Kad Subotičani govore: Kod njih "nećete u grad" znači "hoćete u grad", a tu je i "ćao ste"

Iako su u Subotici u službenoj upotrebi srpski, mađarski i hrvatski jezik, čini se da većina sugrađana govori "subotičkim" jezikom u kojem se međusobno prepliću uticaji ovih i mnogih drugih jezika prisutnih u ovoj sredini, piše Subotica.com

- Kada sam prvi put čula "ćao ste", bila sam zapanjena. Nikada ranije, nigde na svetu, nisam čula niti sam znala da bilo ko u Srbiji govori "ćao ste", što je potpuno specifično za Subotičane. Ta simpatična konstrukcija je zapravo nastala od mađarskog "sziasztok", što bi značilo zdravo ili ćao svima, dakle ona je preuzeta iz mađarskog jezika i posrbljena, što sam tek kasnije shvatila - kaže Sanja Bajić, profesorka srpskog jezika i književnosti.

Preporučujemo

- Zatim tu su "odneću te" negde ili "tražio sam se" da idem kući ili da izađem ranije sa časa, što je takođe neobično. Sve su to elementi lokalnog govora. Subotica je multinacionalna i multietnička sredina, a jezik je živ. Jezik je živo tkanje i on prima sve što ga okružuje - dodaje Bajić.

Da je jezik živ i da se stalno menja, dok ga pojedini varijateti samo obogaćuju i čine zanimljivijim, saglasan je i Ivan Baričević, profesor hrvatskog jezika i književnosti, koji je na osnovu zapažanja govornih navika svojih učenika i pojedinih članova hrvatske zajednice u Subotici uočio da se uticaj hrvatskog jezika na svakodnevni govor Subotičana najviše oseti među onima kojima je hrvatski maternji jezik i "običnim" ljudima koji se trude da ga neguju i govore privatno.

- Neki Subotičani će naručiti komad (srp. parče) torte, dogovoriti kafu u 11 sati (srp. časova), a ako im ta torta ili kafa loše padnu na želudac, boleće ih trbuh (srp. stomak) - kaže Baričević, objašnjavajući da stepen usvojenosti hrvatskog jezika kod pomenutih grupa varira, budući da se standardni jezik uči, dok u svakodnevnom govoru dolazi do prožimanja jezika.

Foto-ilustracija: Profimedia, Corbis

- Tako neki poznanici iz ovdašnje hrvatske zajednice hrvatski govore jako dobro, s tek ponekim jezičnim "uljezom", dok drugi u svakodnevnim situacijama pričaju većinski jezik sredine, dakle srpski. Time sam naveo, da tako kažem, dve krajnje podgrupe: većina se naime u govornoj praksi služi nekim jezičnim amalgamom, mešavinom hrvatskog i srpskog, koji bismo u šali mogli da nazovemo hrvatsko-srpskim. Radi se zapravo o očekivanoj i uobičajenoj pojavi u višejezičnim sredinama, naročito u kojima, kao u subotičkoj, dolazi do prožimanja sličnih i srodnih jezičkih sistema - kaže profesor.

I mađarski jezik odavno ima svoju subotičku varijantu. Prema rečima Regine Mora, profesorke mađarskog jezika i književnosti, jezik kojim govore Mađari u Vojvodini je regionalni jezik, odnosno jezik vojvođanskih Mađara koji se razlikuje od standardnog mađarskog jezika.

Foto ilustracija: Telegraf

Kako objašnjava Viktorija Šimon Vuletić, etnolog antropolog, po standardima evropske etnolingvistike ili američke antropolingvistike, "subotički" govor predstavlja vrstu jezičkog idioma, odnosno posebnog dijalekta jednog kraja ili socijalne grupe, a naziva se još i narečjem ili žargonom.

- Imala sam priliku da čujem ljude sa kojima razgovaram "normalno", a kada im zazvoni telefon, bez problema prelaze na crnogorski ili bunjevački dijalekt, uglavnom sa starijom rodbinom. U nauci je poznato to mešanje dijalekata kao varijacije koja nastaje kada pojedinac govori različito, u zavisnosti od situacije. Postojanje jezičkih varijacija je zanimljivo jer dokazuje da pojedinac može razumeti veći broj varijacija od onih koje zapravo koristi - priča Viktorija Šimon Vuletić

Govor Subotičana odlikuje i "pevanje", taj karakterističan izgovor reči koji se najčešće pripisuje uticaju bunjevačkog jezika, te odrastanja u heterogenoj sredini u kojoj deca slušaju srpski, mađarski, hrvatski, bunjevački jezik i izgovor, a uz to uče i strane jezike od malena. Ipak, jedan fenomen ostao je do danas neobjašnjiv - zašto postavljamo odrično pitanje kada želimo nekoga da ponudimo kafom, sokom, kolačima?

- To zaista ne umem da objasnim. To je vrlo interesantno i simpatično i nešto što Subotičane odmah razlikuje od drugih govornika. Prvi put sam se susrela s tim na studijama, kada sam imala koleginicu iz Subotice i od nje sam čula pitanje "Nećete u grad?". To sam shvatila kao pitanje na koje bi trebalo da odgovorim odrično, kao da je ona već odgovorila umesto mene, ali sam vremenom shvatila da je to elemenat subotičkog govora koji jednostavno ne umem da objasnim i ta konstrukcija bi se mogla analizirati i patiti kroz istoriju jezika - priča Bajić.

Foto: AP/Tanjug, flickr/woodleywonderworks

"Ja častim!"

- Profesor koji je iz Mađarske, pričao nam je na jednom predavanju kako mu se dopada naša kultura, naročito reč "častim". Kaže, kada je došao u Suboticu i po prvi put otišao na piće sa poznanikom, on mu je rekao "Ma pusti, ja častim". Do tada uopšte nije čuo za tu reč, niti šta ona znači, jer kaže da u Mađarskoj ne postoji takva kultura da tebi neko plati piće, već svako plaća sebi, pa samim time u mađarskom jeziku ne postoji reč "častiti", niti bilo kakva slična konstrukcija kojom bi se ta radnja objasnila. Posle nam je pričao kako je jedva čekao sledeći put da ode sa nekim na piće da može da ga časti - anegdota je Subotičanina koji studira na Visokoj tehničkoj školi u Subotici.

Vije = "šuga"

- Tokom studija sam se upoznao i počeo družiti sa dosta Beograđana, koji nisu znali šta su vije. Tek nakon objašnjenja da je u pitanju jednostavna igra trčanja, odnosno vijanja dece po, kako bismo mi rekli, avliji, oni bi rekli "ahaa, znači šuga". Igrali smo se i mi šuge, ali se taj izraz vije mnogo više ustalio među nama zbog vijanja dece - anegdota je Subotičanina koji studira na Biološkom fakultetu u Beogradu.

(Telegraf.rs)