≫ 

One dobiju kapljicu krvi i pronađu najtežeg ubicu: Bili smo u "kapsuli", u tajnim državnim naučnim odajama, morali smo da ostavimo svoj DNK (FOTO) (VIDEO)

Naša laboratorija za forenziku je jedna od najboljih u Evropi

  • 20

Sigurno ste barem jednom pogledali neku seriju (CSI, Istražitelji...) čija je radnja smeštena u laboratorije koje se bave rešavanjem najtežih zločina.

Nenad radi na jezivim slučajevima UBIJENE I SILOVANE DECE: Najteže je sačuvati prisebnost, kao 10. jula 2016. (VIDEO)

Laboratorije forenzike. DNK.

To su najbolji naučnici i doktori, oni "ljudi u belom", koji od najmanje kapljice krvi dolaze do počinitelja nekog krvoločnog zločina.

Verujemo da je većina poželela da zaviri u takvu laboratoriju. Ekipa Telegrafa je to uradila za vas.

Bili smo na našem odeljenju za Forenziku. Tačnije, u Nacionalno kriminalističko-tehničkom centru (NKTC) MUP-a Srbije.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Došli smo do zgrade MUP-a. Procedura na samom ulazu - skidamo torbe i, ko ima kaiš i njega mora da skine, stavljamo sve na skener i prolazimo dalje. Na prijemnici sedi žena u plavom. Ljubazno nam se osmehuje i traži lične karte.

Dobijamo našu dnevnu propusnicu za "tajne državne naučne odaje" i malo čekamo na prijemnici.

- Ko kuva kafu danas i kod koga je tegla sa šećerom? - upitao je jedan policajac koleginicu sa prijavnice.

Dakle, atmosfera kao da ste kuće. Ali, ne zadugo...

Uskoro ćemo se premestiti u prostorije u kojima stičete utisak kao da ste ušli u neki naučno-fantastični film, u kapsulu u kojoj je vreme stalo, a utisak o spoljnom svetu je izbrisan.

Po nas dolazi naš vodič, domaćin.

Sa njim krećemo ka zadnjem izlazu iz zgrade. Prati nas miris sveže turske kafe koju su na prijemnici skuvali... Prolazimo kroz dvorište skriveno između zgrada i krećemo se ka drugoj zgradi.

Usput saznajemo da je preteča naše laboratorije za forenziku osnovana 1904. godine, a u njen razvoj uloženo je više od 10 miliona evra.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

Čim smo ušli unutra, stekli smo sasvim drugačiji utisak od onog koji smo imali u prvoj zgradi. Tišina. Belo. Sterilno.

Spuštamo se stepenicama nadole... i sve više i više gubimo utisak o spoljnom svetu. I o vremenu...

Na samom ulazu u ove naučne odaje našeg MUP-a dočekuje nas Jelena Stošić, diplomirani molekularni biolog i fiziolog, šef Odseka za DNK analize i veštačenja.

- Ja ću vam sve pokazati, ali pre toga, morate da ostavite svoj DNK - reče nam ona sa osmehom.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

Vauuu, pomislili smo na nivou srednjoškolaca, ostavljamo naš DNK! Okej, okej, smirili smo doživljaj.

Prišla nam je jedna "doktorka" sa sterilnim štapićima. Otvorili smo usta i ona je uzela bris. Potom smo dobili bele mantile.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- Moramo da vam uzmemo DNK uzorak, jer ako dođe do kontaminacije, tj. mešanja vaših uzoraka sa onima za zločine, moramo da znamo čiji je to DNK, u ovom slučaju vaš - kaže Jelena i dodaje - Svi koji su ovde kročili su registrovani na ovaj način. Naravno, od nas koji radimo ovde do žene koja čisti, preko posetilaca poput vas.

Jedva smo čekali da uđemo u prostorije u kojima caruju znanje i nauka.

Kročili smo u prvu prostoriju!

Ispred nas se ukazala svetlucava, "čista kao suza", staklena kocka.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- To je takozvani "pas boks". Služi da se materijal direktno prenese u sobu za pregled materijala, a ne da se nosi po hodnicima i naokolo. Jednostavno, veštak stavi uzorke u taj ”pas boks”, a zatim ga otvori sa druge strane, tj. u sobi za pregled i započinje rad u laboratoriji - kaže Jelena.

Nekoliko hodnika odvaja prostorije laboratorije. I dalje ne možemo da se otrgnemo od utiska tolike tišine. Znate ono kada kažu - čuje se samo tišina - ovde je stvarno tako.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

Prolazimo kroz hodnik. Ormarići. Brojevi. Imena veštaka.

- Tu se nalaze naša odela koja moramo da obučemo pre nego što ulazimo u bilo koju prostoriju laboratorije - kaže Jelena.

Sprovodi nas dalje, a mi ostajemo bez daha pred staklenim vratima jedne prostorije.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

Dve žene sa kapicama i celom opremom na sebi sede ispred forenzičkih stolova. Kao da su hermetički zatvorene unutra.

Rade.

Scena kao iz filma. Dodaju se nekakvim epruveticama, izvlače nešto. Ćute.

- Verovali ili ne ovde samo žene rade. Nekako su to ženski fakulteti. Molekularna biologija... - kaže Jelena.

Prolazimo dalje. Mračna soba.

- Tu se radi izazivanje latentnih tragova. Recimo, operu krv i onda se ona ne vidi golim okom. Mi ovde koristimo forenzičku lampu ili prskamo luminolom u mraku i onda se vide tragovi krvi. Svetlucaju plavo-ljubičasto. Pod tom lampom možemo da vidimo i tragove smene tečnosti. To se teško vidi golim okom na beloj posteljini, nakon, recimo, silovanja - kaže.

Zanimalo nas je čime najčešće zločinci pokušavaju da operu krv sa mesta zločina?

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- Najobičnijim pranjem. Recimo, uzmu majicu u kojoj su počinili ubistvo i onda je operu u mašini, iskuvaju. A mi onda uzmemo forenzičku lampu i isprskamo majicu luminolom u mraku. Podove kod kuće peru najobičnijim sredstvima za pranje i misle da će to proći - kaže.

Ističe da im na DNK analizu dolaze najrazličitiji mogući predmeti. Recimo, imali su nagorelu granu od drveta kojom je izazvan požar, a stvari poput sekire, koca, noževa i ostalih mogućih oružja za ubistvo su im što bi se reklo - "kao dobar dan".

Idemo dalje.

Ulazimo u jednu prostoriju u kojoj se nalazi nekoliko kompjutera. To je, da tako kažemo, zadnja prostorija u našoj turi.

Zatičemo jednu od žena za nekom, nama čudnom, mašinom.

Foto: Marko Todorović Foto: Marko Todorović

- Tu su naliveni uzorci za kvantifikaciju DNK molekula. Stavlja se čitava “ploča” sa uzorcima u centrifugu, da razbije sve u balončiće, pre analize. Jer smeta vazduh. U pitanju je 12 samo mikrolitara uzorka.

- To su instrumenti za PCR. Nakon PCR-a Uzorci se pripremaju za elektroforezu u laminarnoj komori. Kada pripremimo uzorke, dolazimo u prostoriju gde se nalaze instrumenti kako bismo mogli da analiziramo za kapilarnu elektroforezu, posle odlazimo van laboratorije a to je poslednja faza DNK analize koja se odvija u laboratoriji.

- Nakon elektroforeze, koja može da traje satima, rezultate gledamo van laboratorije, u sobi za analizu.

- Tu su specijalni softveri uz pomoć kojih analiziramo uzorkedobijene rezultate. To su nečitljivi fajlovi. Onda te podatke ubacujemo u program Gene Mapper. Kada dobijemo DNK profile, iz spornih i nespornih uzoraka, poredimo ih, vršimo bioststističku obradu, pišemo nalaz i mišljenje i tu se završava naš posao - kaže ona.

Foto: Marko Todorović

Foto: Marko Todorović

A, tu se završila i naša tura po NKTC-u, odnosno, Nacionalno kriminalističko-tehničkom centru.

Skinuli smo bele mantile i izašli na "površinu" puni utisaka o ovim neverovatnim ljudima koji su rešili najteže zločine u Srbiji.

Uradili smo i video-turu kroz laboratorije. Uživajte:

(Milica Čule/m.cule@telegraf.rs)

Daljinac baner

 

 

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Luna

    9. maj 2017 | 13:17

    Kad ste tako modernizovani sto ne pronadjoste ubicu one pevaljke Jelene i mnogih drugih.

  • Tara

    9. maj 2017 | 15:14

    Ne sumljam da imamo stručne forenzičare, molekularne biologe... Sve oni mogu da otkriju. Pitanje je šta smeju da objave i kakvu verziju smeju da objave.

  • 1991

    9. maj 2017 | 14:22

    Ko ubi one jedne vojnike? Maa najbolja na svetu.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA