tebi? Da bude starlete, ili ministarka infrastrukture? Leba ti? Svaka njoj čast, 100*.
Podelite komentar
ZVONCICA
Svaka im cast, zivi i zdravi bili!
Podelite komentar