• 0
 ≫ 

Svetski dan učitelja: Učiteljica Ivana govori o nastavi, problemima sa koncentracijom kod dece i razlikama

 ≫ 

"Uživam u tome kad me čuju, kad vidim da upijaju svaku moju reč, kad osetim želju za saznanjem kod njih, kad vidim koliko se trude i kad vidim da ono što ja radim sa ljubavlju urodi plodom" kaže učiteljica Ivana Vučković

  • 0
učiteljica Foto: Shutterstock

Ivana Vučković je učiteljica u osnovnoj školi "Branko Radičević" iz Kruševca i vodi drugi razred, koji broji dvadesetoro dece.

Danas se obeležava Svetski dan učitelja, te smo tim povodom razgovarali sa njom o tome kako je biti učitelj danas i sa kojim lepim stvarima, ali i poteškoćama se sretala u svom dugogodišnjem radu.

- Učiteljica sam postala iz ljubavi. U četvrtom razredu osnovne škole sam to rešila i pri toj odluci sam i ostala. Do trećeg razreda sam imala jednu učiteljicu, a u četvrtom mi se promenila. Ja sam te godine kroz nju zavolela posao učitelja i sad ponovo da biram, ja bih to izabrala - započinje učiteljica Ivana priču o svom pozivu.

- Ona mi je bila uzor jer je istovremeno bila stroga, zahtevna, pravedna, ali i prepuna ljubavi - navodi Ivana osobine koje je prepoznala u svojoj učitečjici, a za koje smatra da svaki prosvetni radnik mora da poseduje.

Ivana Vučković Foto: Privatna arhiva

Najveći problem je koncentracija

Vremena se menjaju, a sa tim dolaze i promene u metodici rada, alatima koji se koriste i načinu na koji se sama nastava izvodi. Takođe, veći akcenat je na samoj administraciji koja ponekad oduzima najviše poslovnog, a neretko i privatnog vremena prosvetnog radnika. O razlikama u pogledu na rad sa početka karijere i danas Ivana kaže:

- Razlikuje se mnogo, sada je to teže s jedne strane zato što se vreme promenilo, promenila su se deca i roditelji i mnogo su veći zahtevi u tom smislu. Naravno, u početku je bilo teško jer jeste teorija bitna, ali tek kad kreneš da radiš, onda se tek upoznaješ sa svim dobrim i lošim stranama i teškoćama. U principu, sad mi je lakše što se tiče iskustva, ali s druge strane, teže je s obzirom na to da je zahtevnije baviti se ovim zato što danas ima mnogo više administracije i bavimo se više određenim stvarima mimo nastave.

Tokom onlajn nastave uzrokovane pandemijom kovida-19 mnogi prosvetni radnici, a najviše učitelji koji rade sa najmlađima spoznali su koliko su zapravo odlazak u školu i slušanje nastave važni i koliko je teško održati onlajn čas kako bi on bio podjednako produktivan kao i onaj održan uživo. Spoznajom svih faktora koji su uticali na delotvornost praćenja onlajn nastave i nastave uživo, Ivana izdvaja jedan poseban problem koji se javlja kod većine učenika.

- Od početka rada su sve moje kolege uvek primenjivale inovacije u skladu sa promenama i sa time kako je tehnika napredovala. Naravno, tu je i internet koji je prepun sadržaja. Ono na čemu ja sada najviše radim i na čemu generalno mora više da se radi jeste problem koncentracije. Mnogo je veći nego što je bio ranije i sada aktivnosti moraju brzo da se smenjuju; prosto su deci potrebne animacije, za razliku od vremena kada je živa reč bila na prvom mestu, mada ona i sada ima veliku ulogu, što se dokazalo kada smo imali onlajn nastavu. Neuporediva je razlika, tehnika ne može da zameni živi reč, ona je i dalje na prvom mestu, ali da bi se deca animirala i da bi uopšte mogla da im se drži koncentracija, moraju da se smenjuju i prezentacije i neke slike ili animacije uz živu reč.

Razlike između dece i vremena potrebnog za savladavanje gradiva

- Uživam u tome kad me čuju, kad vidim da upijaju svaku moju reč, kad osetim želju za saznanjem kod njih, kad vidim koliko se trude i kad vidim da ono što ja radim sa ljubavlju urodi plodom - navodi Ivana stvari koje ispunjavaju svaki njen dan, ali nismo mogli a da se u razgovoru ne dotaknemo i problema sa kojim se kao učiteljica svakodnevno susreće.

- Danas su razlike među decom mnogo veće i neophodno je posvetiti se svakom ponaosob. Sad u odeljenju imam četvoro dece koja rade po IOP programu, imam petoro-šestoro dece sa izuzetnom slabom koncentracijom i imam desetoro njih koji su odlični i koji prate gradivo. Došli smo u situaciju da moramo da smanjimo gradivo, da prilagođavam zadatke, uspevam donekle, ali sa mnogo napora.

Ivana Vučković Foto: Privatna arhiva

Ivana napominje da ima i pomoć pedagoškog asistenta, dva do tri puta nedeljno za po jedan ili dva časa. Pedagoški asistent pruža pomoć učenicima koji rade po IOP programu, ali svako od njih zahteva različit pristup.

- Sa svakim od njih se radi drugačije i imam decu koja osnovni nivo teško usvajaju - moram da im priđem uvek da im pomognem i da im pročitam. Druga deca su samostalna i mogu da odrade i teže zadatke. Jako je teško izbalansirati sve to i uglavnom se trudimo da uspemo u tome. Očigledno je da je u nastavi potrebna pomoć i drugih stručnjaka.

U radu sa decom pored veština pristupanja svakom ponaosob i nalaženja vremena za svakog neophodne su tolerancija, strpljenje i ljubav prema samom poslu, koja  je na kraju svakog radnog dana, uprkos svim izazovima i dalje prisutna.

Koliko su nam deca spremna za školske obaveze

Ono što nas je posebno zanimalo jeste kako ona gleda na decu koja iz vrtića dođu sa dobrim predznanjem i da li takva deca ikako otežavaju ili olakšavaju dinamiku rada. Međutim, u razgovoru sa učiteljicom Ivanom naišli smo na mali preokret, skrenuta nam je pažnja na nešto što se zapravo ne tiče gradiva, već samostalnosti i sposobnosti za aktivno učestvovanje u nastavi i praćenje školskog programa.

- Što se tiče školskog gradiva, deca iz vrtića ne moraju da vuku nikakvo znanje, ali ono što manjka svoj deci generalno da bi mogla uopšte da prate gradivo jesu opšte navike. Dakle, to nije predznanje, problem je u opštim navikama koje se nose iz porodice - da dete bude samostalno u situacijama u kojima treba da bude samostalno u tom uzrastu. Trebalo bi raditi na tome, ne na prepoznavanju slova, ne na bilo čemu u vezi sa školskom gradivom.

Deca koja dođu sa predzanjem - čitanje, pisanje i računanje se lepo uklope, ali ostala deca teže usvajaju gradivo i to ne zato što nemaju predznanje, nego zato što nisu pripremljena za neke osnovne stvari - nisu osamostaljena. Ivana kaže da pojedina deca ne mogu i dalje da se pripreme za čas, čak trećina odeljenja, iako je to bilo normalno za tolerisanje do kraja prvog polugodišta, međutim nastavilo se i po prelasku u sledeći razred. Ne znaju da pripreme knjige i pribor, da procene šta im je potrebno u zavisnosti od toga na kom se času nalaze. Roditelji čine sve umesto dece i ona u školu dolaze nespremna da prihvate školske obaveze.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica