10 razloga zbog kojih je PRAVOSLAVNA VIZANTIJA bila najjača imperija ikada (FOTO)

Srbi su mrzeli Romejsko carstvo, prezirali ga zbog spletki i intriga, ratovali protiv njega u dugom nizu vekova, želeli da preuzmu kontrolu nad njim, ali su sve vreme gledali ka Carigradu kao izvoru svetlosti i činili sve što je u njihovoj moći da budu kao Romeji. Evo i zašto

  • 1

Nijedna strana država u istoriji srpskog naroda tokom poslednjih hiljadu i po godina nije ostvarila na nas takav uticaj kao što je to izvelo Romejsko carstvo koje nas je uvuklo u svoj kulturni i religijski milje i time odredilo sve ono što se dešava do dana današnjeg.

Mrzeli smo ga, prezirali, ratovali smo protiv njega u dugom nizu vekova, želeli smo da preuzmemo kontrolu nad njim od samih Romeja, ali smo sve vreme gledali ka Carigradu kao izvoru svetlosti i činili smo sve što je u našoj moći da budemo kao Romeji.

Možda će ovaj tekst o deset najvažnijih razloga zbog kojih je ta imperija uspela da opstane preko hiljadu godina i da bude u tom periodu najmoćnija u Evropi i Zapadnoj Aziji, možda najefikasnija u istoriji bilo gde na svetu, donekle razjasniti zašto je to tako.

1. LOKACIJA

Iako u slučaju imperije lokacija postaje bespredmetna jer je u teoriji imperija svuda, znati gde smestiti prestonicu od suštinske je važnosti bez obzira kolika je država. Konstantinopolj se nalazio, a i dalje se nalazi, na jednoj od najvažnijih strateških tački na svetu; kaže se da ko drži Bosfor i Dardanele, drži pola sveta.

Vizantijski Carigrad. Foto: Wikipedia/Georg Braun; Frans Hogenberg Vizantijski Carigrad. Foto: Wikipedia/Georg Braun; Frans Hogenberg

2. BEZBEDNOST I SAMOODBRANA

Nema boljeg primera dalekovidog razmišljanja od gradnje odbrambenih zidova oko prestonice, niti boljeg načina da se to uradi od gradnje najvećih zidina koje je Evropa ikada videla.

Prvo car Konstantin Veliki, a potom Teodosije II početkom V stoleća, podigli su neprobojnu barijeru u nekoliko prstenova koji su uspešno odbijali Hune, Srbe, Avare, Bugare, Arape, sve dok krstaši nisu napokon 1204. godine izveli nemoguće (a i to ne baš probojem zidova). Tu su takođe bili i obalski zidovi koji su štititi Grad (kako su ga Romeji jednostavno zvali) od napada sa mora.

Neprobojni bedemi Carigrada branili su grad u nekoliko koncentričnih polukrugova. Foto: Wikimedia Commons/Bigdaddy1204 Neprobojni bedemi Carigrada branili su grad u nekoliko koncentričnih polukrugova. Foto: Wikimedia Commons/Bigdaddy1204

Ako se to poveže sa izvanrednim i opsežnim sistemom vodovoda, sa akvaduktima koji su se protezali preko 250 kilometara i sa preko stotinu cisterni u samom gradu, dođe se do toga da je Carigrad bio praktično neprobojna tvrđava koja je u nedogled mogla da izdržava opsadu. Naravno, dok se nije pojavila artiljerija (ali čak i tada Turcima je trebao super-top, najveći ikada, koji je izlio jedan čuveni ugarski livac, i čak i tada je tom topu trebala "večnost" da probije zidine).

3. SUPER-ORUŽJE

Ako je nešto neophodno super-sili, onda je to super-oružje. Danas su to nuklearni interkontitentalni projektili, ali pre hiljadu i po godina to je bila tzv. grčka vatra. Vrsni naučnici Romejskog carstva (za svoje doba najnaprednijeg i najobrazovanijeg koje je postojalo) razvili su, naime, tehnologiju koja je omogućila njihovoj ondašnjoj mornarici da ispaljuje vatrene projektile koji su goreli na vodi.

Romejska flota koristi grčku vatru protiv neprijatelja. Na ovoj ilustraciji čini to ne protiv Arabljana već protiv sopstvenog pobunjenog vizantijskog vojskovođe Tome Slovena, verovatno Srbina iz Male Azije (takozvani Gordoserbi). Foto: Wikimedia Commons/Codex Skylitzes Matritensis Romejska flota koristi grčku vatru protiv neprijatelja. Na ovoj ilustraciji čini to ne protiv Arabljana već protiv sopstvenog pobunjenog vizantijskog vojskovođe Tome Slovena, verovatno Srbina iz Male Azije (takozvani Gordoserbi). Foto: Wikimedia Commons/Codex Skylitzes Matritensis

Bilo je to čudo nauke, tada, koje im je donelo prevagu nad morem, a neprijatelji nisu imali ništa što je sa tim moglo da se meri. Naravno, bilo je i drugih oružja koje su Romeji razvili, kao što je unapređeni trebušet koji je projektile bacao dalje od običnog.

4. SAVRŠENE SLUGE

Ništa državu i imperiju ne vodi brže ka uništenju od unutrašnjih sukoba. Kako vreme odmiče nemoguće je izbeći stvaranje elite koja potom u svakoj sledećoj generaciji postaje sve oholija, obesnija i ambicioznija.

Vizantija je, ipak, uprkos neizbežnim internim konfliktima, imala jedno tajno oružje: evnuhe. Uškopljenici na administrativnim položajima, budući da ne mogu da imaju decu pa ne mogu da monopolizuju vlast u sopstvenoj porodici, idealno su rešenje za dugoročni opstanak imperije. A evnusi su u Romejskom carstvu bili u samom vrhu vlasti, čak su uspevali da se dočepaju i patrijarhata u barem jednom navratu, da ne pričamo o generalskim i "premijerskim" nameštenjima (koristeći savremenu terminologiju).

Vizantijski car Lav VI kleči pred Hristom, vizantijski mozaik. Foto: Wikimedia Commons/© José Luiz Bernardes Ribeiro / CC BY-SA 3.0 Vizantijski car Lav VI kleči pred Hristom, vizantijski mozaik. Foto: Wikimedia Commons/© José Luiz Bernardes Ribeiro / CC BY-SA 3.0

5. SUŠTINA LEPOG JE JEDINSTVO U RAZLIČITOSTI

Romejsko carstvo je bilo etnički šaroliko društvo, ali je nekako uspelo da prebrodi probleme koji čak i danas (a možda posebno danas) iz toga proizlaze. Jer, ma koliko bili različiti, svi su govorili grčkim jezikom, bili su pravoslavni hrišćani i snažno su se ponosili svojim "rimskim" identitetom. U tome je, dakle, bilo njihovo rešenje: u identitetu, svesti o zajedništvu uprkos različitosti, i verovanju u zajedničku sudbinu.

6. BOG

Tu dolazimo do religije koja je u Romejskom carstvu igrala veliku ujedinjujuću ulogu. Svi znamo kolika je moć vere u Boga i koji su njeni kapaciteti i potencijali kada pričamo o društvenim transformacijama, pa ni u Vizantiji nije bilo ništa drugačije. Šta više! Pravoslavno hrišćanstvo, kako ga danas nazivamo, sa svojom distinktivnom kulturom, zapravo je romejsko hrišćanstvo razvijeno u punom kapacitetu na tlu njihove imperije. Ono je bilo presudni faktor u dugovečnosti te države.

Aja Irina, carigradska crkva koja se nalazi u neposrednoj blizini Aja Sofije. Foto: Wikimedia Commons/Matthias Süßen Aja Irina, carigradska crkva koja se nalazi u neposrednoj blizini Aja Sofije. Foto: Wikimedia Commons/Matthias Süßen

7. SPOLJNA POLITIKA

Romejska diplomatija je bila neprevaziđena a njihove spoljnopolitičke igre maestralne, zbog čega su ih svi narodi, pa tako i Srbi, prezirali. Retorika, "podeli pa vladaj", spletke, intrige, prevare, laži, darovi, obećanja, nema šta nisu radili. Njihov "ured za varvare" zapravo je prvo ministarstvo spoljnih poslova na svetu, i ujedno prva obaveštajna agencija na svetu.

Možda se u ovom segmentu posebno izdvajaju dvorske ceremonije koje su preuzeli iz Egipta a čiji je cilj bio da impresioniraju strane zvaničnike koji su dolazili caru pod noge, i to bukvalno pod noge jer se presto posebnom mašinerijom dizao visoko ka tavanici dok su sa postolja urlali zlatni lavovi i cvrkutale zlatne ptice.

Ništa manje važna nije bila ni liturgijska praksa koja je, recimo, ruske izaslanike toliko fascinirala da su po povratku u Kijev ubedili velikog kneza Vladimira krajem X veka da baš od Grka primi hrišćanstvo, zbog čega su Rusi danas pravoslavni a ne rimokatolici. A onda, tu su i crkvene misije među kojima se posebno izdvaja ona Svetih Ćirila i Metodija.

Vizantinci ubijaju i muče krićanske Saracene (muslimane). Foto: Wikimedia Commons/The Madrid Skylitzes; Vasiliki Tsamakda, The Illustrated Chronicle of Ionnes Skylitzes in Madrid, (Leiden, 2002) Vizantinci ubijaju i muče krićanske Saracene (muslimane). Foto: Wikimedia Commons/The Madrid Skylitzes; Vasiliki Tsamakda, The Illustrated Chronicle of Ionnes Skylitzes in Madrid, (Leiden, 2002)

8. NAJAMNICI

Danas se ljudi, naučeni na opšte služenje vojnog roka i "umiranje za otadžbinu", gnušaju ideje o korišćenju plaćeničkih odreda, ali nekada je to bilo potpuno drugačije. Zapravo, u srednjem veku ljudi nisu bili u obavezi da ratuju i činili su to dobrovoljno, da bi stekli neku ekonomsku i finansijsku korist kao što je oslobođenje od poreza; takođe, korišćenje profesionalnih najamnika bilo je široko rasprostranjeno.

Kao što je srpski car Dušan imao Alemansku gardu na čelu sa Palmanom Brahtom, Romeji su imali Varjašku gardu koja je smatrana super-vojskom zbog svoje veštine, visine, naočitosti. Šta je poenta? To što se nisu libili da angažuju strance da ratuju za njihov račun. Pritom, imali su, za razliku od ostalih, strateški i taktički superiornu profesionalnu vojsku, efikasnu i dobro organizovanu.

9. CENTRALIZAM I SOCIJALNA MOBILNOST

Vizantijski car Justinijan I na mozaiku u Raveni. Foto: Wikimedia Commons/Petar Milošević Vizantijski car Justinijan I na mozaiku u Raveni. Foto: Wikimedia Commons/Petar Milošević

Romejsko carstvo je bila prva centralizovana država u ovom delu sveta koja je razvila efikasan sistem uprave. Na čelu je bio car koji je lično imenovao ministre, "logotete", vojne zapovednike, upravnike provincija, patrijarha, episkope i tako dalje.

Ono što je posebno bilo važno je činjenica da je uspon na društvenoj lestvici bio i te kako moguć. Ne samo za niže pozicije vlasti, već i za mesto na prestolu. Carevi su često postajali ljudi rođeni kao obični seljaci, kao što je bio slučaj sa Justinijanom, možda najmoćnijim od svih careva, a bilo je čak i ne-grčkih dinastija poput jermenske i makedonske koje su svojevremeno spasavale imperiju. Drugim rečima, ni niskorođenost ni etničko poreklo nisu bile prepreke. Nikoga nije bilo briga šta si, ako si sposoban.

10. OBRAZOVANJE

Vizantijska rezbarija u slonovači iz ranog 6. veka. Veruje se da prikazuje cara Justinijana I. Foto: Wikimedia Commons/Marie-Lan Nguyen (2011) Vizantijska rezbarija u slonovači iz ranog 6. veka. Veruje se da prikazuje cara Justinijana I. Foto: Wikimedia Commons/Marie-Lan Nguyen (2011)

Najvažnija stvar u svakoj zemlji. Tokom srednjeg veka u Evropi, a i šire, obrazovanje nije bilo obavezno kao danas i bilo je zapravo jako retko, osim u Vizantiji koja je bila na svom kulturnom vrhuncu sa trećinom pismenog stanovništa onda kada je Zapad bio u mraku (taj nivo pismenosti Evropa je dosegla tek u XIX veku).

Carigradski univerzitet osnovan je još u V stoleću i bio je najbolji u svoje vreme. Premda obrazovanje ni u Romejskom carstvu nije bilo obavezno, bilo je platežno dostupno srednjoj i višoj klasi, a učeni su se ljudi tražili na sve strane pa bi, ako prođu ispite, mogli da računaju i na zaposlenje u državnoj upravi.

Ništa od svega iznesenog u ovom tekstu ne bi moglo da postoji da Romeji nisu obrazovanje stavljali na pijedestal. Neka nam to bude za nauk.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Vera

    3. septembar 2017 | 09:41

    Razlog pod brojem 6. Bog je taj zašto je izbrisana sa lica zemlje relativno brzo nakon šta je podelila Isusovu crkvu i nazvala se boljom i pravoslavnijom?

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA