Priče i svirke Bokija Miloševića: Instrument je kao ptica, ako ga ispustite, nikada se neće vratiti
Muzika je "kategorički imperativ" Bokijevig bića. Svirao je bukvalno svakog dana, pa i onda kad mu je bilo najteže
- Svirajući dugi niz godina u sekstetu Duška Radetića i u Narodnom orkestru RTS-a, krajem 60-ih shvatam da je došlo vreme da osnujem svoj orkestar za estradnu delatnost. Prvi članovi tog orkestra bili su Branimir Đokić, harmonika; Dragoljub Kitić, gitara, Miša Blam, kontrabas; Mića Đorđević, bubnjevi.
- Specijalni gost bio je Rade Jašarević, tadašnji šef NORTS-a. Popularna pevačica Vasilija Radojčić, supruga Miće Đorđevića bubnjara, nastupala je kao stalni vokalni solista sa mojim orkestrom - pričao je Božidar Boki Milošević u radio izdanju Muzičke apoteke.
- Organizatori programa su znali da uz moj orkestar Vasilija ide kao uslov, a ostale pevače su birali po sopstvenoj želji. Bila je to jedinstvena prilika da klarinet povede orkestar. Iz koncertnih aktivnosti i kontakta sa publikom primetih da sve to ima smisla i moje šefovanje orkestrom se produži i na 21. vek.
Školujući se na Muzičkoj akademiji i nastupajući u Beogradskoj filharmoniji, shvatio je Boki koliko je muzika bezgranična i koliko su žanrovi veštačka podela.
- Tokom školovanja utuvih za sva vremena koliko je veliki uticaj folklora i na dela svetskih kompozitora i da su najlepše stranice svetske muzičke literature napisane na bazi folklora. Dela Smetane, Čajkovskog, Šopena, Bartoka, Betovena, obilovala su narodnim motivima.
- Betoven je u svoju Devetu simfoniju ubacio orginalnu melodiju koju je čuo u Vojvodini od naših tamburaša, kada je sa mađarskim grofovima bio u lovu, s tim što je u instrumentaciji zamenio tamburice fagotom i oboom. To me je uverilo da, držeći se narodnih motiva, idem pravim putem.
Sa Bokijevim klarinetom narodna muzika je dobila jedan klasičan ton. Tim školovanim tonom obogaćena je diskografija hiljada pevača i arhiva trajnih radio snimaka.
- Brojni klarinetisti po kulturno-umetničkim društvima, moji đaci, počeli su da sviraju tim tonom, koji je odisao čistotom, dobrom intonacijom i prepoznatljivošću.
Muzika je "kategorički imperativ" Bokijevig bića. Svirao je bukvalno svakog dana, pa i onda kad mu je bilo najteže.
- Moja majka Vidosava preminula je 1971. godine, baš kada se u okviru Evrovizije održavao koncert u hotelu "Jugoslavija". Pratio sam Nadu Knežević koja je pevala kompoziciju Dragana Tokovića "Fatima". Tog dana sam u dva sata sahranio majku, a uveče u osam svirao na Evroviziji.
Sedamdesete godine ispunjene su Bokijevim intenzivnim snimanjem i koncertiranjem po Jugi, Evropi i svetu.
- Klarinetom sam obišao Sovjetski Savez, zabasao u Sibir, stigao do kineske granice. U junu 1973. odlazim u Tunis na festival od 25 nacija. U žestokoj konkurenciji klarinetista iz celog sveta dobio sam prvu nagradu, zlatnu medalju, koju mi je lično uručio predsednik Tunisa Habib Murgiba.
Posle svetskog priznanja Boki Milošević (1931 - 2018) nastavlja dominaciju na jugoslovenskom terenu. '73. i ' 74. godine na Ilidži odnosi prve nagrade za svoje instrumentalne kompozicije "Koštanin mekam čoček" i "Pastirska balada".
- Nisam razmišljao da postanem kompozitor. Slobodno mogu da kažem da sam prokomponovao iz nevolje. Muzike mi uvek bilo malo, pa, da bih imao šta da sviram, počeo sam da komponujem.
- "Pastirsku baladu" sam komponovao na plaži u Sutomoru. Dok sam se sunčao, iznenada se pojavila melodija. Zgrabio sam novine i na belim marginama hartije iscrtao sam rukom linijski sistem i ispisao note. Požurio sam u hotel i ispisao dok je sveže.
Odsvirao je Boki sa svojim ansamblom i prve kompozitorske numere Šabana Šaulića. Bilo je to 1975. na Festivalu jugoslovenske narodne muzike u Parizu.
- Šaban je ostvario apsolutni trijumf. Sećam se, upitaše me novinari šta mislim o Šabanu i njegovim pesmama, prvim posle saradnje sa Bucom Jovanovićem. Šaban je i sa Bucom bio jedan od najtiražnijih pevača svih vremena, ali radio i tv su ga prihvatali sa rezervom, neki urednici su ga smatrali šund pevačem.
- Rekao sam da je Šaban rođen da bude zvezda i da je on već megazvezda. I Šaban je sebe uvrstio u red velikih kompozitora, a kao pevač postao je najveći, sa najsavršenijim izgovorom i dikcijom.
Bokijev izraz na klarinetu imao je sve osobine etno-džeza. Ovaj magistar mauzike znao je da se dopadne i širokim narodnim masama.
- Sve što sam postigao na klarinetu dugujem svom radu i najdražem profesoru. Moj profesor Bruno Brun bio je uvek besprekorno ispeglan u elegantnom odelu. Nikad nije povisio ton, a dok je govorio vladao je muk.
Pamtiću kao testamentalni zavet njegove reči: "Držite čvrsto instrument u ruci, ne ispuštajte ga nijedan jedini dan. Instrument je kao ptica, ako ga jednom ispustite, nikad vam se više neće vratiti".
(Goran Milošević)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.