OD TIJENTA DO BRAZUKE: Sve lopte Svetskih prvenstava u fudbalu od 1930! (FOTO)

Pročitajte na kom prvenstvu su dve lopte bile za dva poluvremena, zašto se fašistička nije koristila u finalu 1934, kako su Brazilci s "krekom" pokidali u Čileu...

  • 1

 

Neretko potcenjen deo istorijata najvažnije sporedne stvari na svetu je razvoj fudbalskih lopti. Svetska prvenstva bila su dobar povod za inovacije na tom polju, a ni naredno, zakazano u Brazilu za narednu godinu, nije izuzetak.

 

URUGVAJ 1930. "Tijento" i "T-model"

 

 

Kada su se davne 1930. u finalu prvog SP sreli domaćin Urugvaj i Argentina, nisu mogli da se slože kojom loptom da se igra. Presudila je FIFA, koja je odlučila da Argentinci obezbede loptu kojom će se igrati u prvom poluvremenu, a Urugvajci onu za nastavak meča.

 

Gaučosi su odbarali "Tijento" i posle prvih 45 minuta vodili su sa 2:1, ali kada se na terenu našao "T-model" Urugvajci su postigli tri gola i preokrenuli na konačnih 4:2. Očito, bilo je veoma važno kojom loptom se igralo.

 

 

ITALIJA 1934. "Federale 102" i "Zig-zag"

 

 

Fašistička Italija morala je da se pokaže na svaki način, pa nije čudo da je napravila i loptu za Svetsko prvenstvo, "Federale 102", odbivši s gnušanjem da to uradi neko drugi.

 

Imala je 13 delova, (što je na Apeninskom poluostrvu "srećan" broj) i bila je karakteristična po tome što je imala 12 rupa kroz koje je provučen kanap ili možda pertla, dizajn koji je kopiran i kasnije.

 

To ipak nije bila jedina lopta korišćena na Mondijalu, ozbiljan konkurent bila je engleska "Zig-zag", koja je čak korišćena u finalnom meču izmeču Italije i Čehoslovačke u kojem su Italijani slavili sa 2:1 posle produžetaka.

 

 

FRANCUSKA 1938. "Coupe du Monde Allen"

 

 

Skoro identična po izgledu sa italijanskom loptom, 13 delova, 12 rupa i pertla, uz male, takoreći kozmetičke korekcije u odnosu na prethodnicu. Francuska kompanija "Alen" imala je već tradiciju pravljenja fudbalskih lopti, to su činili i za Olimpijske igre u Parizu 1924, pa možda čudi da nisu bili malo inovativniji.

 

Neobično je da Italijanski fudbalski muzej u Koverćanu ima izloženu nešto drugačiju loptu, sastavljenu iz 12 delova, za koju piše da je korišćena u finalu Svetskog prvenstva na kojem su "azuri" drugi put došli do titule, pa nije jasno da li su u muzeju u zabludi ili su tokom finala korišćene dve lopte, oficijelna i ta iz muzeja.

 

BRAZIL 1950. "Superball Duplo T"

 

 

Argentinska firma Tossolini –Valbonesi-Polo & Cia, iz gradića Bel Vil u provinciji Kordoba, osmislila je i napravila do tada najbolju loptu, bez pertle, potpuno kompaktnu.

 

Njihov proizvod korišćen je na takmičenjima u domovini, a onda su posle Drugog svetskog rata otvorili filijalu i u Brazilu. Preimenovali su loptu iz "Superval" u "Superball" i kao brazilska firma izabrani su za zvaničnog snabdevača Svetskog prvenstva koje je ušlo u legendu zbog senzacionalne pobede Uragvajaca protiv domaćina u odlučujućem meču na Marakani.

 

ŠVAJCARSKA 1954.  "Swiss World Champion Match ball"

 

 

Drugačija od ranijih, ova lopta bila je jarko žuta i sastojala se od 18 kožnih segmenata. Teško je reći da je u tehničkom smislu donela baš neku senzacionalnu novinu, ali fudbaleri su je izgleda voleli.

 

Na SP u Švajcarskoj na 26 utakmica postignuto je rekordnih 140 golova, što je nadmašeno tek 1982, kada je odigrano duplo više utakmica, 52. Prosek od 5,38 golova po meču teško da će ikada biti nadmašen.

 

ŠVEDSKA 1958.  "Top Star"

 

 

Švedska firma iz Angelholma pobedila je na konkursu koji je organizovala FIFA. Lopta se sastojala od čak 24 dela i rađena je u dve boje, žutoj i beloj.

 

Mondijal na kojem je korišćena bio je jedan od najboljih, ali tada još televizija nije bila tako široko rasprostranjena, pa nije ostalo mnogo vizuelnih zapisa, a danas se najviše pamti što je Brazil sa Peleom, Garinčom, Didijem i ostalim majstorima došao do svoje prve titule svetskog šampiona.

 

Lopta "Top Star" korišćena je kao jedna od zvaničnih lopti i na narednom Svetskom prvenstvu.

 

ČILE 1962. "Crack" i "Top Star"

 

 

Delo domaćeg proizvođača nije impresioniralo engleskog sudiju Kena Astona, koji je u uvodnom meču takmičenja zatražio "Top Star". Švedska lopta obezbeđena je za početak drugog poluvremena.

 

Evropljani generalno nisu imali poverenja u čileansku loptu, pa su ravnopravno korišćene obe.

 

Za majstore poput Brazilaca to nije imalo mnogo značaja, čak i bez povređenog Pelea ponovo su stigli do trona.

 

ENGLESKA 1966. "Challenge 4-Star"

 

 

Zemlja koja je izmislila fudbal, morala je da se predstavi i novom loptom. Nju je napravila firma "Slazenger".

 

Rađena je u žutoj i narandžastoj varijanti iz 18 delova, a domaćinima se definitivno posrećila. Osvojili su jedinu titulu svetskih prvaka u zauvek kontroverznom finalu sa Nemačkom, kada su sudije navodno poverovale da je prešla crtu posle šuta Džefa Harsta i odbijanja od prečke.

 

1970. MEKSIKO "Telstar"

 

 

Ovom loptom počela je nova era, "Adidas" je postao zvaničan snabdevač FIFA i to traje i danas, a nedavno je produžen ugovor do 2030.

 

"Telstar" je uveo novi izgled, onaj koji generacije iz sedamdesetih smatraju klasičnim. Lopta se sastojala iz crnih petougaonika i belih šestougaonika, imala je ukupno 32 dela.

 

Nemački proizvođač poslao je samo 20 lopti za šampionat, dok se smatra da ih je prodao ukupno 600.000. Na nekim utakmicama korišćene su braon lopta i poptpuno bela.

 

Svetsko prvenstvo zapamćeno je kao jedno od najboljih, a ako je označilo novu eru u dizajnu opreme, označilo je i kraj epohe velikog Pelea, koji je sa Brazilom osvojio treću titulu i pehar Žila Rimea u trajno vlasništvo.

 

NEMAČKA 1974. "Telstar Durlast"

 

 

"Adidas", verovatno zadovoljan rezultatom, nije mnogo toga menjao za naredno SP.

 

Lopta je praktično identična, uz malo poboljšanu vodootpornost.

 

Šampionat nije bio nešto posebno, mada su Nemci i Holanđani odskočili, a iznenadili su i Poljaci.

 

ARGENTINA 1978. "Tango"

 

 

Mada je "Adidas" pogodio sa "Telstarom", "Tango" je bio korak dalje. Mundijal u Argentini doneo je loptu koja će u raznim inkarnacijama biti prisutna narednih dvadesetak godina.

 

Zadržani su petougaonici i šestougaonoci, ali šara je bila nešto drugačija.

 

"Tango" je u svoje vreme bila i najskuplja lopta u istoriji, sa cenom od skoro 300 dolara.

 

ŠPANIJA 1982. "Tango Espana"

 

 

Poslednja prava kožna lopta korišćena na Mundijalima. Mada je imala poliuretanski premaz na šavovima.

 

Vrlo slična prethodniku, uz poboljšanu otpornost na vodu, zbog šavova.

 

MEKSIKO 1986. "Azteca"

 

 

Prva potpuno sintetička lopta.

 

Trajnija od svih ranijih i zbog materijala od kojeg je napravljena, još manje podložna uticaju vode.

 

Po izgledu je slična "Tangu", ali je crtež inspirisan astečkom arhitekturom i muralima.

 

ITALIJA 1990. "Etrusco Unico"

 

 

Proizvedena po istoj tehnologiji kao i "Asteka", ali bilo je i dodataka.

 

"Etrusco" je kao inovaciju imao unutrašnji sloj poliuretanske pene, što je činilo bržom od svih ranijih.

 

Možda smo zato na prvenstvu videli puno lepih golova iz daljine, iako je kvalitet šampionata bio razočaravajući.

 

SAD 1994. "Questra"

 

 

Korak dalje u razvoju sintetičke, nešto mekši fudbal i lakši za kontrolisanje od "Adidasovog" prethodnog proizvoda.

 

Korišćeno je pet materijala, optočenih penom, a rezultat je bio da je lopta imala još veće ubrzanje prilikom udarca. Igrači su je voleli, golmani manje, zbog teško predvidljive putanje u uslovima vlage, iako je tvorac po ko zna koji put tvrdio da je vodotpornost poboljšana.

 

Sam Mondijal bio je prijatno iznenađenje u svakom pogledu, a proizvod "Adidasa" verovatno ima deo zasluga.

 

Dekoracija na  lopti bile su insprisane 25-godišnjicom leta na mesec.

 

FRANCUSKA 1998. "Tricolore"

 

 

Najšarenija mondijalska lopta do tada, kako joj i ime govori, u bojama nacionalnog tima domaćina i francuske zastave.

 

To je posle "Telstara" bila prva mondijalska lopta koja je pravljena van Evrope, u Maroku i Indoneziji.

 

JAPAN I JUŽNA KOREJA 2002. "Fevernova"

 

 

Dizajnerska promena u odnosu na ono što je ustanovljeno "Tangom", crtež je egzotičniji, boja i crtež bazirani su na azijskoj kulturi. Istraživanje je trajalo tri godine.

 

Korišćeni su novi materijali i premazi, radi bolje kontrole i predvidljivoisti putanje, međutim, lopta je svejedno dosta kritikovana kao suviše laka.

 

NEMAČKA 2006. "Teimgeist"

 

 

Radikalno nov pristup dizajnu, "timski duh" sasatoji se iz 14 povezanih komponenti, čime je napušten princip još od 1970. da ih bude 32. Crno-zlatna kombinacija na beloj podlozi sa apstraktnom oblom šarom.

 

Svaka lopta je "personalizovana" sa datumom, mestom odigravanja i imenima protivnika.

 

Za finale spremljena je "Teimgeist Berlin".

 

JUŽNA AFRIKA 2010. "Jabulani"

 

 

 

 

Definitivno najozloglašenija lopta koju je "Adidas" ikada napravio za Svetsko prvenstvo. Igrači i selektori besneli su zbog nepredvidivog leta i nekontrolisanih ubrzanja, naročito kad padne na zemlju.

 

Napravljena je od osam termički spojenih delova, a vizuelno se nastavlja na dve prethodne apstraktnim šarenilom.

 

Za finale je napravljena verzija u zlatnoj boji nešto izmenjenog naziva "Jobulani", da bi imenom podsećala na Johanesburg.

 

BRAZIL 2014. "Brazuca"

 

 

Zasad znamo samo kako izgleda, a koliko će je voleti fudbaleri pokazaće vreme. Tehnički, prvi put je spojeno šest polireutanskih panela, što bi trebalo da dovede do toga da se lopta ponaša skoro isto u svim vremenskim uslovima.

 

Novina je i da su ime izabrali navijači glasanjem.

 

U skladu sa popularnom predstavom o Brazilu, ovo je i najšarenija lopta koja je dosad pravljena za svetska prvenstva.

 

 

Sportske vesti iz zemlje i sveta možete pratiti i na našoj Fejsbuk stranici Telegraf Sport!

 

(A. Čolović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA