≫ 

Hotel "Kasina" osnovao je jedan veliki čovek: Tu su se držali balovi i prve bioskopske projekcije

Ovde je dolazio ceo Beograd

  • 0
Hotel Kasina Foto: Privatna arhiva, Telegraf

Sve dok Palata Albanija nije podignuta na temeljima stare kafane, najviša zgrada u centru Beograda bio je obližnju hotel "Kasina", kameno zdanje na Prestolonaslednikovom trgu. Beogradska elita dolazila je u ovaj hotel da igra karte, pleše na balu ili uživa u filmovima koje je snimio lično vlasnik hotela. Nakon što se visoko društvo povuče, oni manje srećni u dvorištu iza nalazili okrepljenje u narodnoj kuhinji. Ovde je dolazio ceo Beograd.

Uoči Prvog svetskog rata u hotelu "Kasina" nalazio se jedan od prvih stalnih bioskopa prestonice - Union, kasnije nazvan bioskop Kasina, koji je osnovao Đorđe Đoka Bogdanović, jedan od svega četiri filmska producenta koliko ih je tada bilo u Beogradu. Bogdanović je, ipak, bio i jedini Srbin koji je kamerom zabeležio bitke Drugog balkanskog rata, stvorivši tako neprocenjiv istorijski materijal.

Đorđe Bogdanović Đorđe Bogdanović Foto: Privatna arhiva

Bogdanović je 1905. godine na Terazijama kupio "Malu Kasinu"  i, zajedno sa svojom ženom Sofijom, od nje napravio hotel "Kasinu". Hotel je dat na upravljanje jednoj češkoj firmi na određen broj godina.

- Plac na kome se nalazio hotel prostirao se sve do Dečanske ulice. Na placu iza zgrade su se svake večeri, nakon radnog vremena, organizovale javne kuhinje za siromašno stanovništvo. "Kasina" je bilo mesto na koje su svi dolazili. Članovi porodice Karađorđević su na prvom spratu igrali bridž, dok je Zlatni salon služio za kartanje - kaže za Telegraf modni dizajner Milan Marković, potomak Đorđa Bogdanovića.

No, hotelski bioskop bio je nešto sasvim posebno. Ubrzo je postao poznat po specifičnom izboru filmova, kvalitetnim projekcijama i novinskim reklamama koje su predstavljale novinu u tadašnjoj kinematografiji.

Čovek koji je večno zabeležio hrabrost srpske vojske

Dok je upravljao hotelom i bioskopom, Đoka je primetio da gledaoce najviše privlače dokumentarni snimci sa balkanskih prostora, koji su bili retki i snimali su ih samo stranci. Ovo saznanje navelo ga je da počne da razmišlja o sopstvenoj filmskoj delatnosti. A u njegovoj zemlji se u tom trenutku stvarala istorija - Srbija se oslobađala od petovekovnog ropstva. Bogdanoviću nije trebalo mnogo da odluči da se uputi na front i svojom kamerom zabeleži bitke i postignuća srpske vojske.

Srpska vojska, Kraljevina Srbija, Prvi balkanski rat, Balkanski ratovi, Skoplje, Kumanovska bitka, Makedonija Srpska konjica ulazi u Skoplje krajem oktobra 1912. godine, nakon Kumanovske bitke. Foto: Wikimedia Commons/digital.nb.rs

No, dok se pripremao da sa kamerom i pomoćnicima krene na front, Prvi balkanski rat je završen. Mir, ipak, nije potrajao - Drugi rat ponovo je okupio saveznike i neprijatelje, a Đorđe je prve metre trake snimio 1913. godineu blizini Ćustendila, u vreme kada je srpska armija najvećim delom pobedila svoje neprijatelje Bugare.

Do okončanja kratkotrajnog rata Bogdanović je sa snimateljima obilazio sve najvažnije tačke fronta beležeći borbe, rad bolnica, srušena mesta, žrtve ratnih zločina i život i rad vojnika na bojištu. Tako su nastali filmovi "Pred Ćustendilom", "Pukovnik Nedić u borbi – Bitka na Crnom kamenu", "Kralj Petar I na blagodarenju u Sabornoj crkvi", "Bugarski zarobljenici u Donjem gradu na Kalemegdanu", "Život srpske vojske u logoru na Banjici", "Povratak srpskih pobednika".

Srpska vojska, Kraljevina Srbija, Balkanski ratovi, Prvi balkanski rat, Drugi balkanski rat Srpska vojska na Merćezu kod Krive Palanke slavi bugarsku predaju 1913. godine. "Na ražanj bacili mladu junicu, spremili bardake vina" nakon što su neprijatelja "hrabrošću svojom saterali u mišiju rupu". Foto: Balkanski rat u slici i reči/unilib.rs

Nakon izbijanja Prvog svetskog rata, Bogdanović je potpisao ugovor sa ruskim Jevrejinom Samsonom Černovim da za njega snima ratne filmove. Čenov je snimio Sremsku operaciju avgusta 1914, u kojoj je srpska vojska oslobodila Zemun i par sremskih sela.

Đoka Bogdanović, koji je delio sudbinu svoga naroda, preselio se u Niš, srpsku ratnu prestonicu. Dok je snimao na Crnom vrhu, zadobio je povredu koja ga je koštala života. Preminuo je u Nišu krajem 1914.godine.

Balovi, novogodišnje proslave i bioskop sa 1.100 sedišta

A hotel je nastavio da živi i nakon Đoke Bogdanovića, i rata koji je gotovo uništio našu zemlju. Zgrada kakvu danas znamo izgrađena je tokom 1920-ih godina u artdeko stilu. Ograde glavnog stepeništa, kao i svih francuskih prozora, napravljene su od kovanog gvožđa, a u suterenu se nalazio restoran, sala za ples i ulaz u bioskop.

Hotel Kasina prospekt Hotel Kasina Foto: Privatna arhiva

- Hotel je 1927. godine imao 76 nameštenih soba sa 117 ležajeva. U sali za ples održavali su se balovi, od kojih je najpoznatiji bio "Ciganski bal", ali i grandiozne novogodišnje proslave. Sam bioskom imao je čak 1.100 sedišta, a u skladu sa modom tog vremena, u njemu se servirala večera i služena su pića. Na repertoaru nalazili su se odabrani filmovi engleske i američke produkcije - dodaje Marković.

Hotel Kasina prospekt Hotel Kasina Foto: Privatna arhiva

U međuratnom periodu, hotel je napredovao. Kada je istekao ugovor kojim je "Kasina" data pod zakup češkoj firmi, hotel je preuzelo preduzeće IKA A.D. na 10 godina. No, zakup je prekinuo kako rat, tako i nacionalizacija koja se desila 1948. godine.

Sve je oduzeto

- Posle Drugog svetskog rata mojoj porodici je sve otuđeno. Osim hotela, oduzeta nam je kuća u Resavskoj, u kojoj danas sede neki novi biznsmeni. Plac u Balkanskoj oduzet je, a iz kuće u Tolstojevoj smo izbačeni. Ostali smo bez ičega, primorani da decenijama gledamo kako se "Kasina" od elitnog hotela u srcu grada pretvarala u nešto potpuno drugačije - kaže Marković.

Kako dodaje, kada je bio mali, sa bakom je svraćao u "Kasinu" na kafu i kolače.

Hotel Kasina prospekt Hotel Kasina Foto: Privatna arhiva

- Uvek smo ih dobijali besplatno, jer su tamo još uvek radili ljudi koji su poznavali moju baku, odnosno njenu porodicu, te znali da je sve to zapravo trebalo da bude naše - priseća se Marković.

Kako dodaje, Agencija za restituciju je pre tri godine potomcima obećala povratak imovine u naturi.

- I sama nacionalizacija hotela bila je pogrešno sprovedena, jer je u ono vreme nacionalizovano jedino preduzeće, a ne i zgrada. Zgrada je naša, a preduzeće je pripadalo gospodinu Iliji Đorđeviću IKA A.D. On je bio samo zakupac. Osim hotela i bioskopa, pola Doma Sindikata sagrađeno je na našem placu. No, Agencija sada opet priča neke potpuno druge priče. Mi čekamo da dobijemo konačnu odluku, a onda da se sudimo, verovatno prvo u Srbiji, potom i u Strazburu - priča Marković.

Pronađeno ogromno blago

Sve do 1982. godine smatralo da su filmovi Đoke Bogdanovića izgubljeni, a zapravo, njegovi mnogobrojni naslednici čuvali su ih kao najvrednije porodično nasleđe. Kada su otkriveni, Jugoslovenska kinoteka otkupila je najveći deo ovog fonda, restaurirala ga i učinila dostupnim javnosti.

(D. Savanović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA