KADA SU USTAŠE VLADALE SRBIJOM: Manje poznati detalji iz istorije o tome kako smo pali u šake Pavelićevim banditima (FOTO)

Odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske postale su jasne aspiracije novih ustaških vlasti prema kolevci nemanjićke državnosti: Raškoj. Na ruku im je išlo to što su mnogi tamošnji muslimani želeli da ih Zagreb anektira, ali to je bila igra kojoj ni jedni ni drugi nisu bili dorasli

  • 10

Postoje svedočenja da je narod Novog Pazara dočekao nemačkog okupatora na sličan način na koji je to učinjeno u Zagrebu: zastavama Trećeg rajha i klicanjem. U odboru za doček bio je čak i međuratni gradonačelnik Aćif Hadžiahmetović, zloglasni kolaboracionista kojeg su partizani pogubili na kraju rata zbog ubistva preko 7.000 Srba.

Već 21-22. aprila 1941. godine na sastanku grofa Ćana i Joakima Ribentropa, dva glavna osovinska ministra spoljnih poslova, dogovorena je demarkaciona linija dve okupacione zone koja je sekla Rašku po pola, ali se nije odnosila na status same oblasti kao takve, koji je ostao otvoren.

Zato je novi ustaški režim u Zagrebu pokušao da Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pored Srema te Bosne i Hercegovine, pripoji i ovu drevnu srpsku oblast, tu kolevku nemanjićke državnosti. Tako je jedan vod Ustaške vojnice (paravojne partijske formacije) stigao u Prijepolje već 29. aprila, objavio da je "Sandžak" pripojen NDH, tražio od mesnih službenika da se zakunu na vernost svojoj novoj državi, i podelio se u dve posade od kojih je jedna zaposela železničku stanicu na Uvcu kod Sjenice a druga otišla u Priboj.

Ali, poglavnik Pavelić i njegovi banditi su igrali igru kojoj nisu bili dorasli, uprkos tome što je preko Sarajeva u Zagreb stigla delegacija raških muslimana sa tvrdnjom da su oni hrvatski muslimani i sa peticijom kojom je traženo da NDH zbilja njihovu regiju anektira (bilo je 38 potpisnika, od čega su Pljevlja i Prijepolje dali po deset, Sjenica šest, Priboj i Bijelo Polje po pet, a Nova Varoš dva; Novi Pazar i Tutin nisu dali nijedan potpis).

Ante Pavelić upoznaje svog gospodara Adolfa Hitlera. Foto: Wikipedia/Muzej Revolucije Naroda i Narodnosti Jugoslavije

3. maja bataljon Ustaške vojnice stiže iz Sarajeva, sa fesovima na glavama, te oni učvršćuju svoje pozicije u Priboju i na Uvcu, a zaposedaju i Prijepolje i Novu Varoš. Srpski žandarmi se razoružavaju, a bosanski kadrovi se postavljaju na čelne pozicije u administraciji. Uspostavljaju se ustaški logori i tabori (u pitanju su ogranci ustaške organizacije na nivou kotara i opština), pa čak i ogranci Ustaške mladeži.

Ustaše u Pljevljima 5. maja traže da od Nemaca da im predaju grad, što ovi odbijaju, budući da su čekali Italijane koji je trebalo da stignu tri dana kasnije. Ipak, ustaše tiho uspostavljaju svoju vlast koju će Italijani raspustiti čim budu došli, a njih proterati.

Sredinom maja situacija je bila takva, da su kombinovane nemačke i ustaške posade držale Priboj, Prijepolje i Novu Varoš, dok su Bijelo Polje i Pljevlja bili u italijanskim šakama. Nemci su bili jedini gospodari Sjenice, Tutina i Novog Pazara.

Foto: Wikimedia

Maja meseca, kao i u narednom periodu, demarkaciona linija je više puta menjana, tako da je na kraju nemački garnizon ostao samo u Novom Pazaru. Međutim, tačan odnos ustaških pseudovlasti i italijanskih snaga je za sada nejasan, postoji mnogo oprečnih podataka, i na pitanje kakav je tačno bio čeka se odgovor naše istoriografije.

Znamo da su formacije Ustaške vojnice sastavljene od lokalnih muslimana formirane u Brodarevu, Komarana, Hisardžiku, Novom Pazaru, Štavički i Sjenici, a neki kažu i da je ova oblast formalno postala Mileševski kotar u okviru NDH (kotar je lepi starosrpski pojam koji odgovara okrugu, dok je izbor imena — Mileševski — čist bezobrazluk i krađa tuđe istorije). Dakle, Zagreb je Mileševski kotar smatrao delom svoje teritorije, postojao je i pečat kojim su se služili njihovi organi vlasti, ali to nisu priznavali oni čije je mišljenje bilo jedino važno: Berlin i Rim.

Problem za Pavelića je bio i u tome, što su uprkos pozivu pojedinih glavešina raških muslimana da se snage NDH rasporede u svakom kutku te regije, sami raški muslimani bili vrlo podeljeni. Jedan veći deo je zaista bio za Hrvatsku, drugi manji je bio za priključenje Velikoj Albaniji, treći su bili pod Hadžiahmetovićem za tesnu saradnju sa Nemcima, a četvrti sa crnogorskim kolaboracionistima.

Borci 4. bataljona 2. sandžačke brigade 27. divizije 2. udarnog korpusa u borbi sa Nemcima u okolini Prijepolja krajem 1943. Foto: Znaci.net/Muzej revolucije naroda Jugoslavije/Danilo Gagović

Ta podela najbolje se pokazuje u "puču" koji su 15. juna u Sjenici izveli prohrvatski orijentisani muslimani a protiv proalbanske administracije. Verovatno se može reći da su ustaše, uprkos svemu, imale tih meseci vlast nad ovim delom naše zemlje.

Sedmojulski ustanak sve je ovo poremetio; tada je dobar deo Raške oslobođen, praktično sve osim Novog Pazara, pa se i ustaška vlast urušila, kao i njihovo vojno prisustvo. Delovi oružanih snaga NDH ostali su do 7. septembra u pojedinim delovima ove naše regije, kada su ih Nemci i Italijani primorali da se povuku. 27. oktobra potpisan je ugovor kojim se NDH zvanično odrekla svih ambicija prema Raškoj, koja je time podeljena između okupirane Srbije i italijanskog protektorata Crne Gore.

Neki smatraju da Nemci nisu podržali ove ustaške aspiracije da se ne bi dodatno zamerili Srbima, te da je to isti razlog zbog koga nisu podržali Pavelićevu formalnu aneksiju Crne Gore i Boke Kotorske nakon sloma Italije 1943. godine. Kao što nisu tom prilikom podržali ni novi pokušaj Zagreba da prigrabi celu Rašku, za šta su čak imali podršku i velikoalbanske vlade u Tirani.

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Wien

    30. septembar 2017 | 15:13

    To je odavno poznato...90% muslimana su bili u ustasama ...98% Hrvata...samo sto se nije smjelo o tome pricati za vrijeme crvene diktature...to su braca nasih komunista...a poklani Srbi uopstene zrtve ...srozane i na silu "zaboravljene"...sve se ponavlja devedesetih godina...i opet ce uciniti isto..."opipavaju puls" svakodnevno preko "politicara" preko izmisljanja jezika kultute i tradicije na stetu Srba i srpske kulture....

  • Zika

    30. septembar 2017 | 23:34

    Gledam slike partizana iz 1941 I ovih. Partizani nasmejani, partizanke lepe....vidi se na licima da su iz ideala posli u rat protiv okupatora. Na ovima se vidi zbunjenost, ne znaju ni oni sta ih je snaslo I sta ce tu.

  • Milojica

    30. septembar 2017 | 20:47

    Ustase su bile toliko dugo I u Sabcu. Tada je puno Jevreja pobijeno i oterano u logor. Tada su u logoru nestali mnogi cuveni muzicari porodice Cicvaric.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA