Objavljena knjiga "Senke u mojoj ulici": Priča o deci koja su preživela strašne dane u Lenjingradu

Cilj ove knjige je najjednostavniji i ujedno najteži - ispričati istinu o strahotama života u gradu pod opsadom

  • 1
Senke moje ulice

Objavljena knjiga Foto: Promo

Dokumentarna knjiga ruske spisateljice Jelene Zelinske "Senke u mojoj ulici" posvećena opsadi Lenjingrada 1941-1943. godine objavljena je u Srbiji. Ovo je prva knjiga o Lenjingradskoj opsadi na srpskom jeziku i druga knjiga autora objavljena u našoj zemlji.

Zasnovana je na dnevnicima dvoje dece koja su preživela ove strašne dane, pismima iz hladnog grada i strašnim sećanjima očevidaca. Knjiga nimalo ne liči na bravurozne, pažljivo ideološki proverene legende o ovom vremenu, pisane za sovjetske novine sa kojima su i ostale u prošlosti. Ova knjiga govori o nečem drugom. O granicama čovečnosti, o krhkosti nauke i umetnosti, o neobičnim porodičnim vezama.

Na samom početku pripovedanja Jelena Zelinska uzima za ruku svoju majku, koja je preživela strahote opsade, i koja sada vodi i nju i čitaoce u grad tih sudbonosnih godina. Da li je ovo biografija porodice? Mesecoslov doma u kojem je odrasla? Da, ali i ne samo to.

Cilj ove knjige je najjednostavniji i ujedno najteži - ispričati istinu o strahotama života u gradu pod opsadom. Goli, žilavi život, život koji ranjava i koji nije dospeo u muzeje i izveštaje o herojima rata.

O gradu u kome su nestali svi psi i ptice tokom prvih šest meseci - jednostavno, pojeli su ih.

O birokratskim greškama, zbog kojih je živi čovek smatran mrtvim, a mrtav živim. O onima koji su vadili talone za hranu iz nedara komšija koji su padali na ulicama od gladi i smrzavali se.

O najvećoj usluzi koju bi mogao da ponudi porodični prijatelj koji je još pri snazi - da odnese leš člana porodice u mrtvačnicu. O onima koji su pobegli iz strašnog i voljenog grada i o onima koji nisu želeli da se sa njim rastanu: poginuli su i jedni i drugi.

O istoričarima umetnosti koji su maštali da čiste bolnice da bi dobili parče hleba. O kesi brašna koja se kupovala porodičnim dragocenostima, da bi zatim videli da je u njoj koliko brašna toliko i peska.

Tragedija poput lenjingradske nema premca u istoriji čovečanstva. Podvig građana nije samo ne predati se, već ostati čovek, preživeti, sačuvati ljubav prema bliskima i prema ovom velikom gradu.

Knjiga u izdanju izdavačke kuće "Albatros" može se naći u svim većim knjižarama u zemlji.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Vesna P.

    29. novembar 2020 | 20:04

    1983. godine, objavljene su, u okviru edicije Odlucujuce bitke II svetskog rata, knjige na srpskom jeziku, autora Branka Kitanovica, pod sledecim nazivima: Moskovska bitka, Staljingradska bitka, Kurska bitka, Lenjingradska bitka i Berlinska bitka. "Staljingradska bitka je najkrvavija bitka u istoriji ratovanja. Vodjena je na obalama Volge od 17. jula 1942. do 2. februara 1943. godine. Obe strane pretrpele su velike gubitke. U svim fazama bitke Nemci su izgubili 1,5 miliona vojnika, 3.500 tenkova, vise od 3.000 aviona i oko 12.000 topova i minobacaca. U zavrsnoj fazi ove dzinovske operacije 22 elitne fon Paulusove divizije i 160 samostalnih jedinica nemacke 6. i 4. tenkovske armije bilo je "skuvano" u nevidjenom po razmerama kotlu Crvene armije. Zarobljeni su ostaci razbijenih nemackih trupa, a medju njima je bilo i vise od 2.500 oficira i 24 generala na celu sa feldmarsalom Fridrihom fon Paulusom. Ishod staljingradske bitke oznacio je pocetak korenitog preokreta u II svetskom ratu." (Branko Kitanovic, Staljingradska bitka)

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA