≫ 

Četvrt veka najveće estradne misterije: Duško Kostić i njegova "Tajna"

Malo je poznato da je Duško snimio dvadesetak izvornih pesama za arhivu Radio Beograda. Šta tek reći o toplini njegovog glasa, to je najfiniji pliš među narodnjacima

  • 0

"Požutelo lišće ljubavi naše, a jesen rana odnese sreću,

u srcima našim nek ostanu tajne, čuvaj svoju, ja svoju poneću.

Sačuvaj tajnu, ljubavi moja, nikom ne reci u teškom trenu,

zašto je čovek bez reči pošo, ostavio uplakanu ženu.

Ako te sutra upita neko što nisam s tobom, šta je sa nama,

prećuti mila istinu pravu, ne reci nikom zašto si sama.

Možda me nekad oluja bola donese opet na vrata tvoja,

umoran tada pred tobom ću stati, na tvom pragu zauvek ostati."

(Mile Bas - Stevica Spasić)

E, to se zove narodnjački evergrin, jedna od najlepših narodnjačkih balada svih vremena, snimljena 1983. godine, baš u vreme zahuktavanja "Južnog vetra". Pesma je delo trojice južnjaka: kompozitora Mileta Basa, pesnika Stevice Spasića i pevača Duška Kostića. Kada dežurni kritičari opletu po Miletu Basu, optužujući ga za orijentalno arlaukanje, ova pesma posluži kao prvi zid odbrane - eto, i to je "Južni vetrar"!

"Sačuvaj tajnu" je baš onako stilski legla Duletu. Otpevao je ležerno, šlagesrski, sa ukrasima koji prelaze u jecaje. Mekanim i toplim glasom, pristojnom dikcijom za jednog Leskovčanina, oduševio je brojne kolege. I mnogo veće zvezde od Duška govorahu: "Eh, da je meni ovakva pesma".

Duško Kostić (07. 01. 1953. - 13. 05. 1996.) nije naplatio ovakav hit. Ostao je do kraja dobar a nekomercijalan pevač.

- I posle toliko godina dođe mi u san, kao da nikad nigde odlazio nije. Duško je moj prijatelj, bila sam kuma na njegovom venčanju sa Nenom Vukadinović. Pamtim i njegove početke u Beogradu, radio je u nekoj maloj radnji za pravljenje sveća. Bude mi ga žao, napravim se da sam bolesna, pa ga pošaljem na tezgu umesto mene - priča Goca Stojićević za Muzičku apoteku.

- Slušaoci ga pamte uglavnom po setnim pesmama, a ja ga pamtim kao čoveka koji je emitovao radost. Bio je i moj lični stilista, dao mi je svoj dekoltirani džemper da se slikam za omot jedne ploče. Večito nasmejan, sa divnom kulturom donošenja pesme i sjajnom dikcijom. Malo je poznato da je Duško snimio dvadesetak izvornih pesama za arhivu Radio Beograda. Šta tek reći o toplini njegovog glasa, to je najfiniji pliš među narodnjacima.

Poneo je iz rodnog Leskovca uspomenu na teško detinjstvo. Posle završene srednje tekstilno-kožarske škole, dolazi u Beograd i živi od pravljenja sveća u jednoj maloj radnji. Sa pesmom Danila Živkovića "Jedan život nije malo" pobeđuje na festivalu "Mladi i narodna muzika '76". Ubrzo počinje saradnju sa Miodragom M. Ilićem i snima neke od njegovih prvih pesama, pre osnivanja "Južnog vetra". Krajem 70-ih snima tri singlice sa šest Miletovih pesama (tad je Mile svirao bas gitaru u ansamlu Ace Stepića): "Ne idi od mene", "Zbogom ljubavi", "Hoću babo da se ženim ja", "Oprosti mi sve", "Ti pripadaš meni", "Đulo, Đulo" (kod Luisa "Dudo, Dudo").

U duetu sa Merimom Njegomir snima pesmu Mileta Basa "Kude si pošla mori Cveto", remek-delo narodne muzike i trajni snimak za arhivu Radio Beograda.

- Duško je moj vršnjak i prijatelj, jedan divan kolega. Duško je divno pevao, onako toplo i meko, i bio je jedna topla duša. Eto, snimili smo te dve duetske ploče, a Mile Bas je uspeo da nas spoji. Primećujem da poslednjih godina i mlađe kolege sve češće pevaju "Kude si pošla mori Cveto".

Od '81. do '84. snima četiri studijska albuma sa ekipom Mileta Basa. Na prvom koktel albumu "Južnog vetra" iz 1981. snima pesmu "Zauvek si ostala u meni", koja postaje veliki hit nekoliko godina kasnije u verziji Šerifa Konjevića. 1981. snima i svoj prvi samostalni album sa osam Miletovih retkih, lepih i nezapaženih pesama: "Sećaću se tebe", "Da l' samuješ kao ja", "Beogradom petli ne poje", "Srećna budi", "Otišla je moja draga", "Leto je bilo", "Dođoh da te vidim", "Kuda ode zlato moje". 1984. snima svoj poslednji album sa Miletom Basom: "Šta li noćas rade moje ljubavi stare", "Lepa Hanuma".

- Dosta mi je tih Miletovih zurla i tarabuka, znam ja da pevam i Šumadiju i sevdah. Kako je samo lepa ova "Zora rudi, a pesma se čuje", dobra mi je i ova "Noć svedoka nema" sa Novicom na Ilidži - požalio se Duško Kostić kompozitoru Danilu Živkoviću. Nije dugo čekao, dobio je od Danila "U ime ljubavi stare, hit koji će tek vaskrsnuti.

A tog 13. maja 1996, na Dan bezbednosti tadašnje države, Duško Kostić je imao nastup u čuvenoj policijskoj "Beloj kući" na Karaburmi. Sve ostalo je tajna.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA