NASILJE NA TRIBINAMA: Šta je za četiri godine postignuto pooštravanjem kazni?

Od 1. januara 2010. do danas, pred Prekršajnim sudom u Beogradu, vođeno je 473 predmeta zbog nasilnog i nedoličnog ponašanja na tribinama. Sudovi najčešće na utakmice šalju jednog dežurnog sudiju

  • 3

Tokom nepune četiri godine od uvođenja pooštrene kaznene politke za nasilje na utakmicama, od 1. januara 2010. do danas, pred Prekršajnim sudom u Beogradu vođeno je 473 predmeta zbog nasilnog i nedoličnog ponašanja na tribinama.

 

Taj sud je izrekao 166 osuđujućih presuda, 60 oslobađajućih, i 12 opomena.

 

Jedan zahtev za pokretanje prekršajnog postupka je odbačen, za 86 je nastupila zastarelost, a ostalo je nerešeno 137 predmeta, rečeno je Tanjugu u tom sudu.

 

Prekršajni sud u Beogradu je izrekao ukupno 39 zatvorskih kazni, 27 kazni zatvora do 15 dana, 9 kazni od 15 do 30 dana zatvora i tri kazne koje glase na više od 30 dana zatvora.

 

Pored toga izrečeno je 50 zaštitnih mera.

 

 

Predsednik Prekršjanog suda u Beogradu Milan Marinović rekao je da, kada su u pitanju sportske priredbe i prekršaji na tribinama pravila nema, jer broj prekršaja na utakmicama varira i zavisi od "priredbe do priredbe".

 

Radi sprečavanja nasilja na sportskim priredbama prekršajni sudovi u Srbiji, a posebno u Beogradu, kada su u pitanju utakmice visokog rizika, imaju praksu da na njih šalju određen broj sudija, najčešće bude jedan, vodi se kao dežurni sudija na stadionu ili u hali, rekao je Marinović.

 

Taj sudija, kako je ukazao, ne sudi na samom stadionu, već sa prisustnim tužiocem i policijom usaglašava aktivnosti.

 

- Kada neko lice napravi nedelo a nije odmah jasno da li se radi o krivičnom delu (za koje je nadležan tužilac) sastaje se štab i vrši trijažu takvog ponašanja. Za krivično delo angažuje se tužilac, a prekršaj se prosleđuje dežurnim prekršajnim sudijama - objasnio je Marinović.

 

 

On je dodao da sud ima dežurne prekršajne sudije koji postupaju svaki dan, kao i po potrebi vanredne dežurne sudije koji sede u sedištu beogradskog prekršajnog suda u Timočkoj ulici.

 

U zavisnosti od manifestacije i stepena rizika, zavisi i broj dežurnih sudija, naveo je Marinović ukazujući da nema pravila kada su u pitanju incidenti na tribinama.

 

-Može da se desi da neka utakmica bude proglašena utakmicom visokog rizika, a da to bude veoma visoki rizik, kao što je bila fudbalska utakmica između Srbije i Hrvatske, a da se sve završi u redu bez manifestacija nasilja i posla za dežurne sudije - napomenuo je sudija.

 

Može, pak, da se desi da neka utakmica bude proglašena utakmicom visokog rizika, ali da se ne očekuje nasilje a da do njega dođe, tako da se ne možemo vezati za tip utakmice i rizika ali moramo biti spremni na sve, naglasio je on.

 

 

Marinović je podsetio da Srbija sada ima Nacionalnu strategiju za sprečavnaje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama i Akcioni plan za njeno sprovođenje.

 

U izradi su, kako je naveo, učesvovali svi relevantni faktori koji imaju bilo kakve veze sa temom predstavnici sportskih saveza, sprotskih novinara, ministarstva sporta i omladine, ministarstva pravde i državne uprave, sudova, tuzilaštva, MUP-a.

 

- Mislim da je urađen dobar akcioni dokument koji će, ako uspemo da ga sprovedemo, značajno doprineti smanjenju, ako ne i iskorenjivanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama - istakao je predsednik beogradskog prekršjanog suda.

 

Prema njegovim rečima, broj prekršaja na utakmicama varira i zavisi od priredbe do priredbe.

 

 

Marinović smatra da je u sprečavanju nasilja na sportskim manifestacijama ključna uloga medija koji bi, kako je kazao, trebalo da izveštavaju o svim sankcionisanjima nekog nasilja bilo da kazne izriče prekršjani ili krivični sud.

 

- O tome bi trebalo pozitivno izveštavati, da javnost bude upoznata sa tim - da se ne isplati vršiti nasilje na sportskim priredbama, posebno što ima veći broj počinilaca koji je mlađe životne dobi, a ima i maloletnika. Tako bi moglo da se deluje preventinvo i vaspitno na njih da se suzdrže od takvog ponašanja kom su možda skloni ili žele da ga probaju - naglasio je Marinović.

 

Inače, izmenama Krivicnog zakonika iz 2009. za krivična dela počinjena u grupi predviđene su kazne od dve do osam, a za kolovođu od tri do 12 godina zatvora.

 

Tada su odrađene i izmene zakona koji reguliše sprečavanje nasilja na sportskim priredbama, kojim su novčane kazne duplirane i predviđene zatvorske sankcije.

 

(Tanjug)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Cudanov Mladen

    29. septembar 2013 | 12:45

    Ako kriminalce i siledžije zovemo navijači, oni i dalje ostaju kriminalci i siledžije. Mi samo unosimo zabunu u komunikaciju. Možemo ih naravno zvati „nasilnici“ ili „osobe sa kriminalnim dosijeom“, ako to više priliči novinarskom stilu, ali nikako i navijači. Navijači vole svoj klub, prate njegove rezultate, o njemu znaju mnogo više nego što im u životu treba i generalno posvećuju znatno više pažnje tome od nas nenavijača. Navijači mogu iznervirati svoju porodicu tako što će propustiti porodične obaveze zbog utakmice, ono malo kulturnih tako što će nepristojno glasno pratiti utakmicu, Rušku Jakić tako što će skandalozno bez ukusa složiti boje odeće i navijačkog šala, nas koji se vraćamo sa posla tako što će napraviti gužvu na Autokomandi, navijače protivničkih klubova tako što će bez argumenata tvrditi da je njihov klub A bolji od protivničkog kluba B (ili od svih drugih klubova na svetu). Ne i više od toga. Ako raspravu dovedu na fizički nivo, ulaze u sivu zonu jer to što su siledžije postaje važnije od toga što su navijači. A kamoli ako urade nešto gore, što ih definiše mnogo više od toga što se maskiraju kao navijači i sebe tako nazivaju. Jer čak i ako rep psa maskiramo u nogu i svi ga zovemo „noga“, on će ipak i dalje ostati rep. I stoga molim da stvari zovemo pravim imenom, jer ako nekoga ko je udarao drugo ljudsko biće palicom, bakljom ili mačetom, dilovao drogu ili iznuđivao novac zovemo navijačem moramo smisliti novu reč za prave navijače. Verovatno neki od ovih prvih imaju i akvarijum ili štap za pecanje u kući, ali ih u novinskim člancima ne zovu „akvaristi“ ili „pecaroši“ jer je to nebitno u svetlu dela o kojima piše novinski članak. Imam dva sina, nadam se biće još dece. Neću se oduševiti, ali ni mnogo razočarati ako mi deca budu navijači. Učiniću sve što mogu da ne budu siledžije i kriminalci. Za početak, poslaću ovaj apel da rep više ne zovemo noga i tako onemogućimo siledžijama i kriminalcima da skrivaju deo svoje sramote iza naziva „navijači“.

  • Boban

    29. septembar 2013 | 13:33

    E prijatelju, svaka ti je na mestu. slazem se

  • kalča 007

    29. septembar 2013 | 15:02

    Od 16 klubova nađoste za primer sliku Meraklija iz Niša iako su oni ogledalo kako se navija za voljeni klub.Bravo!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA