≫ 

Šaljive narodne pesme (2): Od švalerske "juhahahe" do kaluđera iz "Crvenog bana"

"Naše najlepše i najstarije pesme napisali su neznani pesnici, nepismeni a produhovljeni"

  • 0

"Sinoć pade gusta tama i u tamu jedna dama. Juhaj, juhaj, digi, digi, daj, juhaj, digi, digi, daj. Meni reče ovo ženče, dođ' doveče, gazda Drenče. A ja jadan šta sam znajo, kod njega sam jotišajo. Al' na vrata nešto lošo, njen je muža s puta došo. A tad reče ono ženče - drž' pod krevet gazda Drenče! A ja jadan šta sam znajo, pod krevet sam jotišajo. Krevet nizak, zemlja tvrda, još sam tamo, amo mrda. Tuna sam se tako vijo, njen me muža primetijo. Mori ženo ja bi reko, da u sobi ima neko. Nije muže, to te vara, to je naša kera stara. A ja jadan šta sam znajo, ko kera sam ja zalajo. Mori ženo šta se mora, podaj motku za šarova! Pa me stane da me lupa, sam' se čuje bupa, bupa. Sve me ubi, sve me odra, ostaše mi leđa modra. Izneše me na vr' grada da me gleda sva parada. Juhaj, juhaj, digi, digi, daj, juhaj, digi, digi, daj."

Eto, tako se završi švalerska "juhahaha" u Srbiji Obrenovića. Daroviti, a neznani pesnik spevao je pesmu sa naravoučenijem - pade dama, a pade i švaler. Pesma se pevala, pa se i zaboravila. Pre dvadesetak godina pesmu je snimio Raša Pavlović sa Velikim narodnim orkestrom Radio televizije Srbije.

- Oduvek sam voleo staru narodnu poeziju. Jer, naše najlepše i najstarije pesme napisali su neznani pesnici, nepismeni a produhovljeni. I ja sam u svom selu imao takve mudrace koji mi raspališe ljubav prema starini. Zapamtio sam, još kao dete,  jednu mudroliju: "Umre i ovaj što je imao milione, umre i onaj što nije imao pantalone" - kaže Raša Pavlović za Muzičku apoteku.

Ovaj istinski narodni umetnik žrtvovao je svoje novokomponovane hitove zarad oživljavanja narodne muzičke starine. Na moj nagovor, sprema se da snimi i jednu od najstarijih šaljivih narodnih pesama: "Rasle tikve na bunjištu, more bre, more bre, ajd' odatle, bre! Imam ženu kano mrenu...Imam muža kol'ko puža...Pa ga prati na oranje...Pade slamka, pa ga ubi... Svi orači dom dođoše... A mog muža jošte nema, more bre, more bre, ajd' odatle, bre!".

Legendarni Meho Puzić bio je iskonski sevdalija, ali i narodski čovek, pristupačniji od Zaima, Safeta, Himza, Nedžada. Toj ljudskoj širini, odgovarala je i ona repertoarska. U muzičkoj režiji Miše Markovića, pre 40 godina, snimio je pesmu "Il' me ženi, il' tamburu kupi". Stari narodni tekst uvio je u moderno muzičko ruho: "Meni cure govore, prodaj Meho volove. Prodaj Meho za dukate, pa ću poći za te. Slušaj, babo, orasi su skupi. Il' me ženi, il' tamburu kupi! U nešto se udarati mora!".

muzička apoteka Šaljive narodne pesme Foto: Promo

I najveći srcelomac, Bora Spužić Kvaka, davao je oduška svojim sentiš crnjacima. Iskoristio je "Gocino kolo" Buce Jovanovića i snimio jednu od najpevanijih pesama u kolu: "Moja mala gricka karamele, a ja njene usnice rumene. Da si mala biberovo zrnce, ja bih tebe metnuo na srce".

U 21. veku naglo je vaskrsla pesma "Kaluđer" u interpretaciji Snežane Đurišić. Dugo je čučala (kao najmanje bezobrazna) u "Crvenom banu" Vuka Karadžića, a onda je živnuše "Kamiondžije". Jer, ljudi se smeju i kad "Paja" i "Jare" plaču.

(Goran Milošević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA