5 čudnih momenata u tekstu hrvatskog medija o teškom incidentu sa srpskim košarkašem

Foto: MN Press

Jutarnji list iz Zagreba objavio je 9. avgusta 2022. tekst u kojem se govori o teškom incidentu u kojem je, prema izvorima hrvatske policije, učestvovao i srpski košarkaš Sava Lešić.

Šta se, po svemu sudeći desilo (ovo sami da zaključujemo na osnovu navoda u tekstu "Jutarnjeg"):

Preporučujemo

U mesto Strmica, ispred kuće u kojoj su bili Sava Lešić, njegov otac i njegov brat, došao je aktivni hrvatski policajac, inače direktor jedne službe u policijskoj stanici u Kninu, sa svojim sinom, inače aktivnim vojnim licem (pretpostavljamo hrvatske vojske).

Ispred te iste kuće je došlo do sukoba, u kojem su deblji kraj, po svemu sudeći, izvukli hrvatski vojnik (sin) i hrvatski policajac (otac). Sinu je, navodno, polomljen nos, a tvrdi se i da je dobio čekićem po glavi.

Ovo su stvari koje bi mogle da se nazovu činjenicama, ako je verovati izvoru Jutarnjeg lista i Hrvatskoj policiji.

Ali tekst Jutarnjeg lista sadrži par, nazovimo ih tako, čudnih momenata.

Krenimo redom.

Foto: Marko Jovanović

1) Ceo tekst, umesto informacijom koja je ključna (sukob), kreće nečim što i te kako liči na apelovanje na emocije čitalaca: kreće se sa "svemu je prethodio incident na putu, u kojem su napadnute ćerke hrvatskog policajca, i u kojem im je iz audija beogradske registracije neko izašao i lupao im šamare i pljuvao ih". Izvor za ove tvrdnje? Neimenovan. A ako se pitate za uzrok incidenta na putu? "Neko iz audija je pokazao tri prsta". Dokaz i izvor za ovu tvrdnju, koja se plasira kao činjenica? Nepostojeći.

2) Jutarnji list ne navodi ko im je izvor, a iz same priče je više nego očigledno ko im je izvor. Naime, u incidentu u Strmici učestvovalo je 5 osoba (trojica Lešića protiv oca policajca i sina vojnika), a sam incident je detaljno opisan u tekstu, ili bolje rečeno jedna strana incidenta. S obzirom na to da je teško verovati da je neko od Lešića bio izvor Jutarnjeg lista, zaključak se nameće. Jutarnji list, naravno, nije kontaktirao Lešiće (drugu stranu) kako bi dobio i njihovu verziju priče.

3) U tekstu se navodi da su ćerke policajca "rekle tati šta se desilo", i da je tata onda sa sinom "otišao u Strmicu i našao kuću ispred koje je bio beli audi". Logično pitanje, na koje nema odgovora je, kako je neko, na osnovu incidenta koji se desio na putu, uspeo da locira i pronađe ljude koji su učestvovali u incidentu, i da ode tamo? Odgovor se, naravno, sam nameće (glavni učesnik incidenta je policijski oficir, sin mu je vojno lice), ali odgovora u tekstu Jutarnjeg nema, čak ni pitanja.

4) U tekstu je navedeno, onako "uzgred", da je policajac (53) bio i pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika. Ko ne zna, to je kod Hrvata nešto kao prvoborac u onome što oni nazivaju "otadžbinski rat". Informacija potpuno nebitna za ovaj konkretan događaj, ali očigledno bitna za tekst koji kao da više ima za nameru da usmerava emocije čitalaca nego što ima za nameru da ih informiše.

5) Ko vozi taj auto, došli smo popričati o tome što se dogodilo - navodno su rekli otac i sin, hrvatski policajac i vojnik kad su došli ispred kuće Lešića. Izvor Jutarnjeg zatim tvrdi da otac devojaka "niti u jednom trenutku nije pokazao policijsku značku". Zašto je bilo bitno navesti baš ovo, da ni u jednom trenutku nije pokazao policijsku značku? Verovatno je neko pre toga tvrdio suprotno. Ali za pravu istinu moraćemo da sačekamo da se oglase i Lešići. 

Na kraju se navodi da su braća Lešići bili privedeni, ali da su isto veče pušteni iz kninske policijske stanice. Sava Lešić je, inače, rođen u Kninu 1988. godine, odakle je morao da se iseli 7 godina kasnije.

(Telegraf/P. M./Jutarnji)