≫ 

Krstarenje Indijskim okeanom koje nikada neću zaboraviti: Prava poslastica bez filtera

Piše Rebeka Barns za britanski "Telegraph"

  • 0
Zanzibar

Zanzibar / pixabay.com

Iako trenutno nije moguće otići na krstarenje, kada to bude bilo moguće, putovanja bi mogla da budu jednostavnija i više usredsređena na prirodne lepote i kulturu – poput ovog krstarenja udaljenim lukama u Indijskom okeanu.

Nije to miris koji zaboravite u žurbi. Ovde sam probala komadić voća na ostrvu Kvale u Zanzibaru. Zrelo, neotvoreno voće, koje je omiljeno veganima, ima karakterističan, prilično neugodan miris, mada nas je vodič ubeđivao da ima ukus ananasa i manga.

Ukrcali smo se u regiji Menai Bai u tradicionalni brod, izrađen od afričkog mahagonija. Uživajući u ukusu svežih kokosovih oraha, zaustavili smo se da udišemo mirise Indijskog okeana i posmatramo korale i ribice, kroz prozirnu vodu.

Sa nogama u mekanom pesku, naš ručak na roštilju na plaži se sastojao od tek ulovljenih kozica, lignji i jastoga, sa puno voća i ostalih specijaliteta, pripremljenih u prirodi i lepo posluženih. Specijaliteti su uključivali i seme sa drevnog drveta baobab i već pomenuto voće sa zanzibarskog ostrva Kvale, koje je doduše tada imalo nešto lepši miris.

Ali lukusni zalogaji na stranu, slatke mandarine, mango i pešnfrut su upotpunili užitak, jer su ti ukusi više poznati mojim nepcima.

Sveža morska riba je bila još jedan dodatak, koji je neupadljivo poboljšao uživanje tokom krstarenja. Pogled na nebo, uživanje u fenomenalnim ukusima, bojama i mirisima ili hakuna matata, kako kažu na svahiliju, su samo dodatak ovom krstarenju.

Zanzibar, poznat i kao Ostrvo začina zbog nasleđa i pozicije, kao trgovačka luka, bio je samo usputna stanica tokom ovog krstarenja Indijskim okeanom.

Nema mnogo brodova koji posećuju ovu stranu kontinenta, tako da se ne borite za prostor sa drugima u lukama, a prekoemrni turizam tu zaista nije problem. Ustvari, mnogo je veća verovatnoća da ćete primetiti delfine ili kitove, nego neki hotel.

Brod srednje veličine Azamara Quest može da primi ukupno 690 putnika i omogućuje im neformalnu atmosferu, koju mnogi gosti vrlo cene, uključujući i solo putnike, poput mene, jer se nikada nisam osetila usamljeno i stekla sam mnogo prijatelja. Možete jesti ono što želite, kada želite, a osim osnovne tematske večeri, ne postoje formalne večeri koje su obavezujuće.

Zanzibar

Zanzibar / pixabay.com

Hrana je i dobra i raznolika, a uvek su na raspolaganju u opcije bez glutena i šećera. Kao neko ko ne pije čaj ili kafu, preferirala sam sok od svežeg voća i smutije za doručak, pronalazeći i dosta zdravih sastojaka, poput đumbira i detoks vode.

Iako kabine nisu najprostranije, pametno su organizovane i imaju sve što je potrebno, uključujući i USB portove pored kreveta, ogrtače i papuče, neograničenu količinu vode u boci i noćno svetlo u kupatilu.

Što se osoblja tiče, oni su možda najprijatnije osobe koje ćete sresti na okeanu – uvek dostupni i nasmejani, dopunjavaće vam čašu za vreme obroka i donositi peškire i hladnu vodu kod bazena.

Ovo krstarenje je bilo usmereno primarno na destinacije navedene u itinereru, ali je bilo i nekih pravih dragulja. Uz program izleta, gosti takođe imaju priliku da napuste brod i zarad noćnih izlazaka, bez obzira da li odluče da posete luksuzni klub ili u lučku gostionicu.

Ako su fenomenalne plaže i beskrajno sunčanje visoko na vašem spisku prioriteta, ovo bi moglo da bude vaše idealno krstarenje. Nekoliko dana pre toga sam doživela pravu poslasticu bez filtera na Sejšelima. Plaža Cote d’Or u Praslinu potpuno odgovara nazivu. Azurno plava boja mora i kristalni pesak bele boje je nešto što ćete videti na mnogim Instagram profilima. Vrhunski savet: pođite rano i naćićete prostor za sunčanje, kao i najbolje mogućnosti za fotografisanje.

Ali naravno, na ovom krstarenju ima toliko toga što je mnogo više od sunca, mora i peska. Vreme koje sam provela u Zanzibaru obuhvatalo je i otkrivanje grada Svahili u Stountaunu, koji se nalazi na listi UNESKO. Interesantne kuće od kamena, drevni trgovi, bazarima, pa čak i muzej i kuća Fredija Merkjurija, koji je ovde rođen 1946. godine.

U poređenju sa susednom Južnom Afrikom, mnogo brodova za krstarenje trenutno posećuje Maputo, glavni grad Mozambika, pa je vrlo značajno kada je brod u luci. Ta bivša portugalska kolonija je nezavisna od 1975. godine i nije preterano razvijena.

Zanzibar

Zanzibar / pixabay.com

Iako nismo imali vremena da bolje istražimo grad, uživali smo na železničkoj stanici Maputo, izgrađenoj 1910. godine, koja je među najlepšima na svetu. Tako smo izbegli vrućinu i probali kuvanu pastu de nata, što je čuveni portugalski slatki specijalitet, uz kombinaciju sa domaćim pivom u lokalnom kafiću.

Uz upoznavanje sa kulturom i obalom, ovo krstarenje je bilo bogato i kada je u pitanju ponuda prirodnih lepota – kako u okeanu, tako i na obali. Bilo je uzbudljivih momenata tokom naših morskih dana, sa znamenitostima u vidu posmatranja delfina i kitova.

U Nacionalnoj botaničkoj bašti u Viktoriji, glavnom gradu Mahe u sejšelskom arhipelagu sam stajala ispod čuvenog ogromnog coco de mer drveta.

Sa vlagom koja je tokom promenljivog januarskog dana dostizala čak 87%, aklimatizacija je predstavljala pravi izazov, a iskrcavanje sa direktnog leta iz Londona samo par sati ranije, uopšte mi nije bilo od pomoći.

Ali sam nastavila dalje. Jednom kada je kiša prestala i pojavilo se sunce, uputila sam se do gigantskih kornjača Aldabra i uživala posmatrajući ih kako se kreću okolo, kao  da su upravo stigle iz praistorije.

Među egzotičnom florom i faunom, stotine letećih insekata, od kojih sam pojedine videla prvi put, manično su plesali iznad mirišljavih ljiljana.

Zanzibar

Zanzibar / pixabay.com

Dalje niz obalu u zalivu Ričards, koji je deo provincije KvalaZulu-Natal, severno od Dubrana, divljači ima dosta, uz mogućnost da posetite jedan od brojnih rezervata.

Površine oko 4.500 hektara, rezervat Zulu Niala nudi interesantan safari, pa smo uskočili u specijalno vozilo i zahvaljujući našem vodiču Mosi smo uspeli da prođemo preko neravnog terena.

Na putu do rezervata smo saznali da je zaliv Ričards 2019. godine pogodila suša, što je značilo da je mnogim životinjama bila nedostupna voda za piće, ali se to odrazilo i na populaciju. Srećom je kiša opet pala, pa su i životinje počele da se oporavljaju.

Tokom naredna dva sata smo uživali u obilasku rezervata. Videli smo zebre, žirafe koje trče, afričke slonove, bivole koji su se kupali u blatu, belog nosoroga, koji je delovao mnogo zainteresovaniji za večernji obrok nego za nas.

On je pobedio, izjavio je Mosa i krenuo u rikverc, pošto nosorog očigledno uopšte nije imao nameru da se pomeri sa puta. Definitivno je to najbolji primer trenutka hakuna matate koji postoji.

Video: Zakasnili su na kruzer, a onda ih je posada pošteno počastila

(A.B./Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA