≫ 

Svetomir Ilić Siki: Skupo plaćeno srbovanje (PLEJLISTA)

Snimao je sa najvećim majstorima, izdavao za najveće produkcije, dobijao komplimente i od najstrože kritike, a nije napravio veliku karijeru

  • 3

"Kažu da su oči ogledalo duše, da se duša u očima krije, ali oči kao tvoje oko moje srelo nije. Ima nešto, ima, ima, ima vatre, ima dima, ima nešto mala moja u tvojim očima. Kada bi me oko pogledalo njeno, čini mi se i vreme bi stalo, kad me oko njeno gleda, zaboravim sve ostalo. Nemirne su oči i moje i njene, jer za ljubav potrebno je dvoje, pored mene bićeš srećna, srećo moja, oko moje." (Svetomir Ilić Siki)

Beše to ozbiljan hit i lična karta Svetomira Ilića Sikija. "Ima nešto, ima,  ima" snimljena je 1981. godine na singlu "Jugodiska" i godinu dana kasnije na LP-iju "Jugotona". Divan spoj strofe u dvojci i ritmičnog i pamtljivog refrena. Pesma se slušala dvadesetak godina, a onda se Siki razboleo i, posle teškog šloga,  povukao iz javnosti. 

- Bio sam aktivni sportista, bokser i rukometaš u mojoj Podgorici. Kada mi se rodio sin 1971. godine, moja majka, rođena Nišlijka, pozvala je ceo orkestar koji je svirao u hotelu "Crna Gora". Pošto je njihov pevač otišao za Ameriku, majka me zamoli da umesto Srbe Ivanovića otpevam onu njenu "Bosa Mara Bosnu pregazila". Kada je harmonikaš čuo kako pevam, angažovao me iste večeri, i tako je počelo - pričao je Siki u mojim radio emisijama.

Posle prvih javnih nastupa i ploča zaličio je na Tozovca. Imao je Siki i stas, i šmekeraj, i markantan glas. 

- Da ne grešim dušu, ja sam mnogo dobro živeo i pored Toze. Gde god Toza nije mogao ili nije stigao, ja sam pevao i dobro prolazio. Naravno, voleo sam i Šabana, Safeta, Zaima, Cuneta. Naročito sam voleo Bucu Jovanovića i njegovog najboljeg astalskog pevača Milutina Jevtića Budžu. Od Buce sam naučio kako se pravi melodija, dikciju i metriku, važnost teksta za uspeh pesme. Moja falinka je što nisam svirao nijedan instrument. Odrastajući u Podgorici, gde su moji bili u podrumu kad se delio sluh, nisam bio u mogućnosti ni da kupim ni da sviram harmoniku. U Beograd sam doneo mnogo stihova i osećaj za lepo, što je, izgleda, bilo dovoljno da budem kantautor, da sam napišem i komponujem preko sto pesama - pričao je Siki.

Od 1972. do sredine devedesetih snimio je nekoliko singlova i desetak albuma sa najboljim orkestrima: Draganom Aleksandrićem, Radojem Mitrovićem Barajevcem, Branimirom Đokićem, Tomicom Miljićem, Bobanom Spasojevićem, Zoranom Vlajićem. 

Muzička apoteka Svetomir Ilić Siki Printskrin: Youtube/PGP RTS - Zvanični Kanal, Youtube/Jugoton Music

- Nema me što zbog zdravlja, što zbog srbovanja. Zasmetalo mi je, još kao gimnazijalcu, što mnogima para uši pominjanje Srbije u pesmi. Pokojni Buca mi je rekao: "Sine, ako ti snimiš pesmu gde se pominje Srbija, ja ću da pojedem ploču". U Čikagu sam napravio "Željan sam, majko, sira i proje", ne vređajući nikoga. Ta pesma je u dijaspori prodata mnogo više nego ovde, što više govori o mojoj državi nego o meni - govorio je Svetomir Ilić.

Skupo je Siki platio svoje srbovanje u pesmi: "Oj, Srbijo", "Oj, Srbijio, tromoravko", "Rado ide Srbin u vojnike", "Nije lako Srbin biti", "Srpski bećarac", "Srpkinja si, na čelu ti piše", "Vidovdan", "O Božiću, ako bog da". Kada je tokom 90-ih snimio desetine četničkih i rodoljubivih pesama, postao je nepoželjan na svim televizijama.

- Krajem prošlog veka bio sam jedan od viđenijih pevača na "Poselu na Kalemegdanu". Danas je u Beogradu nepoželjno pevati ćirilicu na otvorenom. Sudeći po tome šta se emituje na beogradskim radio stanicama, ja nemam osećaj da živim u Srbiji. Beograd je infektivan grad, i mene je zarazio. Zato mu i napisah jednu od mojih poslednjih pesama: "Beograde svi te vole, toje srce veliko je. Zbog tebe je moje selo,  Beograde, opustelo. Beograde, velegrade, o tebi se mašta, sanja. Beograde, sve si veći, a Srbija sve je manja".

Ovo je bio Sikijev poslednji intervju, leta gospodnjeg 2012. U mikrofon Muzičke apoteke izgovorio je i rečenicu poslednje utehe:

- Reče mi pokojni Toma: "Dado, jedna pesma da ostane posle tvoje smrti, imao si razloga da se baviš ovim poslom".

(Goran Milošević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Boban

    8. avgust 2020 | 08:03

    Biti Srbin svako skupo plati.

  • Febo

    8. avgust 2020 | 08:51

    Oduvek je biti srbin u srbiji bilo najteze,svi drugi su ispred tebe,moras da cekas da dodjes na red(ako dodjes)

  • Toni

    8. avgust 2020 | 10:13

    Svi gledaju da se domognu Beograda a kad se vrate u svoje kasabe mrze i ogovaraju svaki kamen grada , koliko god godina živeli u Beogradu kasaba nikad iz njih ne izlazi

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA