≫ 

„Slovo kosovskih boraca“, srednjovekovna pesma ili beseda? Čupamo od zaborava bisere srpske kulture

Danilo III, kojeg je nekakonskim putem i svojom političkom voljom za patrijarha posle Kosovske bitke postavila kneginja Milica, smatra se utemeljiteljem kosovskog mita i kulta kneza Lazara. U njegova dela ubraja se i ova pesma, sročena u neobičnom obliku: izgleda kao da se autor obraća ljudima koji se spremaju da poginu u boju

  • 0
Anastas Bocarić, Crnogorska umetnost, Srpska umetnost, Slikarstvo, Srpsko slikarstvo, Boj na Kosovu „Miloš pred Muratom“, Anastas Bocarić. Foto: montenegrina.net

Srpska država je i pre Kosovske bitke bila u stanju rasula, ali je nakon nje ono postalo potpuno, i bilo praćeno rasulom Srpske crkve: Danilo III je bio šesti patrijarh na tronu Svetog Save, između 1390. i 1396. godine, ali je vladao iz Žiče i to samo na prostoru pod kontrolom kneginje Milice, pošto je istovremeno u Peći, na teritoriji Brankovića, još od 1375. stolovao patrijarh Jefrem, koji je po svemu sudeći pre pomenutog boja pričestio našu vojsku; u suštini, to Danila III čini antipatrijarhom i uzurpatorom, nekakonski izabranim pukom političkom voljom.

Ali Danilo je ostao upamćen po dobrom, kao uostalom i Jefrem. Naime, upravo je on uz dozvolu gospodara Vuka Brankovića preneo mošti kneza Lazara iz hrama Svetog Spasa u Prištini, u manastir Ravanicu, kneževu zadužbinu, a bio je i ostao čuven po svom književnom radu, pre svega po "Pohvalnom slovu o knezu Lazaru" (radi se o besedi sa prve godišnjice Kosovskog boja), "Službi knezu Lazaru", "Prološkom žitiju" i "Povesnom slovu knezu Lazaru", pa se može posmatrati i kao proto-tvorac kosovskog mita.

Jedno od njegovih dela je i pesma koja se nalazi pred vama, a koja se zove "Slovo kosovskih boraca". Pošto je napisana u budućem vremenu, i pošto se čini da se autor obraća borcima koji tek treba da se žrtvuju u borbi protiv Osmanlija, nije nemoguće da u njenom jezgru leži govor koji je održao okupljenim hrišćanskim ratnicima, koji je potom pretočio u poeziju.

Nije jasno, međutim, u kom bi svojstvu on taj govor mogao da održi, pošto je daleko verovatnije da je govorio Jefrem; ako je beseda izostala, onda je pesmu napisao pre bitke, a ako je ipak besedio, onda je dakle nastala nakon nje, na bazi te besede. Šta je istina jednostavno ne znamo, ali to i nije od presudne važnosti. Sadržaj pesme, pak, jeste.

Anastas Bocarić, Crnogorska umetnost, Srpska umetnost, Slikarstvo, Srpsko slikarstvo, Boj na Kosovu „Propast Srpskog carstva na Kosovu 1389“, Anastas Bocarić, 1920-ih. Foto: Wikimedia Commons/Zoupan

SLOVO KOSOVSKIH BORACA

Ne poštedimo sebe,

znajući da imamo i posle ovoga otići

i s prahom pomešati se.

Umrimo da svagda živi budemo.

Prinesimo sebe Bogu kao živu žrtvu,

ne kao pre malovremenim

i obmamljivim gošćenjem naslađenju našem,

no u podvigu krvlju svojom.

Ne poštedimo život naš,

da živopisan primer posle ovoga

drugima budemo.

Ne bojmo se straha

koji je došao na nas,

ni ustremljenja nečastivih neprijatelja,

koji skaču na nas.

Ako bismo zaista na strah

i gubitak mislili,

dobra se ne bismo udostojili.

Mi s Ismailćanima

boriti se imamo.

Ako i mač glavu

i koplje rebro

i smrt život

mi s neprijateljima boriti se imamo.

Mi smo jedna priroda čovečanska,

potčinjena istim strastima.

I jedan grob da nam bude.

I jedno polje

tela naših s kostima da primi,

da edemska naselja svetlo nas prime.

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA