Na paklenom treningu Nikole Đurđića: Trpim batine da bih se vratio fudbalu! (FOTO) (VIDEO)

Zajedno sa Darkom Lazovićem, fudbaler Grojter Firta se priprema na Voždovcu. "Kada sam otišao na snimanje, molio sam se da ne bude tolika pauza. Pogledajte foto-galeriju sa stadiona Voždovca

  • 4

Posle sjajnih učinka na letnjim pripremama i odličnog starta sezone, kada je na četiri utakmice postigao dva gola, Nikoli Đurđiću se desilo ono što nijedan sportista nikada ne bi poželeo, povredio se. Desila se utakmica protiv Kajzerslauterna, doživeo je ozledu, koja je najteža za fudbalere, pokidao je prednji ligament kolena i suočio se sa dugom pauzom i mukotrpnim oporavkom.

Nikola je sada već pri kraju rehabilitacionog perioda, a novinari Telegrafa  bili su sa njim na jednom od njegovih treninga oporavka.

- Bio je neki bezvezan skok na sredini terena, gurnuo me je igrač dok sam bio u vazduhu. Pri doskoku sam bio u nekom neprirodnom položaju, koleno je bilo izvrnuto, osetio sam da je nešto otišlo. Takve situacije se dešavaju milion puta na terenu i stvarno je bila specifična situacija, jer nije ni lako pokidati taj ligament - prisećao se Đurđić trenutka u kom je došlo do ove teške povrede.

- Pokušao sam da nastavim da igram. Ligament nije pukao u prvom trenutku, već kada sam se vratio na teren. Znao sam da nešto nije u redu, jer takav bol nikada nisam osetio. Doktor mi je u prvom trenutku rekao da je najstrašnije što može da bude, da je otišao neki spoljašnji ligament i da bi trebalo da pauziram oko tri meseca. Kada sam otišao na snimanje, molio sam se da ne bude tolika pauza, ali je ispalo nešto drugo, prednji ukršteni je pukao skroz.

Nikome nije svejedno kada doživi takav peh, a njemu je naročito bilo teško, jer je dobro startovao sa svojim klubom u Cvajti, tu su bili i golovi i kako on kaže sve mu je išlo od noge, a onda teško prizemljenje. Doživeo je ogroman šok, jer se suočio sa pauzom od pola godine koliko su prognozirali lekari, baš u trenutku kada je bio u neverovatnoj formi.

- Prva dva-tri dana je bio šok. Znam kakav uticaj imaju takve povrede na karijeru svakog igrača i jednostavno malo sam se uplašio. Onda sam ukapirao - šta je tu je. Brzo sam se operisao, to je bila moja želja da što pre završim sa tim, da bi što pre krenuo sa oporavkom.

- Prve tri nedelje bukvalno nisam mogao ništa da radim, hodaš pomoću štaka, vezan si za krevet, posle toga kreću lagano vežbe - pričao je srpski napadač o početku rehabilitacije.

Odmah kada je završio sa operacijom otputovao je u Ukrajinu, da radi na procesu oporavka sa rehabilitologom i kondicionim trenerom, Andrijom Milutinovićem, koji je poznat po radu sa igračima koji su imali ovakve i slične povrede.

- Mesec dana posle operacije otišao sam u Ukrajinu kod Andrije. Počeo sam da radim sa njim, prvo teretana po tri-četiri sata dnevno. Samo sam radio na savijanju noge, što je najbitnije, da saviješ i ispraviš nogu. To mi je bio najteži deo oporavka - pričao je Đurđić dok se mrštio, jer se podsetio koliko je to bilo pre svega bolno, najteži deo rehabilitacije.

- To su najgorih deset dana u mom životu. Te vežbe elastičnosti i gipkosti, gde mi trener sedne na leđa i savija nogu do kraja. Ne znam sa čime bih uporedio taj bol, ali mislim da je to u startu odmah ubrzalo taj proces oporavka, a onda je sve posle bilo lakše.

Povreda ligamenata je najteža povreda koja nekoga može da zadesi, za to postoji nekoliko razloga, prvo se suočavate sa veoma bolnim vežbama, koje opterećuju ozleđeno koleno, zatim dug period oporavka, ali najgora je psihička borba koju vodite sa sobom u glavi.

- Kada sam počeo da radim sa Andrijom, bilo je mnogo vežbi koje su dugo trajale i koje su bile teže psihički nego fizički, tipa sat vremena se penjem na stolicu i silazim, a onda sutradan ne mogu da hodam od bolova i upala. Sada kad premotam film, nisam znao da će sve biti tako teško i psihički. Velika je borba u glavi. Postavljaš sebi pitanja, zašto ja to sad po tri sata kada znam da tek za pet meseci mogu da igram fudbal. Ipak, uspeo sam da ostanem pozitivan i to je najbitnije.

Kada se opredelio da tokom oporavka radi sa Milutinovićem u klubu nisu baš blagonaklono gledali na tu njegovu odluku, pre svega zato što nije bio pod direktnim nadzorom njihovih lekara, ali su ipak pristali.

- Klubu nije bilo svejedno kada sam zatražio da radim sa Andrijom, jer žele da imaju nadzor nad time što radim. Pa sam morao da se vraćam iz Ukrajine za Nemačku, da bi oni videli kako sve to ide, ali kada su videli da mi on pomaže i da to ide dosta ubrzano, onda su me prepustili njemu i rekli da nastavim sa njim, jer je to najbolje za mene. Prepoznali su da činim sve da se što pre vratim na teren - ispričao je špic Grojtera, podsetivši nas i da su zbog partija koje je pružao i lojalnosti koju je tokom leta pokazao, trener i stručni štab ipak dali dozvolu da se oporavlja prvo u Ukrajini, a posle u Srbiji.

Ovaj završni deo oporavka sprovodi sa trenerom Milutinovićem u Beogradu, u društvu još nekoliko fudbalera koji su imali slične povrede poput Darka Lazovića i Ognjena Vraneša. Koliko takve stvari mogu da pomognu fudbaleru kada ima društvo, toliko mogu i da odmognu, to je potvrdio i nekadašnji član Voždovca.

- Sa mnom je bio Ognjen Vraneš, ali on je bio na kraju oporavka tako da mi je bilo teže njega da slušam i kroz šta je sve prošao i šta je bolelo, a ja sam bio tek na početku, tako da mi je bilo teže kad smo zajedno trenirali, ali znači da imaš još nekog koji je u istoj priči kao i ti. Kada sam video da je Ogi posle četiri meseca bio u top formi, onda sam znao da ni ja nisam toliko daleko. Opet ponavljam - nije svejedno, velika je borba u glavi svakodnevno - kazao je Đurđić, dodajući da očekuje da će po povratku na teren zauzeti mesto među startnih jedanaest u Grojter Firtu.

- Nadam se da ću od sredine janara moći da se priključim saigračima u klubu. Takav je plan. Nadam se da ću biti spreman za tu prvu utakmicu, baš protiv Kajzerslauterna i da nekako ispravim sve to što se desilo. Verujem da će mi u klubu odmah ukazati poverenje, čim budem bio spreman. Trener i svi ostali su uz mene i očekuju da im pomognem kada se vratim. Ja sam svojim igrama stekao neki respekt, tako da mislim da ako budem onaj stari da mogu da pomognem mnogo ekipi.

Uprkos dugom odsustvu sa terena i težini povrede, zbog koje mnogi nisu uspeli da se vrate u staru formu, 27-godišnji centarfor takođe ne zna šta će se desiti po njegovom povratku na teren, ali veruje da će mu se sav ovaj naporni rad i upornost isplatiti i da će biti još samo još jači.

- Za ovakvu povredu ne postoji dobar trenutak. Ne znam još kakav ću da budem kad se vratim, videćemo kako je sve to uticalo na mene, ali ja stvarno radim. Nisam imao dana pauze otkada sam krenuo sa oporavkom u septembru. Sve sam podredio tome da budem onaj stari. Ja sve gledam sa pozitivne strane i ubeđen sam u to da kada se budem vratio da ću da budem još bolji. Vraćam se dosta jači.

Posle ovakve povrede i teškog perioda, kod mnogih fudbalera se pojavi strah povratkom na teren, strah od jačih duela, strah od obnavljanja povrede, tako nešto je sasvim normalno, što potvrđuje povremeni reprezentativac Srbije.

- Čuo sam da će biti milion strahova kada se vratim na teren, kod prvog duela, klizećeg starta, prvog šuta iz sve snage i prvi udarac u koleno, ali kroz sve to se mora proći. Dok te neko ne udari ti ne znaš, ali nisam ni prvi, ni poslednji koji je prošao kroz to - objasnio je da mu nije svejedno, ali i rekao da je već počeo da radi na otklanjanju i te psihičke prepreke.

- Igrao sam pre par dana na dva gola sa pionirima Voždovca, baš kako bih gubio taj strah i Andrija im je rekao da me što više udaraju. Klinci su me prebili, ali ja sam se na taj način oslobađao. Nisam bio u prvoj postavi, ušao sam sa klupe, ali sam dao gol iako smo izgubili. Ne znam hoću li biti u prvoj postavi, trener nije bio baš zadovoljan - našalio se malo na svoj račun Đurđić.

Treninzi kroz koje sada prolazi dosta su jaki i naporni, radi se mnogo vežbi kojima se opterećuje povređeno koleno, a posle treninga je normalno da se jave upale ili neko zatezanje, međutim, iako zna da nije ništa ipak se pomalo štrecne kada oseti bilo kakav bol na tom mestu.

- Imam malu upalu, ali ništa oziljno, to je od treninga na Adi, pošto trčimo po šljunku. I dalje se malo uplašim kada osetim tako nešto,jer koleno čudno reaguje i puno je tih sitnih znakova šta smeš, šta ne smeš. Ali trener mi je rekao da je posle četiri meseca ligament samo moj i da si 95 posto zdrav čovek i kaže mi da sve mogu da uradim, samo da ne divljam.

Nikola Đurđić je ponikao u Radničkom iz Pirota, a potom prešao u Voždovac, gde se zadržao tri godine, da bi inostranu karijeru počeo da gradi u norveškom Haugesundu i švedskom Helsingborgu. Ovakav fudbalski put nije čest među srpskim fudbalerima. Vrlo retko se odlučuju da karijeru nastave u skandinavskim zemljama, ali to je za njega bio najbolji mogući potez.

- Kada sam odlazio u Norvešku, samo sam hteo da odem iz Srbije, jer nije bila dobra situacija kod nas i hteo sam da idem u zdravu sredinu, gde ću dobiti šansu. Ispostavilo se da je to bio najbolji potez koji sam napravio - objasnio je svoju tadašnju odluku Đurđić, koji ponovo iznenadio sve kada je prešao u Grojter Firt, ekipu koja se borila za opstanak u Bundesligi, iako su se neki mnogo jači evropski timovi povezivali sa njim.

- Kod mog dolaska u Grojter mnogo je stvari uticalo. Helsingborg je bio na pragu toga da me otkupi, ja tu ništa nisam mogao da uradim, bilo je pitanje dana kada će se to desiti, ali ja nisam hteo da ostanem u Švedskoj, hteo sam da se oprobam u nekoj jačoj ligi.

- Imao sam nekoliko dana da nađem novi klub, a to što sam otišao u Grojter Firt je bilo zato što sam znao da ću tu igrati, jer da sam otišao u neki jači klub, bilo bi mi teže da se izborim za mesto u ekipi. Znao sam da ću da igram i da ako budem pravi, napraviću ime kroz Grojter Firt. I tako je bilo, napravio sam sebi neku osnovu za budućnost.

Ovo je bil još jedna njegova ispravna odluka, pošto se neverovatno brzo prilagodio na nemački fudbal. Još tokom priprema po dolasku u klub, trener je izrekao niz hvalospeva na njegov račun, a to se pokazalo i na mečevima u Bundesligi, kada je u prolećnoj polusezoni, na 15 mečeva postigao pet pogodaka.

- Meni odgovara nemački fudbal, odgovaraju mi zahtevi u igri, to je baš po mom ukusu i nije mi bilo teško da se naviknem. Jednostavno meni je Bundesliga nešto sjajno, svake nedelje jake utakmice, pune tribine. To mi baš odgovara - pojasnio je svoju brzu adaptaciju.

Uprkos njegovim dobrim partijama njegov tim nije uspeo da izbori opstanak u najjačem nemačkom fudbalskom takmičenju, već su morali da se presele u drugu ligu, ali iako je ponovo imao dosta ponuda da promeni sredinu, on se odlučio da ostane i pomogne Grojteru da se vrati u Bundesligu. Međutim, ukoliko se to ne dogodi, razmisliće o pronalasku novog kluba.

- Borimo se za povratak u Bundesligu. Tu su Kajzerslautern i Keln, koji su najveći konkurenti. Imamo jako mladu ekipu i to može da bude jedini problem. U slučaju da se desi da se ne vratimo u Bundesligu, vrlo verovatno bih zatražio da promenim sredinu, ali za sada ne razmišljam o takvim stvarima, već samo da opet zaigram. Krećem od nule, moram opet da budem onaj stari da bi me neko hteo - rekao je o svojim nekim okvirnim planovima, dodavši da nema neki tim za koji navija, ali da bi voleo da igra u Šalkeu, jer je to klub po njegovom ukusu.

Zajedno sa njim od letos je u ekipi i bivši napadač Crvene zvezde, Ognjen Mudrinski, koji ne pruža loše partije, ali Đurđić veruje da će popularni Mudri biti još bolji i da bi njih dvojica mogli na proleće da budu ubitačan tandem koji će dovesti Grojter Firt nazad u Bundesligu.

- Kod Mudrinskog još uvek traje period adaptacije, ali može i on dosta da nam pomogne. On je prava gol mašina, samo mu treba vremena. Nadam se da i kad ja budem bio na terenu da će mu biti lakše. Možda budemo i ubitačan tandem - kaže "desetka" nemačkog tima koji ima svoje mišljenje o trenutnoj dominaciji Bajerna iz Minhena u Nemačkoj, ali i Evropi.

- Malo je čudno da je Bajern ispred svih toliko, mada Borusija i Leverkuzen pokušavaju da ih isprate. Mislim da oni već dugo godina imaju najbolji i najpromišljeniji upravni odbor i stručni štab koji stalno pogađa i sa transferima i sa trenerima. Uzeli su Robena kada ga niko nije hteo, napravili su od njega jednog od najboljih igrača na svetu. Pogađali su mnogo puta. Nije slučajno da su tu, gde jesu.

Srpski fudbal je napustio još 2009. godine, kada je iz Voždovca otišao u Haugesund, ali nije prestao da se zanima za rezultate svog bivšeg tima, a i deo treninga sprovodi na novom stadionu, koji je jedan od retkih u Evropi, napravljen na krovu tržnog centra.

- Ja sam stalno u kontaktu sa Markom Zdravkovićem koji vodi klub i otkad sam otišao znam tačno šta se dešava u klubu i drago mi je da su se vratili u Superligu Srbije. Napravili su ovaj stadion kojim mogu da se diče, pokazuju kako bi trebalo da funkcioniše jedan klub. Imaju stabilne finansije. Ovako nešto ne postoji ni u Nemačkoj, barem nisam čuo. Napravili su nešto na šta bi trebalo da se ugledaju i drugi u Srbiji. Baš mi je drago zbog toga - ne krije zadovoljstvo zbog određenih rezultata kluba u kome je stekao igračku afirmaciju.

Posle dobrih igara u Švedskoj i Nemačkoj, usledio je i poziv reprezentacije Srbije. Pošto se znalo da srpski nacionalni tim kuburi sa napadačima, očekivalo se da će upravo centarfor rešiti neefikasnost Srbije. Debitovao je na utakmici protiv Kipra, ali kasnije nije više zaigrao i taman kad se mislilo da će zbog odlične forme dobiti šansu u finišu kvalifikacija, dogodila se povreda.

U međuvremenu Siniša Mihajlović je napustio kormilo selekcije Srbije, a novi selektor još nije izabran. Bivši centarfor Voždovca ne zna ko bi mogao da bude naslednik sadašnjem treneru Sampdorije, ali će se potruditi da ponovo zavredi mesto u špicu reprezentacije Srbije.

- Zaista ne znam ko bi mogao da zameni Sinišu Mihajlovića, ali bi trebalo neko ko će nastaviti tu njegovu priču, neko ko će da nastavi sa smenom generacija. Videli smo da imamo talentovane mlade igrače, koji mogu mnogo. Ja vidim sebe kao nekoga ko može da pomogne reprezentaciji. Siguran sam da ako budem bio onaj stari da ću zaslužiti mesto u reprezentaciji.

Trenutno je fokusiran samo na povratak i to mu je prvenstveni cilj, ipak ne krije da ima san koji bi u budućnosti voleo da ostvari, a to je da zaigra u najjačem evropskom takmičenju, Ligi šampiona.

- Oduvek sam imao želju da igram u Ligi šampiona, pa se nadam da će da se to desi. Ne znam sa kojim klubom, samo da je Liga šampiona - podelio je sa nama svoj san pri kraju našeg razgovora i rekao nam koja je njegova novogodišnja želja.

- Sada hoću da sam samo zdrav i da igram fudbal, ne razmišljam o golovima, koliko ću dati. Nadam se da će biti dovoljno za povratak u najjače nemačko takmičenje.

Đurđić će se priključiti saigračima na početku zimskog dela priprema 5. januara, ali svoj prvi takmičarski nastup očekuje tek početkom februara.

Sportske vesti iz zemlje i sveta možete pratiti i na našoj Fejsbuk stranici Telegraf Sport!

(P. Milinković/U. Marjanović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Hmmm

    30. decembar 2013 | 15:00

    Nije ni tebi lako.. kakav tandem za Vozdovac ne verujem sta ti pises..

  • ssssssss

    30. decembar 2013 | 12:57

    Au sa Nikolom i Lazovicem Vozdovac na prolece ima da se bori za evropu, svaka cast rukovodstvu sto su ih doveli.

  • rale

    30. decembar 2013 | 17:34

    Ssssss. Hahahahaha... Ti si Bog :)))

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA