≫ 

Raša Pavlović, 50 godina u diskografiji: Mnogo sam para zaradio na ovaj moj pisak (PLEJLISTA)

Raša je nesuđeni inženjer tehnologije

  • 2

"Mislila si da je ljubav dečja igra sa sokaka,

a sad vidiš da to beše samo lažni san i varka.

Sad pati, ako, ako, prebolet' me nećeš lako,

mislila si da je ljubav žarka dečja igra sa sokaka.

Mislila si da ćeš uvek u životu srećna biti,

da se nikad, nikad, neće tvoje srce rastužiti.

Kad se voli nema laži, srce bolno kad uzdiše,

ljubit' sada želim drugu, tebe draga neću više."

(Buca Jovanović - Ž. Milosavljević)

"Ako, ako" je najpoznatija pesma sa početka karijere Radoša Raše Pavlovića, klasika narodne muzike, koji ove godine obeležava 50 godina od snimanja prve ploče.

- Da bi se trajalo 50 godina u pevanju, potrebno je, između ostalog, sačuvati i glas. Glas je jedan tanan instrument koji se mora brižljivo čuvati uz prirodnu impostaciju (postavku). Mnogo sam para zaradio na ovaj moj pisak - kaže Raša Pavlović.

- Zahvalan sam pokojnom ocu na tom genu, muzikalnost je moja dedovina. Moj otac je bio jedan od najboljih pevača u mojoj rodnoj Obrvi, a i šire, moja majka je pevala u ovdašnjim izvornim grupama, stričevi i ujacii behu zapaženi vokali. Jednostavno, ni ja nisam mogao da omanem.

- Pre nego što sam propevao, svirao sam frulu. U "Raspevanoj Šumadiji" Obrena Pjevovića uleteo sam kao zamena za čuvenog frulaša Pavla Stanojevića. Presudni momenat da se bavim pevanjem desio se 1968. na takmičenju "Susreti u dolini Gruže" kada sam pobedio sa pesmom "Prošetala Suljagina Fata".

Raša je nesuđeni inženjer tehnologije. Pevač je, na sreću narodne muzike, pobedio inženjera.

- Tokom studija tehnologije u Beogradu priključio sam se KUD-u "Žikica Jovanović Španac". Tokom probe jedan Crnogorac se mučio da ubode ton, ja sam osetio momenat, i zapevušio. Ćuo me Žarko Milanovići preporučio na audiciju Radio Beograda. U vojsci sam upoznao Ratomira Petkovića, velkog harmonikaša i muzičara s kojim sam dodatno usavršio pevanje. Posle vojske odlazim na prvu svirku, na jedan ispraćaj u Ratini, pa u restoran "Borjak" u Kraljevu. A onda, sa ekipom, odemo u restoran "Fontana" u Budvi. Jedno veče došao Buca Jovanović sa suprugom. Bio sam baš pri šutu, odvalio sam jednu sevdalinku, što je za Bucu bilo dovoljno da mi iz cuga ponudi saradnju. Prvi snimak sam napravio '71, ploča se pojavila '72, i tako sam ušao u diskografiju.

- Imao sam ja i pre Buce velike uzore: Zaima, Safeta, Zehru. Imao sam malo i kafanskog i radijskog iskustva. Ipak, Buca mi je dao ono najvažnije, dao mi dušu, razvio taj moj pupoljak i osećaj za muziku. Muzika je nešto nevidljivo, tu lepotu treba osetiti i preneti na slušaoca. E, za te stvari Buca je bio genije.

Muzička apoteka Raša Pavlović Raša Pavlović Printskrin: Youtube/RTS Najlepše narodne pesme - Zvanični kanal

Od 1972. do 1982. snimio je Raša 18 pesama sa Bucom Jovanovićem: "Voleo sam je", "Ljubav je kratka bila", "Sad pati, ako, ako", "Zbog mlade krčmarice", "Ne plači, čemu to", "Kad godine proođu", "Ženi se, ne čekaj", "Da znaš draga", "Zora rudi", "Ptico siva", "Možeš li ti bez mene", "Vrbasu, hladna rijeko", "Ne varaj sebe, ne varaj mene", "Negde daleko misli mi lete", "Šumadijo, posestrimo moja", "Kad mi bude 70 leta", "Dosta mi je nemirnog života". Te pesme se nisu čule onoliko koliko vrede, iz prostog razloga što ih je snimao u nevreme, u vreme dok je Šaban snimao sa Bucom.

- Snimajući sa Bucom, prišao sam estradnom udruženju. Paralelno sa snimanjem ploča, snimao sam trajne snimke za arhivu. Imam nekoliko stotina trajnih snimaka, po čemu sam jedan od rekordera u istoriji Radio Beograda. Usledio je status estradnog umetnika 1983, i status istaknutog estradnog umetnika 1997.

Raša je jedan od retkih majstora pevanja koji je prvo postao radijski pevač (1966), pa tek onda kafanski (1969), i tek na kraju dkskografsko-estradni (1971).

- Brusili su me najveći autoriteti Radio Belgrada: Rade Jašarević, Bora Ilić, Branko Belobrk, Boki, Pavke... Čini mi se da tog radijskog pevača nosim u sebi i kad pevam u kafani i kad pevam pd šatrom. Mislim da sam u radijskom stilu obradio i oživeo nekoliko starih novokomponovanih pesama i produžio im vek: "Svud me diraj, al' u srce nemoj", "Stanite dani, stanite noći", "Livada je moja uspomena", "Kad su laste odletele"...

- Mislim da sam i danas upotrebljiv, i posle toliko godina staža. Ne jurim za novom pesmom, borim se za oživljavanje i očuvanje naše baštine i ovog muzičkog etno prostora. Ako već toliko pričamo o Nemanji i Nemanjićima, onda sačuvajmo zavet: "Čuvajte deco našu pesmu i čuvajte deco naše kolo. Ne dozvolite da tuđe kolo zaigra ispred naše kuće. Ako se to dogodi, nestaćemo kao narod".

(Goran Milošević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Dragan Sinđelić Sinđa

    18. januar 2021 | 20:29

    Bravo Gorane da se čuje za ovog pevača koji je sarađivao sa Budimirom Bucom Jovanović koji je ostavio veliki trag u narodnoj muzici

  • Nedeljko

    2. decembar 2022 | 04:35

    Rasa legenda

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA