≫ 

Slavica Mikšić, ekskluzivno za Muzičku apoteku: "Pevam napadački, a nisam napadna"

Ova raspevana Melničanka zadvojkašila se još kao devojčurak u vlaško i šumadijsko ruho

  • 1

"Oprosti što moram opet da te molim,

budi pored mene bar još ove noći,

srce mi je noćas kao list uveli,

jer ti više nikad nećeš meni doći.

Budi mi prijatelj, pomozi mi kad mi je najteže,

uteši me noćas kada bole rane,

sve će lakše biti zora kad osvane.

Oprosti što tražim suviše od tebe,

druga žena plete venac tvojih želja,

nemoj da me ljubiš jer te ona čeka,

ja te želim samo kao prijatelja.

Ne mogu da smirim sama srce svoje,

uteši me noćas to duguješ meni,

uzeo si mladost, ljubav i lepotu,

mesto sreće suze prete jednoj ženi."

(Časlav Đoković - Miodrag Ž. Ilić)

Ovo je tipična pesma iz opusa Slavice Mikšić - dvojkaška, lirska, tezgaroški skupa. "Budi mi prijatelj" iz 1979. uvrštena je u hitove decenije produkcije Diskos, zasenila je i svoju pevačicu.

- Mene nije problem zaseniti. Drago mi je da pesma živi i posle toliko godina i sve je traženija. Pesma je ostala zahvaljujući dobrom tekstu, dobrom kompozitoru, dobrom aranžeru i dobrom pevaču.

- Tekst je napisao legendarni Miodrag Ž. ilić, pogađa mnoge, pogađa i mene, kao da je autobiografski. Ja sam inače veći prijatelj sa muškarcima nego sa ženama. Sigurnija sam uz prijatelja, nego uz prijateljicu - priča Slavica Mikšić za Muzičku apoteku.

Ova raspevana Melničanka zadvojkašila se još kao devojčurak u vlaško i šumadijsko ruho. I tako do današnjeg dana - samo dvojkaški i napadački.

- Rođena sam u Melnici kod Petrovca na Mlavi. Odrastala sam uz vlaške pesme i legendarnu manifestaciju "Homoljski motivi". U tom raskošu folklora i pesme zapazio me Tihomir Paunović, legendarni frulaš i solista Radio Beograda, muzički otac desetina pevača iz Istočne Srbije (Izvorinka Milošević, Živkica Miletić, Novica Urošvić, Goca Stojićević...)

- Došla sam mlada u Beograd, u taj epicentar svih dešavanja. Bilo je tu i navalentnih muzičara, novinara, menadžera. Na moju sreću, upoznala sam Radoslava Graića, sivu eminenciju PGP-a. To je redak umetnik i intelektualac, jedan od najvećih stvaralaca zabavne i narodne muzike, urednik najgledanijih tv emisija, a likom skoro nepoznat široj javnosti. Graja je moja zaštita u ovom svetu estradnih vukova.

Slavica je počinjala u doba kada pevanje nije bio društveno priznato zanimanje.

- Pevač i nekako, ali kad žensko ode u pevače to se smatralo pevaljkom. Svaka pevačica je bila "davorika", koja mora da se popne na sto ili da sedne u krilo i da izvlači pare. Zbog tako iskrivljene predstave o pevačicama, u Petrovcu na Mlavi završih trgovačku, a u Beogradu upisah Višu ekonomsku. Mogla sam da završim i najveće škole, ali pesma je pobedila ekonomiju.

Slavica je izuzetan tezgaroš, okoreli dvojkaš, majstor narodnih veselja. Diplommirala je i doktorirala na Ibarskoj magistrali, u čuvejoj "Čačanki", punila šatre na najvećim vašarima, otpevala hiljade svadbi.

- Učila sam i od legendarnog dueta Bosa Ovuka i Rade Bogićević. Prošla sam školu zvanu šatra i kafana, ispekla zanat sa publikom. Bože, kad se samo setim: Šabački vašar, a pod šatrom Miroslav Ilić, Miroslav Radovanović, Vesna Zmijanac i ja. Bili su to dani pesme i provoda, takmičenja u punjenju kafana i šatri. A tek "Čačanka" - bio je to teren za promociju mojih prvih hitova. Tu smo opipavale puls naroda, i ja, i Vesna Zmijanac, i NadaTopčagić, i Marinko, i mnogi drugi.

A onda se zavrtela i na radio stanicama, naročito sa jednom Vukasovom srceparujućom pesmom "Sreća je sine igračka skupa". Imala je i jedan problem - stilski je ličila na Veru Matović.

- Čast mi je bila da sarađujem sa Vukasom, jednim od najvećih autora narodne muzike svih vremena. Vukas je živeo u Čačku, bio porodičan čovek, a ja sam boravila u hotelu spremajući pesme sa velikim majstorom. Danima sam odlazila na vežbanje, sve dok mi nije rekao da mogu da snimam. Tražio je maksimum, i samo njemu znane visine. Hvala mu što me je podigao pevački.

- Na jednoj svadbi prilazi mi svekrva i kaže: "Ajde otpevaj onu pesmu nije lako ostaviti svoje dete". Dešavalo se da mi ljudi kažu daj mi onu Verinu, ne znajući da je pesma moja. Ljudi su bili ubeđeni da je to moja životna priča, iako tada nisam imala dece, nisam bila udata. Kad sam dobila decu, ni u ludilu ih ne bih savetovala da budu pevači.

Od 1975. do 1994. snimila je sedam singlova i pet albuma sa nekoliko večitih hitova najvećih kompozitora narodne muzike: "Sreća je sine igračka skupa", "Ja malena, a kosa niz leđa" (Vukas), "Budi mi prijatelj", "Kome naša ljubav smeta", "Nemoj tamo kuda nema mene", "Tebe tvoja Vlajna čeka" (Časlav Đoković), "Gotovo je sve" (Rade Bogićević), "U mom životu čoveka su dva" (Radoslav Graić), "Samo tebi verna" (Predrag Negovanović), "Oj, svekrvo, svekrvice"... Poodavno je dobila i status estradnog umetnika.

- Ne znači mi mnogo taj status. Važniji mi je ovaj fakultet životne umetnosti u klasi profesora sudbine. Pevala sam napadački, a nisam napadna. Moje kolege su išle od kapije do kapije da nude svoje usluge i kude ostale kolege. Ja to ne bih mogla, a sem toga nisam imala ni svoje menadžere, stiliste. Skromnost je moje najlepše odelo.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Branka

    5. april 2021 | 09:42

    Skromna i vredna. Prava domacica. Da ljudi mogu da je cuju uzivo to je vec druga prica. Bolje peva uzivo.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA