≫ 

Dr Dikić: Žene nikada neće biti ravnopravne sa muškarcima u sportu!?

Nova kolumna Dr Nenada Dikića o ravnopravnosti polova u sportu

  • 4
Atletika, Otvoreno prvenstvo Srbije, Kraljevo Foto: Nikola Tomić

Prethodni članak doping o promeni pravila vezanih za transrodne sportiste je očigledno i na mene uticao, kao i na mnoge ljude koji su ga komentarisali.

Jedna sportistkinja je rekla da je sve to toliko demotivišuće i da želi da prestane da se takmiči. Ja sam već pisao da radimo na učenju dece da shvate određene vrednosti u sportu i pitam se kakve veze ima sve ovo što se dešava u savremenom sportu sa „fer plejem, poštenjem i iskrenošću“, koji bi trebalo da su suštinske vrednosti koje sport sa sobom nosi.

Kako sam već pisao da većina osoba koje žele da promene pol žele da postanu žene onda je jasno da su žene u sportu ugrožene. Možda koreni problema leže u izjavi koju je 1896. dao osnivač modernih Olimpijskih igara, baron Pjer de Kuberten: „Bez obzira koliko je sportistkinja tvrdoglava, njen organizam nije stvoren da izdrži određene šokove.

Istorija je pokazala da su se žene jako teško izborile za ravnopravnost, pa je tek 1967. godine Katrina Švicer, zvanično istrčala Bostonski maraton skrivena iza inicijala, jer je to do tada bilo nemoguće ispostavilo se da su bolji maratonci od muškaraca i definitivno empatičnije.

Prof. Dr Nenad Dikić Kolumnista Telegrafa Prof. Dr Nenad Dikić, Univerzitet Singidunum Predsednik Udruženja za medicinu sporta Srbije, Foto: Privatna arhiva

Kod nas je ostala zabeležena i priča o Ireni Pavlović koja je trčala sa slepim maratoncem. I nisu samo žene morale da se bore za pravo da se bave sportom, već su morale da se izbore sa svim predrasudama i problemima, uključujući i seksualno nasilje.

Neverovatan je zločin Lari Nasara koji je seksualno zlostavljao 265 gimnastičarki i zato dobio 60 godina zatvora.

A zlostavljanje nije bilo samo seksualno, već i psihičko, pa je tako Meri Kejn, najbrža Amerikanka maltretirana od strane Alberta Salazara, prestala da se bavi sportom.  Ako je za utehu, Salazar je osuđen, ali ne za zlostavljanje, već za dopingovanje.

Činjenica je da devojke moraju da se dokazuju i kada su najbolje i da im se nijedan loš rezultat ne oprašta. O Ivani Španović sam dva puta pisao, oba puta sa idejom da je podržim onda kada nije postigla svoj najbolji rezultat https://tosamja.media/ivana-spanovic-najbolja-srpska- atleticarka-svih-vremena/ ali i da pokažem koliko su ljudi nemilosrdni u svojim komentarima https://www.telegraf.rs/sport/ostali-sportovi/2985955-sami-protiv-svih

Čak i kada imaju rezultate, sumnja se u njihovu sposobnost. Kako drugačije prokomentarisati razmišljanja ljudi koji su neverovatnu formu Jelene Bruks na Eurobasketu 2019. povezali sa postporođajnim nivoom hormona.

Video: Da li se Amerikanci testiraju na doping?

Zbog toga smo zamolili Jelenu da da krv i analizirali smo hormonski status i ostale biohemijske parametre. Ispostavilo se da je sve u granicama normale, čak i prolaktin koji je obično značajno povišen kod žena koje doje. 

I da ne ispadne da samo kod nas ljudi imaju čudne zaključke. Serena je slično prošla na Rolan Garosu, jer je kritikovana što nosi kompresione helanke od strane predsednika turnira, koji nije uzeo u obzir medicinske razloge zbog duboke venske tromboze nakon porođaja.

Konačno žene se teško izbore za svoje mesto i onda kada postignu vrhunske rezultate. To me je nateralo da se aktivno bavim i podržim Biljanu Topić, koja je nepravedno ostala bez medalje, jer je treće plasirana Ruskinja Ana Pjatik, bila dopingovana na svetskom prvenstvu u Berlinu 2009. godine.

Zbog toga sam napisao otvoreno pismo Ani Pjatik i zamolio da vrati medalju, pošto to nije učinila napravili smo kopiju medalje i uručile je Biljani jer ju je jedino ona zaslužila.

Video: Kada će se rekreativci testirati na doping?

Verovatno bih mogao da nastavim sa primerima iz ženskog sporta gde žene nisu ravnopravne, ali čini mi se da je i ovo više nego dovoljno. Zbog svega mislim da novootvoreni problem u kome se biološki zrelom muškarcu dozvoljava da jednostavno pređe u žensko dizanje tegova i nastavi da se takmiči na olimpijskom nivou nije pošteno.

I umesto zaključka dovoljno je nabrojati sve. Ženama je prvo osporavano pravo da se bave sportom. Kada su se izborile, onda im se otežavalo da postignu najbolji rezultat, seksualno su iskorišćavane, psihički zlostavljane i dopingovane. Kada su postizale najbolje rezultate izražavane su sumnje, a kada i nisu nipodaštavane su.

I konačno sada su im suprotstavljeni i transrodni sportisti sa kojima definitivno nisu ravnopravne. A suština je da jednostavno treba ispoštovati samo osnovne vrednosti u sportu i fer plej, i omogućiti im da budu ravnopravne i slobodne uvek i u svakoj prilici.

Prof.dr Nenad Dikić, Fakultet za fizičku kulturu i menadžment u sportu, jedini fakultet za sport na Univerzitetu Singidunum

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Mrcke

    30. novembar 2021 | 09:03

    Naravno! Svetski mocnici to potezu stalno, jer zele da uniste instituciju porodice. Zato se toliko i prica o pravima zena, zeni ne smes vise ni da se udvaras.

  • Cc

    30. novembar 2021 | 09:17

    Pa normalno vecina ljudi i ne gleda žene eventualno odbojka

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA