≫ 

Isidora Simijonović, zvezda filma "Klip" za Telegraf.rs: Baviti se umetnošću nije udoban posao

- Mogućnost glume kao umetnosti je u tome da možeš da govoriš u ime onih koji to ne mogu i čiji se glas ne čuje. U ime ljudi koje ne vidimo. To je uradio Hoakin Finiks i cela ekipa filma „Džoker” - kaže mlada glumica...

  • 13
Isidora Simijonović

Foto: Nikola Tomić

Kad se pojavila u provokativnom ostvarenju „Klip” imala je samo 15 godina. Od tada pa do danas, Isidora Simijonović niže zapažene uloge – kako u filmu i TV serijama, tako i u pozorištu. Između ostalog, publika je imala priliku da je vidi u Atomski zdesna, Dobra žena, Andrija i Anđelka, Komšije, Jutro će promeniti sve, Ubice mog oca. Rođena je 1995. godine u Beogradu. Od detinjstva je privlači gluma, muzika, manekenstvo – i u svemu tome se uspešno oprobala – budući da Isidora danas važi za jednu od najperspektivnijih mladih umetnica Srbije koja iza sebe ima brojne nagrade i angažmane.

Za Telegraf.rs Isidora govori o svojim ulogama, odrastanju, izazovima, radostima, i o tome zašto je film Džoker „najveće glumačko-umetničko delo koje se desilo za njenog života”…

Isidora Simijonović

Sa Isidorom smo se sastali u najpoznatijoj boemskoj četvrti Beograda... / Foto: Nikola Tomić

  • Prošlog meseca, u Beogradskom dramskom pozorištu, održana je premijera predstave „Sumrak bogova” Jagoša Markovića u kojoj glumiš Martina, mladića iz aristokratske porodice koja naglo propada u naletu Hitlerovog nacizma. Kakav je osećaj igrati mušku ulogu i na koji način si se za nju pripremala?
  •  

 

Za mene je to bio veliki izazov i moram priznati da sam bila zabrinuta nakon što sam prvi put pročitala komad. Pozvala sam Jagoša i pitala sam ga da li zaista misli da mogu to da izvedem, odnosno, da li bih mogla verno da prikažem jednog monstruma. Međutim, on je imao drugačiju viziju ovog lika. Rekao mi je da Martin nije monstrum, već nevoljeno dete, i to je promenilo moju perspektivu.

Ponovo sam pročitala komad i Martina počela da posmatram drugim očima. Razvila mi se empatija i shvatila sam odakle zapravo dolazi njegova potreba za takvim zlodelima. Kad sam mu stala u odbranu, uloga mi je postala emotivni izazov koji me veoma uzbuđuje i intrigira. Posvetila sam joj se celim bićem. To je uloga kakvu glumac priželjkuje, a raditi na njoj sa Jagošem bilo je pravo uživanje.

Isidora Simijonović

Dok nam govori o svojoj karijeri, neprestano ima osmeh na licu... / Foto: Nikola Tomić

  • Pored tebe, mušku ulogu tumači i Vanja Nenadić. Zašto je Jagoš devojkama poverio taj zadatak?
  •  

 

Mislim da je želeo da insistira na prikazu nežnosti koja postoji kod ta dva lika, i krhkosti zbog koje obojica nastradaju.

  • Jedna si od tri glavne uloge u „Jami distrikt”, predstavi Kokana Mladenovića koja je prošle godine osvojila sedam nagrada na Sterijinom pozorju gde si proglašena najboljom mladom glumicom. Šta ti to govori?
  •  

 

Sterijino pozorje je najveći pozorišni festival u Srbiji i za mene predstavlja jedan od najlepših perioda druženja. Bili smo ponosni što smo odigrali predstavu na takvoj manifestaciji. Taj broj nagrada za „Jami distrikt” celom našem timu predstavlja veliko zadovoljstvo. Srećna sam što sam deo takve ekipe. Istina je da mi to priznanje daje podstrek za dalji rad, ali mi se podstrek prvenstveno javlja u profesionalnim procesima koji su mi važni, u ljudima koji me inspirišu, u stvarima koje sam naučila o njima, sebi, glumi. Ta otkrića me održavaju u ovom poslu. Nagrade dođu ili ne, ali nikad ne izazivaju nadahnuće koje se javi u toku rada i istraživanja.

  • Pored Srbije, sa „Jami” ste gostovali i u više država Evrope…
  •  

 

Da, u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Češkoj, Švedskoj, Francuskoj, Belgiji…

Isidora Simijonović

Kaže da je zbog iskustva u filmu „Klip” postala i ostala glumica / Foto: Nikola Tomić

  • Koji su sledeći termini i lokacije njenog izvođenja?
  •  

 

Prvog decembra u Šapcu, a u februaru bi trebalo da je odigramo u Bitef teatru u Beogradu.

  • Igrala si i u „Sumnjivom licu” Reflektor teatra…
  •  

 

Da, mada više nisam deo te ekipe. Ali se i dalje igra.

  • …Kao i u „Pazi ‘vamo” u Pozorištu „Boško Buha”…
  •  

 

Da, to mi je bila veoma draga predstava u kojoj sam igrala u toku srednje škole, ali godinama nije na repertoaru.

  • One u kojim te publika danas može videti su „Osama-Kasaba u Njujorku” u Zvezdara teatru i u predstavi „M.I.R.A.” u Bitef teatru…
  •  

 

Da, a glumim i Hermiju u „San letnje noći – Projekat Šekspir” u Narodnom pozorištu, kao i u predstavi „Balava”, dok će 13. decembra biti i premijera predstave „Testirano na ljudima” Bojana Đorđeva u Ateljeu 212, u kojoj igram Evu u veštačkoj inteligenciji. Predstava je duhovita i zabavna, ali se bavi aktuelnom i vrlo ozbiljnom temom o kojoj malo razmišljamo – a to je do koje mere se danas razvila veštačka inteligencija i na koji način će takva tehnologija dodatno uticati na naš život.

Isidora Simijonović

Posle filma „Dobra žena”, Isidora učestvuje i u više pozorišnih projekata sa Mirom Karanović / Foto: Nikola Tomić

  • Pohađala si časove glume u detinjstvu i to iskustvo je primećeno u filmu „Klip” Maje Miloš, preko kog zahvaljujući kom si postala prepoznatljiva širem auditorijumu. Za glavnu ulogu u ovom ostvarenju dobila si nagrade Međunarodnog filmskog festivala u Vilnjusu (u Litvaniji) i „Zlatni lešnik” u Leskovcu. Budući da si imala 15 godina u vreme snimanja filma, koliko ti je bilo teško ili lako pripremiti se za ovu zahtevnu, promiskuitetnu ulogu?
  •  

 

Zbog tog iskustva sam postala i ostala glumica. Pripreme su bile duge, studiozne i temeljne. Bilo je raznih dana - jednostavnih, teških, veličanstvenih. Imali smo glumačke probe i o svemu dugo razgovarali. Mesecima. Bili smo kao olimpijski tim. Maja i ja smo na kraju zavolele Jasnu - kao drugaricu. Tad sam se zaljubila u proces stvaranja filma - tog imaginarnog sveta. Bilo je potrebno mnogo rada da bismo postigli takav rezultat, koji uvek i jeste srazmeran posvećesnoti koju si uložio da do njega dođeš.

  • Zašto tvoj lik Jasna ima potrebu da sve snima mobilnim telefonom, pa čak i kad plače?
  •  

 

Zato što živimo u vremenu kad virtualni svet postaje važniji nego realni. Danas imamo potrebu da na internetu objavimo sve ono što nam se dešava. Neprestano smo s nekim u kontaktu jer je mobilni telefon uvek uz nas. Svako može da nam pošalje poruku, da nas pozove. Odlučili smo da budemo dostupni i da svoje podatke javno prikazujemo.

Jasna je veoma mlada i nezbrinuta. To što se neprestano snima je njen pokušaj da pridobije pažnju. Ona je nezaštićena i potrebna joj je uteha, sigurnost, oslonac. Kako bi dobila stvari koje želi, Jasna traži svoje mesto u surovom društvu. Zato u virtualnom svetu traga za potvrdom da postoji, međutim, to nije najbolji način, budući da je virtualna realnost varljiva.

Isidora Simijonović

Zbog posla često posećuje i druge zemlje / Foto: Nikola Tomić

  • S obrzirom na to da si bila maloletna, pretpostavljam da je ekipi produkcije bila potrebna saglasnost tvojih roditelja kako bi glumila u ovom filmu?
  •  

 

Naravno.

  • A u eksplicitnim seksualnim scenama si imala dublerku?
  •  

 

Naravno, inače bismo svi otišli u zatvor.

  • Kakve su bile reakcije tvoje porodice i prijatelja nakon premijere?
  •  

 

Nije im bilo svejedno jer je nemoguće odgledati taj film, a ostati ravnodušan. Baviti se umetnošću nije udoban posao. Nakon premijere nisam imala problema, osim pojedinih senzacionalih naslova u medijima.

Isidora Simijonović

„Da nisam glumica, bila bih manekenka” / Foto: Nikola Tomić

  • Studiraš glumu na Akademiji umetnosti Alfa univerziteta u klasi Mirjane Karanović…
  •  

 

Da, apsolvent sam.

  • A završila si i Muzičku školu „Stanković”, odsek klavir. Jesi li ikad pomišljala da se baviš muzikom i pevanjem?
  •  

 

Bila sam pevačica u grupi Vrooom, ali, ako bih se time bavila ozbiljno, morala bih se karijerno samo tome posvetiti. Pre nekoliko meseci smo se rastali. Pored sve želje, nisam imala dovoljno vremena za probe i svirke, pa sam morala da prekinem. To je bila jedna vrlo uzbudljiva epizoda koja je za mene predstavljala drugačiji vid izražavanja.

  • Prošle godine si zaigrala i u TV seriji „Jutro će promeniti sve” koja je brzo stekla veliku popularnost i izdvojila se od ostalih domaćih serija po svojoj jednostavnosti, duhovitosti i situacijama u kojima se mnogo ljudi prepoznalo. Snimili ste 39 epizoda. Da li je u planu druga sezona?
  •  

 

Nažalost, ne.

Isidora Simijonović

Čita po nekoliko knjiga istovremeno... / Foto: Nikola Tomić

  • Budući poslovni poduhvati?
  •  

 

Pored pomenute premijere predstave „Testirano na ljudima”, još nekoliko projekata je u planu – kako pozorišnih, tako i filmskih, ali ne smem ništa da otkrivam jer su u početnom stadijumu pripreme.

  • Kako provodiš slobodno vreme?
  •  

 

Družim se, čitam knjige, gledam serije i filmove.

  • Koju seriju i film bi preporučila našim čitaocima?
  •  

 

Od serija „Černobilj” i „Velike male laži”, dok je film „Džoker” najveće glumačko-umetničko delo koje se desilo za mog života. Za mene je to bilo ozbiljno iskustvo koje ću zauvek pamtiti. Većinu filma sam odgledala otvorene vilice. Bila sam preplavljena emocijama i fascinirana Hoakinom Finiksom, njegovim likom, celokupnim filmom.

Isidora Simijonović

Voli da upozna ljude koje je inspirišu da zajedno stvaraju / Foto: Nikola Tomić

  • Sudeći po tvojim dosadašnjim zahtevnim, ekscentričnim ulogama i glumačkom umeću, mislim da bi na verodostojan način mogla da tumačiš žensku verziju Džokera, odnosno taj tok poniranja u mentalnu nestabilnost.
  •  

 

Iskreno si me dirnuo tim rečima. Hvala ti mnogo. Najvažniji zadatak glume je upravo taj pristup preko kog tretiraš lik koji tumačiš, kao i potreba da razumeš osobu koju predstavljaš. Mogućnost glume kao umetnosti je u tome da možeš da govoriš u ime onih koji to ne mogu i čiji se glas ne čuje. U ime ljudi koje ne vidimo. To je uradio Hoakin Finiks i cela ekipa filma. Govore u ime čoveka koji je bolestan, kom država uskraćuje pomoć, a svet mu se ruga. Njegova jedina želja je da neko bude fin prema njemu, da neko pokuša da ga razume, barem na jednu sekundu. A mi živimo u društvu gde problem ne postoji ako nije moj.

Postali smo tolerantni na grubost, okrećemo glavu kada vidimo bahatost, sklanjamo se s puta nasilnicima da brže prođu, samo da mi ne bismo postali predmet nasilja. Taj film je snažna opomena, i on nas podseća da moramo da brinemo o tome pre nego što bude prekasno da se popravimo. Hoakin Finiks je tako studiozno prikazao Džokera da je to za svako poštovanje. Da mu svaki dan pošalju po Oskara na adresu, ne bi bilo dovoljno.

  • Šta čitaš i koje knjige bi preporučila našim čitaocima?
  •  

 

Uvek istovremeno čitam više knjiga. To trenutno uključuje „21 lekcija za 21. vek” Juvala Noa Hararija, zatim „Koju igru igraš” Erika Berna, biografiju Dejvida Linča „Lov na veliku ribu”, i „Feminizam za početnike” Sandre Silađev. Te i preporučujem.

  • Šta te raduje?
  •  

 

Raduje me uzajamna pažljivost, kad vidim da je drugome stalo; kad s nekim mogu da ostvarim potpun odnos, kad pronađem ljude s kojim mogu da se razumem, one koji me inspirišu da s njima stvaram; i kad sretnem ljubazne, plemenite ljude od kojih mogu nešto da saznam i naučim.

Isidora Simijonović

Kaže da joj je bilo zadovoljstvo sarađivati sa redakcijom Telegrafa / Foto: Nikola Tomić

Video: Tijana Marković iz Grupe o seriji, dilovanju i deci, reperu Miliju, Branki Katić...

(Dušan Veselinović / Pop&Kultura / Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Aco

    26. novembar 2019 | 19:45

    Blago roditeljima na gledanju premijere iz prvih redova. Verujem da su u toj umetnosti ostali i uzivali do kraja...

  • P

    26. novembar 2019 | 18:47

    Osmeh, prosto brate obara, barem mene :-D.

  • Mix

    26. novembar 2019 | 18:20

    Odlicna je bila u tom filmu.. Ko nije gledao neka ga pogleda

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA