≫ 

Ja vam kao bivši taksista kažem: Taksisti, sram vas bilo!

Jesu li taksisti zaista toliko moćni, jesu li moćniji od države, koliko su zaista ugroženi, koliko su zaista bahati i da li je moguće da jednog dana taksisti u Srbiji preuzmu vlast? Pre svega nad svojim, pa tek onda našim životima

  • 52

Svetislav Basara (ili neko mentalno slično bitan) reče onomad: "Plašim se kad negde otputujem na duže, da se ne vratim, a ono u Srbiji taksisti preuzeli vlast". Jesu li taksisti zaista toliko moćni, jesu li moćniji od države, koliko su zaista ugroženi, koliko su zaista bahati i da li je moguće da se jednog dana Basara (ili neko mentalno slično bitan) vrati u Srbiju, zemlju u kojoj nespontano okupljena SNS opozicija prefarbava boju Žutog u boje Pink taksija i skandira: TaksistO, pederu!

Pokušaću ovo da odgonetnem prateći samo sopstvene misli, životno iskustvo i znanje stečeno dugogodišnjim radom na mestu novinara i urednika... i jednogodišnjim radom na mestu beogradskog taksiste.

Da krenemo od kraja, ne od početka... jer, na kraju svega jesu ljudi, klijenti, korisnici, građani, seljaci, poštena inteligencija. Oni koji ovih dana trpe, ne mogu da se leče, ne mogu po decu u vrtiće, ne mogu do svojih poslova, do svojih kuća. Iz ugla tih ljudi, cela ova priča izgleda ovako:

- Imamo tradicionalne taksiste, koji ovakvom koncepcijom i stavom sve više liče na organizovanu sektašku grupu spremnu da zarad sopstvenog opstanka u 19. veku žrtvuju sve, samo da bi sprečili jednu novu organizovanu grupu da taj isti posao radi na jedan naizgled normalniji, čistiji, pristojniji, brži, jeftiniji način i pre svega transparentniji kada je u pitanju i korist države. Prosto je: Taksisti ne žele CarGo, jer na taj način prestaje mogućnost da rade kad im je volja, koliko im je volja, kako im je volja, da plaćaju porez ako žele. Prestaje mogućnost da smeju da voze raspale, smrdljive automobile, da smeju da puše u kolima, da smeju da voze kuda hoće i naplaćuju koliko im treba. Svi taksisti? Ne, naravno.

SRBIJA NOVI SAD Foto: Tanjug/Jaroslav Pap

Imamo CarGo vozače, mahom nezaposlene ljude koji u 21. veku žele da rade i izabrali su da se bave poslom prevoza, ali ih u tome sprečava više stvari. Pre svega, Zakon (po srpskoj mitologiji "zakon je kategorija promenjiva po padežima i po političkom interesu i nepromenjiva kada je u pitanju interes običnog građanina, seljaka i poštenog inteletualca"). Jer, ako CarGoovci ili bilo ko od narečenih građana poželi da se bavi tradicionalnim taksi prevozom, to ne može, zato što (nepisani Zakon kaže) - "taksista ima već predovoljno i taksi dozvole se ne izdaju". Znači - ne možeš da budeš ni taksista, niti da voziš CarGo. Ko to kaže, ko to određuje, ko to zabranjuje? Da li je ovo još jedan dokaz sektaški zatvorenog sistema? Ko uopšte te dozvole izdaje i da li je po tom istom Zakonu to da "ne može".

Običan čovek razmišlja dalje: Čekaj, da li to znači da ako sad neko poželi da u Srbiji pokrene neki medij, isto tako ne može, jer u Srbiji već ima i više medija nego što je potrebno? Ili ako ti se prave kifle - ne može, imamo previše pekara, pa ako oni polude izaći će na ulice, blokirati Gazelu i niko u Beogradu neće moći da jede hleb. Čak ni CarGoovci. Čekaj, da li to isto znači da, po istom principu, Zastava može ponovo da pokrene proizvodnju automobila Yugo 45, odredi mu cenu od 20.000 evra i zabrani da u Srbiji sme da se uvozi ili kupuje bilo koji drugi auto. Čekaj, da li to znači da oni koji imaju Nokije 3310 sutra mogu da se skupe, blokiraju sve saobraćajnice, auto-put i trgove i traže da se zabrani upotreba Ajfona, Huaweija ili novih Tesla android telefona, samo zato što je njihov lični interes da nema interneta, kamera, aplikacija? Da li je to dokaz da je svaka organizovana grupa ljudi, kadra da blokira beogradske ulice i napravi haos jača od države?

Taksi Foto-ilustracija: Flickr/Claudio Riccio/Facebook

Šta bi se desilo da danas, sutra advokati pokrenu štrajk i blokiraju ceo pravosudni sistem u Srbiji? Ups, pa desilo se. Ali se nije desilo da običan čovek može da umre u koloni automobila, blokiran zbog bilo čijeg protesta, nije se desilo da nečije dete traumatično plače u vrtiću čekajući oca koji ne može da dođe po njega.

Ne, neće se desiti da se ikad Basara (ili neko mentalno slično bitan) vrati s dužeg putovanja i čuje kako SNS opozicija skandira "Taksisto, pederu", jednako kao što se na ovom protestu neće začuti sličan poklič na štetu predsednika Srbije (iako se sasvim slučajno zove i preziva isto kao predsednik CarGo-a), ali sam siguran da će se vrlo brzo desiti da će normalni taksisti, hteli-ne hteli, morati da se preobuku, promene, unaprede, očiste od zaraznih kolega, modernizuju, pobacaju Nokije 3310, izađu iz Yuga 45 i počnu da rade ne samo u svom, već i u interesu onih od kojih žive. I na taj način će taksisti i preuzeti vlast. Pre svega nad svojim životima. I u interesu običnih građana koji baš onako razmišljaju. Što duže to budu odlagali, biće sve manje nade za njih, a sve više za ove druge, jer im građani, oni obični neće nikad oprostiti.

A da li je 100% baš tako kako razmišljaju obični građani? Ne, naravno.

SRBIJA NOVI SAD Foto: Tanjug/Jaroslav Pap

Niti su svi taksisti bahati, bezobrazni, prljavi vozači raspalih automobila, spremni da izlešinare i vas i državu neplaćajući porez, niti je normalno da ko god poželi da bude prevoznik sedne u auto i sutra Vas i vaše dete zakuca u prvu banderu, jer mora da se prođe nekakva obuka, školovanje, da se položi nekakav test, prođe obavezan zdravstveni pregled (pre svega psiho pregled). Mora da se poštuje neki Zakon, koji mora da se menja ako ne valja, a ne da se iza njega iko sakriva.

Aleksandar Jovanović

P.S. I da se vratimo na početak: Kada sam pre više od 20 godina, u Slobino vreme, iz razumljivih okolnosti bio sprečen da se bavim ovim poslom, godinu dana sam radio kao taksista. Spoznao sam svu muku ovog posla, koji nije nimalo lak i ne preterano isplativ, posebno ako želite da vozite čist i ispravan auto, da budete pristojni, da nikad nikog ne "uštinete", da poštujete i sve Zakone i sve saobraćajne propise i da (poput mene, nakaradno vaspitanog) prvo plaćate sve poreze i dažbine državi, pa tek onda razmišljate o svojoj zaradi. Vozao sam svakojake bitange, po svakojakom nevremenu u svakojake vukojebine, trpeo i psiho bolesnike i narkomane, držao uvek jednu ruku na volanu, a drugu na ručici za otvaranje vrata, hvatao se za gušu sa taksi krimosima sa "štajge", sa aerodroma, sa Terazija... naučio sam da poštujem hleb koji oni krvavo zarade, naučio tih 90-ih šta je borba za život...  I kao takav, svima koji misle da taj isti hleb sme i može da se zaradi maltretiranjem građana, kao bivši taksista poručujem: Sram vas bilo! Svakoga od  taksista koji ne želi da prvo menja sebe, nego bi da na silu menja sve nas. Sram vas bilo!

Svim ostalim, a siguran sam da ih je većina, duboko se izvinjavam. I Basari, ako ona s početka ipak nije njegova.

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA