≫ 

Milivoje Đurišić, dvojkaški srcelomac: "Ako je san Crnogorca da radi sedeći, ja sam našao način"

Ovaj grlati Crnogorac snimio je osam singlica za PGP, šest sa Bucom Jovanovićem, ostvario nekoliko uzastopnih učešća na "Hit paradi". 1978. snimio je i svoju najprestižniju pesmu "Devojka kraj reke"

  • 0

"Istina je što si čula da za tvoju svadbu pitam,

želeo bih i ja doći da te vidim i čestitam.

Meni jesen, a tebi proleće, meni tuga, tebi dan je sreće,

udaješ se, ja ti želim sreću, duša boli, al' te kleti neću.

Niko tamo neće znati da si moga srca tuga,

pa te molim, ako dođem, pozdravi me kao druga.

Znaj da će mi teško biti kad ti budem cveće dao,

kada budem ljubav svoju za drugoga ispraćao."

(Časlav Doković - Ilija Adamović)

Ovo je večiti hit narodne muzike, ubitačan dvojkaški sentiš iz opusa crnogorskog srcelomca Milivoja Đurišića.

- Đurišića ima na sve strane, a ja sam iz okoline Podgorice, iz sela Botun. Kad je muzikalnost u pitanju, izgleda da sam ja izrod u kući. Otac je imao gusle, a nit je svirao, nit je pevao. Ja sam rano propevao, ušao u kafanu i u društvo "Budo Tomović" - priča Milivoje Đurišić.

- 1973. dobio sam priliku da na Saboru narodne muzike predstavljam Crnu Goru sa pesmom "Tri bećara". Izgleda da sam zaparao uši Bokiju Miloševiću, Miodragu Jašareviću i mom slavnom zemljaku Ljubi Đuroviću, koji mi je ponudio pesme "Razbolje se momče u proljeće" i "Dug prema zemlji vraćat se mora".

Tako je početkom 70-ih narodna muzika dobila još jednog grlatog gospodina prelepe boje glasa. "Nek cveta cveće, nek lista gora, dug prema zemlji vraćat se mora" - orilo se na peronima i ispraćajima, vrtelo se u željama i čestitkama.

- Kad je Buca Jovanović čuo "Dug prema zemlji vraćat se mora", pomislio je da to peva Slobodan Lalić i za svaki slučaj pozvao je ove moje u PGP-u da proverI. Pesma se zavrtela u celoj Jugi, a ja sam bio toliki anonimus da u produkciji koja je objavila moje ploče nisu znali za mene.

- Na moju sreću Buca je tada bio na odmoru u Bečićima, pa je tražeći talente po Primorju nabasao i na mene u nekoj kafanicu u Budvi. Tada nisam imao ni plakate, pa sam lepio omote mojih singlica po prozorima i vratima kafane. Ponudio mi je dve pesme "Prag doma moga" i "Na put se spremaš", snimio sam ih i ušao u Bucino jato.

Ovaj grlati Crnogorac snimio je osam singlica za PGP, šest sa Bucom Jovanovićem, ostvario nekoliko uzastopnih učešća na "Hit paradi". 1978. snimio je i svoju najprestižniju pesmu "Devojka kraj reke".

- To je u umetničkom smislu možda i moja najbolja pesma. Kako i ne bi: 14 muzičara u Bucinom orkestru, plus hor. Tu pesmu su pohvalile i najveće legende, moji ljubimci i dečački uzori.

- Nedeljko Bilkić je bio i ostao moj najveći uzor. U početku sam ga samo imitirao, a onda sam naučio njegove pesme, pevao ih na nastupima, pevao ih i u Bilkićevom prisustvu. Iskreno, sevdalinke i jesu najlepše narodne pesme sa ovih prostora. Tu se pokazuješ kao pevač, ili jesi ili nisi.

Milivojev specijalitet su crnogorske zavičajke. Snimio je stotinak pesama za motivima iz Crne Gore, neke su postale i crnogorske narodnjačke himne: "Dobro jutro Crna Goro", "Pozdravljam te Crna Goro", "U ostroške grede dvije"...

- Kad god se slavi neka politička ili sportska pobeda u Crnoj Gori, nema veselja bez mojih pesama. I kad nisam fizički prisutan, puste me sa razglasa. Ispade da pevam političarima, ni kriv ni dužan.

- Tako sam zapevao i Titu, sa nepunih 17 godina na priredbi u Jajcu. Bio je to festival partizanskih pesama sa vojnim revijskim orkestrom pod upravom Vojislava Simića. Onako stidljivo upitah dirigenta kad treba da upadnem, a on mi reče samo ti gledaj u mene, pokazaću ti palicom.

I u 21. veku neumorno snima, najviše na stihove Milana D. Šoškića, majstora zavičajnih pesama iz Crne Gore.

- Ne snimam po svaku cenu, a trudim se da zadržim nivo mojih starih pesama i da ostanem na svom terenu. Nemam potrebe da uvozim pesme iz Turske, Bugarske i Grčke i da na gotovu matricu nabadam jeftine stihove. Ja kad komponujem pesmu prvo polazim od dobrog teksta. Doduše, sve je manje pravih pesnika, ali, toliko sam snimio da mogu da živim i od minulog rada.

Milivoje je pravi astalski pevač. Voli kafanu i sve njene čari.

- Kod mene ne važi ono pravilo da ne pijem dok radim. Kod mene ne važi ni ono pravilo da je lakše pevati iz stojećeg položaja. Ja kad zasednem, teško ustajem. Ako je san svakog Crnogorca da radi sedeći, onda sam ja našao način da mi bude lepo.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA