≫ 

72. rođendan Ere Ojdanića: Kad je Era bio "Erčić" (PLEJLISTA)

Ovo je priča o pravom Eri, autentičnom narodnjaku, okorelom dvojkašu, velikom radniku, koji je ostavio veliki trag u narodnoj muzici

  • 2

Andrija Era Ojdanić je rođen na današnji dan, 13. decembra 1947. u Visokoj, poviše Arilja i bistrog Rzava. Prvi put se sreo sa harmonikom u svojoj desetoj godini, kada su ga otac i deda poveli na svadbu kod najboljeg gazde u selu. Dok je trajalo veselje, Era je sedeo pored usijane bubnjare, ložio vatru i prstićima svirao po cepanici. Đed Dragutin je rekao Erinom ocu: "Ovaj mali će da bude muzičar, nemoj da mi dolaziš kući dok mu ne kupiš harmoniku". Tako je i bilo.

Sa porodicom i harmonikom seli se u Leskovac kod Lazarevca i pohađa prve časove harmonike kod Dušana Stojićevića iz Velikog Borka. Era se seća i "diplomskog" rada kod svog majstora:

- Ja rešio da naučim da sviram kod Buce Jovanovića, pa makar crk'o. Znao sam da je Buca genijalac, ali i da zna da bude prgav i ljut, sačuvaj Bože. Zada mi da uvežbam Mijinu Krnjevku. Dođem ujutru kod Buce, budim ga kafom, a on mi onako bunovan kaže da ne jurim sojke i da mu ne treniram živce, nego da sledeći put dođem uvežban. Odem kući, vežbam tri dana, al' kad opet dođem kod Buce i ono što sam znao zaboravim od silne treme. Pravdam se da sam pomagao roditeljima, a i harmonika mi stara, meh probušen, lepljen smolom, duva i pišti na sve strane pa se plašim da ne navučem kijavicu. Buca mi lupi šamar tako da su mi sve zvezde planule na nebu i odigrale užičko kolo. Zgrabi onu moju jadnu harmoniku, baci je niz stepenice, a ja skupljam dugmiće. Hvala mu do groba na tom pedagoškom šamaru.

Era Ojdanić Foto: A.Nalbantjan

Silno ohrabren posle Bucinog šamara i "diplome", počinje da svira narodna veselja oko Lipovice i Ibarske magistrale. Učio je i radio vredno, svirao i pevao najskuplje svadbe u ekipi sa dve harmonike, basadžijom i violinistom, bez struje i ozvučenja. Zatim slede godine kafanskog staža u "Čergi" (današnjem motelu "Era"), "Lipovačkoj noći", "Cvetu"... Za sebe kaže da je umetnički rođen u svom današnjem motelu, gde je početkom 70-ih upoznao Docu Ivankovića i Radoja Mitrovića Barajevca, svoje prve kompozitore.

1973. snima svoju prvu ploču sa udarnom pesmom "Morali smo da se rastanemo". Pesma je baš onako srceparajuća, a Era je pevao nadahnuto, prodorno-drečavo-jecavim glasom, sa ne baš sjajnom dikcijom. Kažu, kad je Buca čuo Erinu prvu pesmu, rekao je: "Zbog ovakvih treba uvesti estradnu policiju!".

Već 1975. godine, snima ploču svog života sa pesmama Radoja Mitrovića Barajevca "Oženjen sam, kao momak živim" i "Spavala si na grudima mojim" na stihove prelepe pesnikinje Mirjane Bukovčić Trišić. Pesma "Oženjen sam, kao momak živim" postaje večiti hit i Erina lična karta.

- Na petrovdanskom vašaru u Obrenovcu razvučeno 15 šatri, svaka dupke  puna. Ja izađem malo da prošetam i čujem iz svake šatre moju pesmu, negde završava, negde tek počinje, negde šiba forspil. U jednom momentu mi se zavrti u glavi od ludila moje pesme - seća se Era zalaufavanja svog prvog hita.

Muzicka apoteka, Era Ojdanić Printskrin: Youtube/Diskos Official

Od sredine 70-ih kreće plodna diskogrfsko-estradna karijera Ere Ojdanića. Godišnje snima i po tri singlice, ukupno četrdesetak izdanja (15 godina ekskluzivac Diskosa) sa preko dvesta snimljenih pesama. Erine pesme, pored Barajevca, Doce i Buce, autorski potpisuju i ostali vrhunski muzičari: Mija Krnjevac, Rade Vučković, Novica Urošević, Branimir Đokić, Ljubiša Pavković, Časlav Đoković, Mile Bas, Miodrag Ž. Ilić, Predrag Negovanović, Žarko Pavlović Valjevac, Tomica Miljić, Zoran Starčević, Milan Simić, Predrag Vuković Vukas, Mića Teofilović, Braća Spasojević, Boban Spasojević, Raško Spasojević, Miša Mijatović, Radoslav Graić, Milan Jovanović Jabučanac...

Kaže da najviše voli da snima i nastupa sa Branom Đokićem i dodaje: "Mi smo dve vatre. Kad se spojimo u jednu, eto požara! I Brana i ja volimo da sagorimo u pesmi. Ja sam napadač, a balade prepuštam Džeju".

Tri godine zaredom veoma uspešno nastupa na ilidžanskom festivalu: 1978. "Era Zlatiborac", 1979. "Rado, lepa Rado", 1980. "Najdraža slika".

Kolege su ga prozvale od milja "Era", "Erčić". Bio je toliko mršav i žgoljav, naročito na omotima singlica, da mu se vidi svaka kost, kao da mesecima nije jeo, kao da je pobegao iz koncentracionog logora. Kaže, osušile ga žene i tezge.

Vrnjačka banja, Era Ojdanić Era Ojdanić / Foto: Telegraf

Maksimalno posvećen narodnoj baštini, snima i oživljava nekoliko izvornih pesama: "Procvetala bela lala", "Mala soba puna je ćilima", "Šta to radiš, Maro", "Zelen ora' pao na oranje", "Lako je tebi mala"...

- Opevao sam Zlatibor, Užice, Ivanjicu, Rade, Milice, čobanice, jele, proplanke, ćilime, kleke, pršutu i proneo lepotu moga rodnog kraja širom sveta. Mislim da sam zaslužio makar pet ari placa i vikendicu na Zlatiboru od moje države - dodaje Era.

U jeku stvaralačke moći i sam je komponovao na harmonici nekoliko pesama: "Volim majko Bosanku kraj Drine", "Mog prstena više nema", "Kad svatovi jabuku obore"...

- Žao mi je što Muzičke apoteke nema više na radiju. Godinama sam punio baterije pre tezge i odmarao se posle tezge uz Muzičku apoteku - veli Era.

Ponašanje Ere Ojdanića u rijaliti Srbiji nije predmet interesovanja Muzičke apoteke. Uostalom, Zahar je davno primetio da bi Era pristao i da ga obese, samo da to televizija snima.

Neko će reći da sam predstavio Eru u nekom drugom svetlu. Ooooo, ne!  Ovo je priča o pravom Eri, autentičnom narodnjaku, okorelom dvojkašu, velikom radniku, koji je ostavio veliki trag u narodnoj muzici.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA