≫ 

Svi muškarci u pesmama Vere Matović: Marko, Milan, Vlada, Cane, Lile, Mario, Miško (PLEJLISTA)

Baš ovih dana Vera Matović obeležava i redak jubilej - pola veka u diskografiji

  • 1

"Miki, Milane, baš mi ne daš mira, ma nije moje srce od papira,

pa da ti ga dam kao vizitkartu, neveran si, otpadaš u startu.

Što mi kažu da za mene nisi, baš me briga to što đavo ti si,

ma da l' si neveran, proveriću ja, da li ženska srca lomiš kao jedan, dva.

Probaću te jabuko od zlata, s tobom ću da budem iz inata,

ma da l' si neveran, proveriću ja, da li ženska srca lomiš kao jedan, dva."

(Neša Aleksić)

Pesma "Miki, Milane" najbolja je potvrda genijalne misli akademika Duška Kovačevića: "Ljubav, to ti je kao i pesma: ako ne legne u pravom trenutku, kao da je i nema". Da je kojim slučajem jedan ovako opskuran tekst upakovan u treskavac snimljen u vreme Verinih početaka i pesme "U Milana nadničara", ostao bi potpuno nezapažen. Danas je to rastući hit planetarnih razmera.

- Ostaje mi samo da se nadam da će "Miki, Milane" trajati duže od korone. Moja karijera traje pola veka, ali ovo je nešto neviđeno. Sad imam najmlađu publiku od svih narodnjaka, sad bih mogla da napravim i moj prvi solistički koncert, da okupim i klince i njihove roditelje. Ali, ja se ne zalećem sa solističkim koncertom, svaki moj nastup je jedan solistički koncert - ushićena je Vera Matović, večiti devojčurak naše narodne muzike.

- Kad sam 2009. snimila "Miki, Milane", stavili smo je kao vodeću na CD-u, a desetak godina je bila u senci pesme "Pitala sam popa". "Pop" je prošao na prvu, onako u kantri fazonu. A onda je počelo planetarno ludilo, od klinaca sa TikToka do Luke Dončića i svetskih faca.

Snimala je Verka tokom karijere desetak pesama u kojima se pominju imena: "U Milana nadničara mnogo brige, malo para", Marko, Marko, sunce moje jarko", "Aoj Mile, al' si lep", "Moj Milanče, nosim tvoje lanče", "Vladimire, Vlado, moje pile malo", "Cane, Cane, želim te ko dete jabuku sa grane", Lile, Lile", Miško, Miško, pile moje", "Lepi Mario". Biće da pesmu "Miki, Milane" nije prodalo ime, nego "Srce od papira i vizitkarta" i, naravno, melodija u navijačkom fazonu.

- Ispade da je "Milan" pobedio "Marka". Samo, iskustvo me uči da se ne zalećem u proceni. Lepo je to kad svi pevaju tvoju pesmu, a tvoje je samo da uživaš. Meni je, ipak, važnije trajanje.

A Verka traje još od početka 70-ih koje su, barem u narodnoj muzici, bile u znaku rivalstva Lepe i Silvane. Grubo rečeno, Lepa i Silvana, to vam je selo i grad svetu narodne muzike. Sredinom 70-ih tragično nestaje Silvana, pa se činilo da Lepa dugo neće imati konkurenciju u narodnjačkoj ćirilici. A onda se pojavio ženski fajter, glas koji reže, pravi "krik" ispod Ovčara i Kablara.

- Taj moj krik donosi radost, jer pesma treba da oraspoloži i oplemeni čoveka. To sam naučila od mojih uzora i zemljaka, legendarnog dueta Bosa Ovuka i Rade Bogićević - gde se oni pojave, svi drugi su bili suvišni. Upijala sam na svojim prvim nastupima ne samo njihove pesme, nego i komunikaciju sa publikom. Moj brat Svele i ja smo osvajali nagrade na prvim takmičenjima baš sa Bosinim i Radetovim pesmama.

- I dan-danas pevam makar 20-ak pesama iz njihovog opusa. Naročito "odlepim" kad pevam Bosinu i Radetovu pesmu "Zvončići, končići". Mnogi i ne znaju naziv te pesme, samo mi kažu: "Verka, 'ajde malo Mika Džegera!" E, onda eksplodiram, gestikuliram kao roker.

Vera Matović  Muzička Apoteka Foto: Promo

- Navikla sam da pevam u svim položajima, ali publika me najmanje želi u sedećem. Hvala bogu, ne traže me ni u ležećem, niti me penju na drvo ili kuću. Ja sam u svom poslu imala ozbiljne zaštitnike: prvo brata Svela, pa supruga Racu, tako da su ljudi na mene navikli kao na majku i sestru, a to je nešto najsvetije.

Baš ovih dana Vera Matović obeležava i redak jubilej - pola veka u diskografiji.

- Nikad se nisam busala tiražima. Mnogo stubova, a možda i pogona u Diskosu i PGP-u je izgrađeno od mojih tiraža. A dobro se sećam, jedva su me i primili u Diskos. Moja prva ploča "Na livadi povila se trava" objavljena je za lokalnu produkciju "Šumadija" iz Batočine.

- Glas o meni je prvo stigao do trgovačkih putnika iz Diskosa, a onda i do Ćoleta Andrijanića, sive eminencije Diskosa, koji je samo rekao: "Ma, pusti me žena, žene ne prodaju ploče". A, eto, ja svoju prvu ploču za Diskos prodadoh u 50000. Ispalo je da su sve moje ploče za Diskos bile u srebrnom i zlatnom tiražu.

U 50 godina Verkine karijere stalo je i 50-ak festivalskih nagrada.

- Ja sam jedan od prvih ženskih pobednika na Ilidži. 1977. godine poslata sam kao zamena, a vratila se kao apsolutni pobednik. Čim sam zapevala prvi stih "Drugarice moja jaranice", publika je proključala. Tada sam shvatila koliko je jedna reč na pravom mestu i u pravo vreme bitna za pesmu. Već sledeće 1978. godine, opet na Ilidži, izbacujem i pesmu "Srećo moja, meni namenjena", posle koje postajem i jugoslovenska zvezda. Zvezda koja čvrsto stoji na zemlji.

(Goran Milošević)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • 🎼🎵🎶🎵🎶

    3. jun 2021 | 08:12

    Legenda, neisfolirana, normalna bila i ostala, još dugo da traje da je služi glas i zdravlje.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA