"Ne smemo dozvoliti da nam ovo zatvaranje slomi dušu"

- Pogledajte oko sebe i videćete... život - podsetio nas je glumac

  • 4

Aleksa Šantić je pensik 19. i 20.veka. Njegova poezija puna je snažnih emocija, bola, prkosa za svoj narod, socijalno i nacionalno obespravljenog, ali i ljubavne tuge.

Takvu jednu pesmu, govori nam i glumac Hadži Nenad Maričuć.

  • Ljubav. Šta je za Vas ova reč?
  •  

 

- Ljubav je dan sa porodicom, roditeljima, prijateljima... Ljubav je Bog...

  • Ljubav prema glumi prenosite i na svoje studente. Na šta ste najponosniji kada to nešto prepoznate kod njih?
  •  

 

- Ponosan sam kada vidim da, nakon fakulteta biraju onaj pravi put, kada vidim da su postali ljudi koji vole svoj život i svet oko sebe.

Njihov odnos prema glumi uvek je u skladu sa vremenom u kojem žive. Ono ih određuje u velikoj meri. Ne smeta mi baš ništa u njihovom odnosu prema pozorištu. Ponekad ih prekorevam da ne slušaju narodnjake, iako oni sami, kako vreme odmiče, postaju svesni koliko se kroz studiranje menjaju i u kakav svet su se otisnuli.

Na početku je, razume se, najteže. Studentu nije lako da osvesti sebe u tom carstvu pozorišnih iluzija. Počinje se bukvalno od prvih koraka, uči da hoda, da pomera ruke, a kada poput lutke koju pokreće neka viša sila oživi, sve postaje drugačije.

  • S obzirom da ste se nalazili i sa jedne i sa druge strane katedre, koja je razlika?
  •  

 

- Kao pedagog, učestvujem u stvaranju svih njihovih zadataka, ali sada na potpuno drugačiji način. Sa druge strane ogledala. Ponekad vam oni ukazuju poverenje kao kakvom vraču ili druidu koji pomalo poznaje i neke nebeske zakone i koji će rešiti sve njihove muke. Čini mi se da to zaista, nekada, baš tako funkcioniše. Svaka nova uloga je potraga za nekom novom tajnom.

  • Deo ste glumačke ekipe koja je kod nas sinhronizovala animirani film “Duša”, koji je nominovan za Oskara u čak dve kategorije. Kako je biti deo takvog projekta i šta ste iz rada na njemu poneli sa sobom?
  •  

 

-  Kada pomislim na taj film “Duša “, koji bi uskoro trebalo da bude viđen u našim bioskopima, nešto i u mojoj duši zatreperi. Taj film je posebna zvezda na filmskom nebu. Ideja koju nosi sa sobom je najuzvišenija. Pogledajte oko sebe i videćete... život.

  • Stalni ste član Narodnog pozorišta. Koliku odgovornost nosi “članska karta” ovakvog ansambla?
  •  

 

- Kada takvo pozorište postane vaša kuća, živite za nju. Svi ljudi u njoj su vaša porodica. Velika porodica.

Henri VI, narodno pozorište, Maričić

Predstava "Henri VI" Narodnog pozorišta u Beogradu/Globe Theatre/Foto: facebook/hadzinenad.maricic

  • Kako ste se borili, i nažalost kako se i dalje borite sa merama uvedenim zbog pandemije?
  •  

 

- Borim se odgovornošću prema sebi i svojim bližnjima. I iznad svega vedrim duhom i druženjem. Ne smemo dozvoliti da nam ovo zatvaranje slomi dušu. Čuvajmo svoje živote, ali i svoje odnose.

  • Da li ima nešto što biste rekli ovom prilikom svojoj publici, što do sada niste imali priliku?
  •  

 

- U njima je sreća. Sloboda je radost. Radujte se!

Video: Govorimo poezijom: Uspavanka za dečaka - Đorđa Balaševića

(Telegraf.rs/PR)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • optimista

    28. februar 2021 | 21:20

    Nema nam spasa. Blizi se kraj...

  • Nina

    1. mart 2021 | 12:16

    Dokle komentarišete samo naslov? Nenad je baš lepo objasnio stanje duha ljudi I potpuno je u pravu. On priča o duhovnom zatvaranju i nisam sigurna da mogu da tvrdim da nas ovaj virus nije promenio. I kao što je čovek rekao, treba ostati pozitivan!

  • Vip

    1. mart 2021 | 09:07

    Idi na zapad ili u Češku. Tamo je sve zatvoreno. Kod nas ima koliko toliko slobode i opet ne valja. Treba sve zatvoriti i pekare i prodavnice pa da vas onda vidim nesposobnjakovići.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA