Jedan od najvećih sportista sveta konačno priznao da se bori sa ozbiljnom bolešću

Majkl Felps posle završetka karijere ima dosta problema

  • 1

Majkl Felps je najbolji plivač svih vremena, ali je i on samo čovek koji ima razne probleme. Posle završetka karijere gde je znao samo za trening, odmor, oporavak, on sada u višku slobodnog vremena shvata da je duhovno neispunjen i da jednostavno ima depresivne i anksiozne faze.

On je u intervjuu za ESPN otvoreno govorio o problemima i unutrašnjim demonima protiv kojih pliva iz dana u dan.

- Kako si? Koliko puta čujemo to pitanje svakog dana i koliko puta odgovorimo s "dobro" i nastavimo dalje, a koliko često zaista priznamo istinu, sebi i drugima? Znate kako sam ja? Recimo to ovako: još uvek dišem, počeo je Felps.

Milorad Čavić, Majkl Felps Foto: Guliver/Clive Rose/Getty Images

Felps je prvi put javno progovorio o problemima uoči Olimpihskih igara u Riju 2016. godine i danas kaže kako je to skinulo ogromni teret s njega i olakšalo mu život.

- Nije bilo lako priznati da nisam savršen. Ali mi je olakšalo život i želim da i dalje o tome otvoreno pričam jer hoću da ljudi koji se bore s istim stvarima shvate da nisu sami. Svi koji se bore s ovim jako dobro znaju da to nikad ne prestaje. Imaš dobre i imaš loše dane, ali nema ciljne linije u ovoj trci.

I baš zbog toga je toliko teško.

- Dao sam toliko intervjua nakon Rija i priča je u osnovi bila ista: "Felps je otvoreno progovorio o depresiji, potražio stručnu pomoć, osvojio zlato na svojim poslednjim Igrama i sad je sve bolje". Voleo bih da je to istina. Voleo bih da je tako jednostavno. Ali istina je - ja nikad neću biti "izlečen". Ovo nikada neće nestati i ja to moram prihvatiti. I da, puno je lakše to reći nego uraditi.

Milorad Čavić, Majkl Felps, Olimpijske igre Peking 2008 Foto: Guliver/Adam Pretty/Getty Images

Univerzalna terapija za ovu bolest ne postoji, a Felps je pronašao recept koji mu pomaže da kroz sve lakše prođe.

- Svakog dana barem sati i po vežbam i to je prva stvar koju radim. Budim se između 5.15 i 7 i ne treba mi alarm. Naravno da ima dana kad mi se to ne radi, ali se i tada nateram jer znam da je to bitno za moje duševno zdravlje jednako kao i za fizičko. Ako propustim samo jedan dan, to je katastrofa. Tada uđem u negativan obrazac razmišljanja i kada se to dogodi, jedini mogu to da zaustavim. A obično se to ne događa brzo. Kao da kažnjavam sam sebe. Takođe, ručak svakog dana mora biti u 17 sati, to je moja odgovornost, obožavam da kuvam, a na neki način mi i pomaže.

Nekad je bilo lakše, da pronađe izlaz iz takve situacije.

- Dok sam plivao, bazen je bio moj beg. Iskoristio bih svu ljutnju koja je postojala u meni i pretvorio je u motivaciju. Ali sad tog bega više nema i naučio sam da je u tim situacijama važno napraviti korak nazad. Duboko udahnuti i zapitati se odakle dolaze ti osjećaji, zašto sam tako ljut. To je ono što sam naučio tokom liječenja. Ali kada si u tom raspoloženju ne želiš uvek da uradiš ono što je dobro.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Čiča

    10. jun 2020 | 15:21

    Tako to bude majstore kad si "projekat",a ne talenat.Tako to bude kad budeš iskoriscen pa bačen.Tako to bude sa ispranim mozgom od strane zemlje.Tako to bude kad ne priznas da nisi bio najbolji uvek.Tako to bude kad si P R O J E K A T!!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA