80. rođendan Mladena Petrovića Kosmajca: "Navik'o sam živeti polako"
- Kosmajac mi je produžio vek na estradi. Kao što je u pesmi važan naslov, tako je i na estradi važno ime po kojem će te pamtiti. Rođen sam na Kosmaju, i danas živim u Nemenikućama na najzdravijoj planini, u neiskvarenoj prirodi. Trudio sam se da i kroz ovu estradnu šumu prođem neiskvaren - kaže unikat narodne muzike Mladen Petrović Kosmajac
Ovo je jedna od autobiografskih pesama Mladena Petrovića Kosmajca, pevača unikata, oca daleko popularnijih Radeta i Stefana Kosmajca. Tako se muzička loza Kosmajca iz Nemenikuća produžila i u 21. veku.
"Kad ljubim i volim osećam se mlađi,
što vreme odmiče život mi je slađi.
Od ljubavi do ljubavi život teče dalje,
iz mlađanih dana u starost me šalje.
Sve dajem za pesmu i poljupce vrele,
nije važno da l' su kose pobelele.
Gde zastanem ja produžim, neće stati vreme,
uvek sam sa srećom naš'o pomirenje.
Ipak lep je život i kad mladost prođe,
jer tek kada sazri najslađe je grožđe.
Il' dobio il' gubio starost ne priznajem,
za sve što učinim nikad se ne kajem."
(Radoje Mitrović Barajevac - Miodrag Ž. Ilić)
- Kosmajac mi je produžio vek na estradi. Kao što je u pesmi važan naslov, tako je i na estradi važno ime po kojem će te pamtiti. Rođen sam na Kosmaju, i danas živim u Nemenikućama na najzdravijoj planini, u neiskvarenoj prirodi. Trudio sam se da i kroz ovu estradnu šumu prođem neiskvaren - kaže unikat narodne muzike Mladen Petrović Kosmajac.
- Kad sam počinjao da sviram u modi su bile svirajke, frule i usne harmonike. Malo ko je imao harmoniku, a meni od pokojnog oca ostala klavirka. Bio sam samouk pa sam ubrzo prešao na dugmetaru, bila mi lakša za sviranje. Klavirka je za šansone i Šopena, a dugmetara je za Šumadiju.
Mladen Petrović Kosmajac je rođen 2. oktobra 1942. u Nemenikućama. Odrastajući kao ratno siroče, osetio je svu gorčinu borbe za život i svu lepotu druženja sa ljudima gladnim pesme i ljubavi.
- I ja sam bio gladan ljubavi. Rastao sam bez roditelja, svirao sam bez nota, sve po sluhu i inspiraciji. Od petnaeste godine zarađujem hleb sa harmonikom, i to bez tri prsta na levoj ruci. Svirao sam prvo sa jednom, pa sa dve harmonike, pa bas...
- E, onda je stigla struja, pa mikrofon i pojačalo, krenule su svadbe, vašari, ispraćaji, počeo sam i ploče da snimam. A kad je stigao internet i kompjuter, svako može da snima. Može da snimi ploču, može da postane zvezda, a da poturi nekog drugog da mu peva. Kosmajac je pravi raritet, i glasom i pojavom i pesmama. Ne pojavljuje se u medijima, a ima desetine onarođenih pesama.
- Meni nisu trebale kamere da bih postao popularan. Pevao sam narodna veselja, snimao ploče, vrteo se na radiju, bilo mi lepo. Otpevao sam dvadesetak Šabačkih vašara. Zamislite desetine šatri, a pod svakom šatrom neko veliko pevačko ime: Kvaka, Šaban, Vera, Marinko, Gedža...
- Punio sam šatre od nekoliko hiljada gostiju, a imao sam i dobru ekipu: Moma Stanojević, sada prva violina Narodnog orkestra, Zoran Jovanović, Sveta Pajić. Kad god zaškripi, ja sam bio tu da punim šatru - gegovima, štosovima, šaljivim i švalerskim pesmama.
Stari i originalni Kosmajac je vlasnik možda i najegzotičnog glasa u svetu marodne muzike. Peva i ženske vokale, izvlači nebeske visine, ali Mlađu niko ne može da imitira, pa i njegovi sinovi.
- Pevao sam i po dva dana i dve noći, bez prestanka. Nikad nisam promukao, a i kad sam najodmorniji zvučim kao da sam promukao. Utrčavao sam na snimanje sa najtežih svadbi. Nijednu pesmu nisam uvežbavao pre snimanja, a da jesam... Nisam stigao ni tekstove da naučim pre snimanja. Uđem u studio, držim papir u ruci, čitam teskst i pevam.
- O televiziji nisam ni razmišljao. Kad sam ja snimao, ni Šaban Šaulić nije mogao na televiziju. Bila jedna televizija, a mnogo pevača. Mi pevači iz Diskosa bili smo zadovoljni kad nam uslikaju omot ploče i puste najavu od dve sekunde - nova ploča!
Diskografska karijera Mlađe Kosmajca trajala je od 1974. do 1987. Kao ekskluzivac Diskosa snimio je četrdesetak pesama na desetak singlova i dva albuma: "Hej, živote ti ne žuri tako", "Šumadinko, moja mila diko", "Neću boli što ti drugi dade", "U očima suza nema", "Živi život, sakrij tugu", "Ne tuguj druže stari", "Kad ljubim i volim, osećam se mlađi", "Majko, vraćam se kući", "Evo mene pored lepe žene", "Ti si mala maca, a ja mali miš", "Nijedna mi nije okrenula leđa", "Sećaš li se prohujalih noći", "Od Topole do Kosmaja"...
Mlađine pesme odišu i setom i veseljem, a Mlađino lice blista i u osamdesetoj. Veselo srce prkosi godinama, a zdrav način života estradnim porocima.
- Sve je to zasluga moje supruge Goce i mojih zdravih navika na Kosmaju. Svakodnevno radim gimanstiku i vežbe za zglobove, dvadesetak sklekova svako juto, istežem federe, bavim se voćarstvom. Od Beograda do Kosmaja mogu da prepešačim kao od šale.
(Goran Milošević)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.