≫ 

Žeromova „Istina izlazi iz bunara“ za oproštaj na samrti: Kratka priča iza velikog umetničkog dela

Od svih remek-dela koja je za života naslikao Žan-Leon Žerom, baš je ovu sliku izabrao da drži iznad kreveta u kojem je spavao i preminuo. Može li biti slučajno to, što je poslednjim naporom na samrti ispružio ruku ka slici čiji puni naziv glasi „Istina izlazi iz bunara naoružana svojim bičem da izbatina čovečanstvo“

  • 2
Žan-Leon Žerom Žan-Leon Žerom, fotografija objavljena 1900, četiri godine pre smrti velikog francuskog slikara. Foto: Wikimedia Commons/Bibliothèque nationale de France/Scewing

Ne smemo u ovim tekstovima, koji su zamišljeni da budu neveliki, upasti u iskušenje da naširoko i nadugačko pričamo o tvorcu remek-dela o kojem je reč. Zato ćemo, što se tiče slavnog Žan-Leona Žeroma (1824—1904), reći tek toliko, da je u pitanju jedan od glavnih predstavnika francuskog akademizma, da je bio učenik Žak-Luja Davida, da su njegova dela — posebno ona inspirisana klasičnom mitologijom, antikom i Orijentom — praktično ušla u domen opšte kulture.

To važi za pregršt njegovih radova: od „Borbe petlova“, „Diogena“, „Smrti Cezara“ i „Pollice Verso“ (kultne slike koja prikazuje gladijatorsku borbu u Koloseumu, a koja je nadahnula Ridlija Skota pre snimanja filma „Gladijator“) preko „Dvoboja posle maskarade“, „Tulipanskog bezumlja“, „Napoleona u Egiptu“, „Molitve u džamiji“, „Molitve u Kairu“, „Mladih Grka u džamiji“, „Tržnice robova“, „Velikog bazena u Bursi“, „Bašibozuka“ — do slike „Istina izlazi iz bunara“, nastale 1896.

Zapravo, pun naziv te slike glasi „Istina izlazi iz bunara naoružana svojim bičem da izbatina čovečanstvo“ (franc. La Vérité sortant du puits armée de son martinet pour châtier l'humanité), ali se najčešće koristi skraćeni naziv, iako tek s punim slika dobija svoj smisao.

Prethodne godine Žerom je bio naslikao slično delo koje je nazvao „Negovateljica Istina leži u bunaru, pošto je ubijena od strane lažova i glumaca“, i postoji hipoteza da su obe slike, kao i sličan rad Eduara Deba-Ponsana iz 1898, zapravo bili komentari na Drajfusovu aferu, skandal koji je tih godina tresao Francusku Republiku. U središtu skandala nalazio se kapetan Alfred Drajfus koji je bez dokaza osuđen na doživotnu robiju nakon što se otkrilo da je neki oficir prodao poverljive dokumente Nemačkoj; prst je uperen u njega samo zato što je bio Jevrejin, dok je stvarni krivac verovatno bio major Ferdinand Esterhazi — Francuz.

Žan-Leon Žerom, Istina izlazi iz bunara, Slikarstvo, Istorija umetnosti, Slika „Istina izlazi iz bunara naoružana svojim bičem da izbatina čovečanstvo“, Žan-Leon Žerom, 1896. Foto: Wikimedia Commons/Sergey Prokopenko/Musée Anne de Beaujeu/mab.allier.fr

Ova afera je, inače, izazvala Emila Zolu da napiše najčuvenije otvoreno pismo u istoriji književnosti i novinarstva: u pitanju je članak „Optužujem...!“ (franc. J’accuse...!), objavljen na naslovnici lista „Oror“, u kojem je predsednika i vladu doslovce optužio za antisemitizam i ometanje pravde, što je izazvalo strahoviti potres u zemlji; Zola je osuđen na godinu dana robije zbog klevete (pobegao je u Englesku i vratio se tek nakon što je presuda poništena), ali je izraz „žakuz“ (kako se čita na francuskom) postao generički izraz za svaku optužbu na račun moćnika.

Po drugoj hipotezi, „Istina izlazi iz bunara“ zapravo je Žeromov izraz bunta protiv impresionista kao ljudi i impresionizma kao pokreta, budući da je bio njihov žestoki protivnik. Ali je donekle on sam razvejao sva ta različita tumačenja ovog dela, kada je u predgovoru za „Novu estetiku“ Emila Bajara pomenuo uticaj fotografije na nastanak ove slike: Fotografija je umetnost“, kaže on. „Ona prisiljava umetnike da odbace svoju staru rutinu i zaborave svoje stare formule. Ona je otvorila naše oči i primorala nas da vidimo ono što prethodno nismo videli; to je velik i neizreciv doprinos Umetnosti. Zahvaljujući fotografiji je Istina napokon izašla iz svog bunara. Nikada se neće vratiti.

Izraz koji pominje ovde, a i u nazivu slike, zapravo je najčešći prevod jednog aforizma grčkog filozofa Demokrita, znamenitog presokratovca iz Abdere koji je prvi razvio teoriju o atomima. On doslovce kaže: „U stvarnosti mi ništa ne znamo; jer istina je u bezdanu“, ali se to uglavnom prevodilo kao: „O istini ne znamo ništa, jer istina je u bunaru“. Smisao je isti, kako god preveli.

Žeromova slika, na kojoj ne slučajno vidimo „golu Istinu“, bila je posebno draga svom autoru i on ju je držao iznad kreveta na kojem je spavao, pogledom okrenut njoj. Kada je 10. januara 1904. godine preminuo, poslednjim naporom je ispružio ruku u pravcu „Istina izlazi iz bunara naoružana svojim bičem da izbatina čovečanstvo“, kažu, da bi se od slike oprostio; ali pre će biti zato, što se spremao da ode „Bogu na istinu“, zato što je došao do kraja puta, do tačke u kojoj se svakom čoveku napokon pruža prilika da sazna najveću Istinu od svih istina, Istinu za koju se simbolično može reći da zbilja izlazi iz bunara, ako pod rečju „bunar“ podrazumevamo ovozemaljštinu: postoji li zaista On, ili ne?

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Tt

    14. jul 2019 | 11:21

    Hvala za tekst.

  • Sudija Dred

    15. jul 2019 | 06:39

    Bravo za clanak! Zerom je inace bio zaljubljen u modela sa slike tako da nije samo metafora istine i njegova nadolazeca smrt razlog zbog kojeg drzi tu sliku kod svoje postelje. Propustene zivotne prilike zbog lazi, licemerja i kukavicluka, sigurno dolaze na naplatu jednog dana. Ne samo Zeromu, vec svima.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA