≫ 

Kastracija ili list smokve: Zašto su intimni delovi tela na umetničkim delima smetali Vatikanu

Intimni delovi tela vrlo često su na slikama prekriveni smokvinim lišćem. Razlog je drevan

  • 0
Adam i Eva

Autor: Albreht Direr, Foto: metmuseum.org/Public Domain

Mnogi možda ne bi ni znali kako izgleda list smokve da ga toliko puta nisu videli kako prekriva genitalije poznatih biblijskih i antičkih junaka na slikama i skulpturama kroz vekove. Ova biljka nekako je postala sinonim za greh, seks i cenzuru. Velikim delom za to imamo da zahvalimo istoriji umetnosti i umetnicima koji su bili odlučni da prikazuju nagost u vreme kada se to smatralo tabuom.

Na pamet prvo pada Mikelanđelov čuveni "David" (1501-1504), mišićavi i neodeveni prikaz biblijskog heroja. Ovo delo zgranulo je pobožne Mikelanđelove sugrađane i predstavnike katoličkog klera kada je otkrivena na Pjaci dela Sinjorija u Firenci 1504. godine. Nedugo zatim falus na skulpturi prekirven je bronzanim listom smokve od strane vlasti, piše Artsy.

Oko 60 godina kasnije, samo nekoliko meseci pre Mikelanđelove smrti, Crkva je izdala edikt kojim je naredila se figure ne smeju "slikati ili izrađivati sa lepotom koja pobuđuje požudu". Kler je zadao sebi zadatak da kamuflira i prekrije sve penise i međunožja na umetničkim delima širom Italije. A to su činili nekada komadom odeće, nekada lišćem, a njihov najčešći izbor bio je - smokvin list. Jedan od najvažnijih primera cenzure u istoriji umetnosti postao je poznat pod imenom "Kampanja lista smokve".

Ipak, uloga lista smokve u istoriji umetnosti nije počela Mikelanđelom. Kulturološki koreni ove biljke protežu se sve do priče o Adamu i Evi. Prvi par, postiđen zbog svoje golotinje, koje je postao svestan tek kada je pojeo voće sa Drveta poznanja, "spleo je smokvino lišće i sebi pokrio bedra", kako se navodi u Knjizi postanja.

Prve umetničke predstave biblijskog događaja prikazuju nage figure sa lišćem oko genitalija, kako bi suptilno ukazalo na prvi greh i pad iz Božje milosti. Priča je celom hrišćanskom svetu poručila da je golotinja sramotna, a do srednjeg veka, umetnost koju je Katolička crkva poručivala isključivo je nago telo prikazivalo kao greh, tačnije na ikonama i freskama bi goli bili samo oni u paklu.

Adam i Eva

"Adam i Eva" / Autor: Albreht Direr

Ipak, sve je počelo da se menja u 15. veku kada su italijanski umetnici, zahvaljujući iskopavanjima i sve većem interesu za antiku, ponovo otkrili klasičnu rimsku i grčku umetnost. Bilo je očigledno da su ove mermerne skulpture nastale u vreme kada je izvajano muško telo predstavljalo čast i vrlunu, a ne nemoral i porok.

Donatelov "David" probio led

 

Ova je ideja inspirisale genije poput Donatela, koji je počeo da vaja nago telo (naravno, muško) u svoj njegovoj slavi. Ideja je bila nova u njegovoj rodnoj Firenci, gde je Crkva imala ogromnu moć. Njegov bronzani "David" (nastao oko 1440.) bio je, tvrde istoričari umetnosti, prva poznata skulptura koja je predstavljala potpuno nagu figuru još od antike.

David,

Donatelov "David" / Autor: Donatelo / Foto: Patrick A. Rodgers/Flickr/Wikipedia

Neki od njegovih naslednika krenuli su istim putem, pre svega spomenuti Mikelanđelo. Nakon što se i suočio sa oštrim kritikama zbog svoje verzije "Davida" (koja je bila i veća i sa mnogo izraženijim fizičkim atributima nego Donetelov), nastavio je da nagost prikazuje u svojim delima.

Ali kako se njegova karijera razvijala, tako je Katolička crkva sve intenzivnije radila na suzbijanju "lascivnosti" svih vrsta. Odlučnost je potekla i zbog optužbi za korupciju koja je na račun Crkve stigla od strane protestantske reformacije i njenog vođe Martina Lutera. Plašeći se za svoje "stado", Vatikan je započeo reformaciju na raznim nivoima, a to je podrazumevalo i cenzuru golotinje u umetnosti.

Stvaranje sveta i progon iz Raja

"Stvaranje sveta i progon iz Raja" / Autor: Đovani di Paolo

Kapela puna nagih slika

 

Uprkos svemu tome, Mikelanđelo je primio od strane i Pape i mnogih drugih moćnih crkvenih velikodostjnika narudžbine, od kojih je svakako najpoznatija Sikstinska kapela. Vatikan ga je pozvao, ali Vatikan ga je i prozvao kada je "prešao granicu pristojnosti". Tokom 1540-ih, nekih 40 godina nakon fijaska sa "Davidom", Mikelanđelo je još jednom okušao svoju sreću, ovaj put sa impoznatnom feskom u Sikstinskoj kapeli na kojoj je prikazao Strašni sud.

Sikstinska kapela, Vatikan

Sikstinska kapela / Foto: Tanjug/AP

Tradicionalno, ova tema je prikazivala potpuno odevene ljude, u skladu sa njihovom društvenim položajem. Mikelanđelo je svikao sve, odvojio ih od njihove odeće i statusnih simbola. Moćne figure Vatikana nisu bile srećne. Kardinal Karaca i Monsinjor Sernini tražili su da se remek-delo cenzuriše, dok je papin šef protokola fresku nazvao "prikladnom za javna kupatila i kafane", ali ne i za kapelu. Po njegom mipljenju, bilo je "sramotno da se na tako svetom mestu predstavljaju nage figure, izložene u svoj svojoj besramnosti".

Strašni sud

„Strašni sud“, freska u Sikstinskoj kapeli, Mikelanđelo, 1536—1541. Foto: Wikimedia Commons

Ove ostrašćene kritike lansirale su "Kampanju lista smokve", koja je i formalno pokrenuta na Savetu u Trentu 1563. godine na kom je zabranjena "sva lascivnost" na religijskim umetničkim dleima. Nage figure u Italiji, a naročito u Rimu, bile su "upristojene" metalnim listovima smovke.

Kastracija statua

 

Pojedini stručnjaci smatraju da su mnogi mermerni ili gipsani penisi odstranjeni alatkama. Istoričar Leo Stajnberg istakao je u svojoj knjizi "The Sexuality of Christ in Renaissance Art and in Modern Oblivion" kako su mnoge "prelepe antičke statue kastrirane" u Rimu za vreme pape Pavla Četvrtog. Šuška se kako se fioke prepune kastriranih delova statua mogu i dalje naći negde u Vatikanu...

Kampanja nije poštedela ni slikare. Preko delova Mikelađelovog "Poslednjeg suda" (1533-1541) dva puta su naslikane tkanine u 1500-im, a onda ponovo u 1700-im.

Progon Adama i Eve iz Raja

Freske u kapeli Brankači pre i posle restauracije / Autor: Mazačo

Pošteđene nisu bile ni freske u firentinskog kapeli Bankači, koje je naslikao čuveni Mazačo, pored Đota jedan od najvažnijih slikara rane renesanse. Nepoznati slikar je preko nagih figura, pre svega Adama i Eve, naslikao lišće smokve. Između 1758. i 1759. papa Klement Trinaesti zavio je u smokvino lišće još više skulptura.

Fenomen smokvinog lišća prešao je granice Italije. Kada je veliki vojvoda Toskane poklonio odliv Mikelađelovog "Davida" kraljici Viktoriji 1857. veliki list smokve izvajan je kako bi "poštedeo posetiteljke da ne pocrvene". Srećom, list je napravljen tako da se mogao lako odraniti, a da se mermer ne ošteti.

Danas ovaj odliv stoji potpuno nag u muzeju Viktorije i Alberta, dok se u vitrini pored nalazi veliki list. U poslednjih 40-ak godine Mazačovi "Adam i Eva" i Mikelanđelov "Poslednji sud" takođe su restaurirane. Kako bi se ispoštovala izvorna želja umetnika mnoge tkanine i smokvino lišće sklonjeno je sa slika i skulptura.

Ipak, tragovi "Kampanje lista smokve" i dalje provejavaju, a cenzura i moralne dileme zbog golotinje u umetnosti prisutni. Godine 1995. grad Jerusalim odbio je poklon od Firence - drugu repliku Mikelanđelovog "Davida". Nakon dugih pregovora konačno su prihvatili kopiju jednog od najpoznatijih skulptora na svetu - ali tek nakon što je Davidu dodat donji veš.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA