≫ 

Pronađite potrebni mir: Ovo je posed manastira Hilandar na koji mogu stupiti i žene

Ako odlučite da letujete u ovom delu regije Halkidiki, nemojte propustiti priliku da posetite i manastir Milo Arsenica, koji je poznat pod nazivom Kakovo

  • 4
Manastir Hilandar

Foto: Shutterstock

Letovanje ne mora biti usmereno samo na odmor, plivanje i šetnju po prodavnicama. Možete taj period iskoristiti i da upoznate istoriju i tradiciju naše zemlje, čak i ako letujete u Grčkoj, na primer.

Poznato je da na području ove, nama tradicionalno bratske zemlje, postoji teritorija koja praktično pripada našoj zemlji, odnosno ne podleže zvaničnim zakonima Republike Grčke. Jedna takva je manastir Hilandar na Svetoj Gori, a druga je Srpsko vojničko groblje u Solunu.

Metoh manastira Hilandar nadomak Jerisosa

 

Ako odlučite da letujete u ovom delu regije Halkidiki, nemojte propustiti priliku da posetite i manastir Milo Arsenica, koji je poznat pod nazivom Kakovo.

Nalazi se u neposrednoj blizini letovališta Jerisos. Tačnije na oko 5 kilometara udaljenosti od njega, kada se krene putem prema letovalištu Stavros.

Manastir Hilandar

Hilandar / Foto: Shutterstock

Posebno je interesantan podatak kako je upravo tu posed srpskog manastira Hilandar. Naime, solunski paša je nakon što je koristio grožđe sa čudotvorne loze Svetog Nemanje sa Hilandara konačno dobio muškog naslednika. U znak zahvalnosti, poklanja svoj posed, na kome se nalazi danas manastir Kakovo.

Inače, manastir se prvi put zvanično pominje u turskim spisima, u toku 16. veka. Posebno je zanimljiva informacija da čak i niža planina, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 710 metara, pripada posedu ovog manastira. Sem toga, predeo Kakova obuhvata i značajnu obradivu površinu, a na njemu se nalazi i veštačko jezero koje je pretvoreno u ribnjak.

Koja je uloga manastira Kakovo?

 

Kada već dođete u posetu, ljubazni monasi će vas poslužiti vodom i ratlukom, a zatim će vas ukratko upoznati sa istorijom ovog svetog zdanja.

Čućete da od 1959. godine tu postoji i crkva posvećena prazniku, u narodu poznatom kao Istočni Petak, koji je pokretan i slavi se prvog petka nakon Uskrsa. Crkvu, koja je posvećena Bogorodici Živonosnom Istočniku, na mestu nekadašnje vodenice, podigao je tadašnji arhimandrit manastira, otac Nikanor.

manastir kakovo

Foto: Z.V.

Dozvoljeno je da manastir Kakovo posete i žene, ali se podrazumeva da će svaki posetilac u potpunosti poštovati kodeks oblačenja, koji je propisan za posetu manastirima. Odnosi se i na muškarce i na žene.

Saznaćete i da je ovaj manastir svojevrsna radionica, koja je namenjena primarno zadovoljenju potreba manastira Hilandar. Ne samo da se u stolarskoj radionici manastira Kakovo izrađuje sav nameštaj koji je potreban hilandarskim monasima, nego se za njih gaji i riba u veštačkom jezeru, ali i prinosi voća i povrća, te naravno maslina.

Upravo zato što poseduje savremeno opremljenu stolarsku radionicu, ovaj manastir je odigrao značajnu ulogu u obnovi manastira Hilandar, nakon požara koji je izbio 2004. godine.

Ipak, iako u njemu obitavaju monasi, atmosfera je nešto življa nego u monaškoj zajednici na obližnjoj Svetoj Gori. A svaki posetilac će vam reći da je upravo u manastiru Kakovo pronašao mir koji mu je bio potreban. Zato nemojte propustiti priliku da ga posetite, ako se nađete u blizini! Videćete da je to nešto najbolje što ste mogli da učinite!

(A.B./Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Srna

    4. april 2020 | 12:03

    Како стоји вјера у Србаља, Јесу л Срби кано што су били Или су се Саво измјенили, Поју ли ми многе литургије, Дижу ли ми многе задужбине. Кано некад у време Немање И сина му Светитеља Саве, И славнога Милутина краља И Стевана милог ми Дечанца, И Лазара мог мученика И Милице славне Љубостињке, Ангелине мајке Крушедолке, И осталих цара и књегиња, Да л се и сад тако Бог поштује, Да л Србијом свете пјесме брује, Јеванђеље да л се моје шири, Српска земља да л тамјаном мири, Светли ли се образ у Србина Пред људима и пред анђслима, Великаши да л праведно суде, Богаташи да ли милост дјеле, Да л суседа сусед оправдава, Да л нејаког јаки подржава, Поштује ли млађи старијега, Да л дјевојке држе дјевојаштво, Да л попови по светињи живе, Калуђери да л за народ клече, И да л греју пештере сузама И за народ топлим молитвама. Да ли народ недјељу светкује, Да л празником цркву испуњује? Казуј мени, дични свститељу, Српског рода други спаситељу Каква ти је голема невоља Те ти рониш сузе низ образе, Пјесму неба плачем завршаваш?“ Тад говори Светитељу Саво: „О Господе, велики и силни, Пред киме се тресу херувими, Има л ишта теби непознато? Та ти видиш срце у човјеку И познајеш најтајније мисли. Видиш црва под кором грмовом. Под каменом гују отровницу На дну мора свако зрно пјеска. Не могу се од тебе сакрити. Тамних људи тамна безакоња, Због којих си на крсту висио; Али твоја љубав све покрива, Из љубави незнаније јављаш, Из љубави ти о знаном питаш, Да ти кажем што ти боље знадеш. Нису Срби кано што су били. Лошији су него пред Косовом, На зло су се свако измјенили. Ти им даде земљу и слободу, Ти им даде славу и побједу, И државу већу Душанове, Ал даром се твојим погордише, Од тебе се лицем окренуше. Господа се српска изметнула, На три вјере оком намигују, Ал ниједну право не вјерују, Православље љуто потискују. Одрекли се српскога имена, Одрекли се својих крсних слава, Свеце своје љуто увредили. А ко диже цркву задужбину, Не диже јс Теби него себи. Цркве дижу да их виде људи, Цркве дижу, Богу се не моле, Нит Божији закон испуњују. Великаши правду погазили, Богаташи милост оставили, Не поштује млађи старијега, Но се млађи паметнији гради, Нит нејаког јаки подржава, Већ га ломи док га не саломи, Нит сусједа сусјед оправдава, Већ се куне криво за неправду, Због блатњаве земље од аршина. Свештеници Вером ослабили, Нит дјевојке држе дјевојаштво, Свилу носе грехом се поносе, Млади момци поштењу се смију, А свој разврат ни од ког не крију, Нити народ за недјељу мари, Ни за празник ни обичај стари, Нит празником црквс испуњује, Празне цркве ка пећине пусте, Празне душе, па празне и цркве; Свуд се црни црно беззакоње. Стид ме једе и стид ме изједе. Због гријеха народа мојега, Што и мене држиш близу себе. Зато плачем мој Предраги Спасе, Вјечност ми јс кратка за плакање,

  • DARKO 100%

    4. april 2020 | 11:35

    Manastiri su oaza mira duse

  • Kica

    4. april 2020 | 14:50

    Bili smo tamo, doduše u prolazu ali vredi posetiti i videti. Lepo mesto bez buke i u šumi, jezerce sa ribom je prizor koji vredi videti naročito kada riba priđe da se hrani. Na vrhu se nalazi mala crkvica gde možete zapaliti sveću. Još ako dolazite sa nekim ko zna istorijat možda nešto dobro i naučite. Na samom prilazu postoji deo gde se možete zasladiti sa domaćim ručno pravljenim ratlukom, naravno nema trčanja, vikanja i nepoštovanja manastirskih pravila.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA