≫ 

Nikola (24) trpi nesnosne bolove u kičmi: Sanja o životu bez bola, o tome da ponovo trči za loptom

Upišimo 997 i pošaljimo SMS na 3030

  • 3
Nikola Milenković Printskrin: Budi human

Nikola Milenković (24) nije živeo ništa drugačije od svojih vršnjaka. Posle srednje škole se zaposlio, ali posao je morao da napusti 2018. godine jer mu se javio neizdrživ bol u predelu kičme. On sanja o životu bez bola, u kom će moći ponovo da potrči za loptom, a za to mu je potrebna operacija.

- Paralelno sa pohađanjem srednje škole sam radio fizički dosta zahtevne poslove, tako da je u nekoj meri bol bila prisutna i tada, ali u nekoj uobičajenoj formi, i ništa nije ukazivalo na to da će sve to dobiti daleko veće razmere. Posle završene srednje građevinske škole, zaposlio sam se u Beogradu u okviru struke i, kako je taj posao bio znatno manje fizički zahtevan od prethodnih, mogao sam uspešno da ga obavljam. Međutim, jednom prilikom tokom nadničenja u pripremanju drva, prvi put sam osetio jak i neizdrživ bol, nakon čega nisam bio u stanju da obavljam regularno svoj posao - priča Nikola za "Niški portal".

Na lekarskom pregledu u KC Niš na neurologiji dijagnostikovana mu je discus hernia i povreda pršljenova L4 i L5. Ubrzo nakon toga operisan je na jednoj privatnoj klinici. Uz finansijsku podršku sa strane uspeo je da prikupim 2.000 evra potrebnih za taj zahvat, ali nije bilo značajnog poboljšanja.

- Nažalost, posle operacije, umesto očekivanog poboljšanja, za mene počinje pakao. Bolovi su se intenzivirali i postali nesnosni. Posle višednevne neuspele terapije injekcijama i toga da sam bio na ivici da izgubim kontrolu nad nekim fiziološkim funkcijama, shvatio sam da nešto ipak nije u redu i otišao sam u privatnu kliniku u Beogradu gde sam dobio informaciju nakon snimanja trenutnog stanja da mi je hitno potreban zahvat jer mi se pogoršalo stanje. Na naredni zahvat otišao sam uz finansijsku pomoć Bojana Stanimirovica iz Amadeus benda, kojem se, kao i svima ostalima koji su do sada bili u prilici da mi pomognu, ovom prilikom zahvaljujem - dodaje.

Nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg procesa oporavka koji je imao neizvestan ishod, bolovi i dalje postoje i prisutni su svakodnevno. Kao potencijalno rešenje se pojavljuje ugradnja veštačkog diska, zahvat koji je najskuplji do sada i na koji bez pomoći dobronamernih ljudi ne bih mogao da računa.

- Nije lako biti u poziciji kada treba moliti druge za finansijsku pomoć u životnom dobu kad bih trebalo da budem najproduktivniji. Pogotovu što je sam iznos daleko manji od onoga što je možda potrebno drugim ljudima koji takođe imaju zdravstvenih problema. Ono čemu se ja nadam je da ću uz pomoć ove operacije sutra i ja sam biti u prilici da zarađujem i tako na neki način "vratim" ono što su ljudi dobre volje izdvojili da pomognu meni, i to tako što ću i lično moći da nastavim da pomažem drugima kojima je to potrebno i na taj način da prenesem dalje tu dobru volju i čovečnost - objašnjava Nikola.

Kako kaže, od momenta kada je sve počelo nije mogao da pretpostavi kako će mu se život promeniti u tako kratkom periodu. Pored samog bola koji čini teškim i napornim najuobičajenije dnevne aktivnosti, kao što su hodanje i stajanje, pa i sve ostalo, ono što mu pada najteže je nemogućnost da nastavi sa normalnim životom, privređuje i finansijski se osamostali, da obavlja posao za koji se školovao i koji mu je bolest onemogućila da obavlja.

- Takođe sam morao da se odreknem i mnogih aktivnosti tipičnih za moje vršnjake, ali i planinarskog biciklizma, svog hobija u kojem sam inače bio veoma uspešan sa perspektivom za dalje napredovanje. Sam bol varira intenzitetom. Postoje bolji i lošiji dani i oni koji se čine nepodnošljivim. Tada je teško naći snage da se preguraju svakodnevne aktivnosti i da se ostane pozitivan u svemu tome sto se trpi. U tom periodu sam primoran uglavnom da ležim kako bi nivo bola sveo na minimum. Naročito teško pada ako se desi da se bol umiri, mada ne i sasvim isčezne, na neko vreme, nekim danima, posle čega usledi drastično pogoršanje koje preti da uništi svaku nadu da će stanje biti bolje samo od sebe i da će ta bol jednostavno prestati. Trenutno je jedina realna nada koju imam ta operacija - kaže on.

On objašnjava da, kada se čovek suoči da takvim situacijama u životu, naročito ako je mlad, nemoguće je da sebi ne postavlja neka pitanja i da se ne preispituje. Pokušava da nađe smisao u svemu tome.

- I upravo tu pomaže vera. Ono što je sigurno je da se na neki način promeni perspektiva iz koje se gleda na život, pa samim tim i prioriteti. Koliko god je teško iz pozicije mlade osobe razumeti ono da zdrav čovek ima milion želja, a bolestan samo jednu, ja sam to shvatio kroz svoj lični primer. A tamo gde postoji takva želja, mora da postoji i vera da će se ta želja ostvariti. A tamo gde postoji vera u Boga postoji i molitva - zaključuje Nikola.

Nikoli su sredstva potrebna za operaciju, rehabilitaciju, kontrolne preglede, lekove, medikamente kao i za putne troškove.

Da prikupi količinu novca koja mu je potrebna, fali mu još oko 3.000 evra, odnosno oko 1.800 poslatih sms poruka.

Da Nikola živi bez bola! Budimo humani!

Pomozimo Nikoli!

Slanjem SMS poruke: Upišimo 997 i pošaljimo SMS na 3030

Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human997 i pošaljimo SMS na 455

Uplatom na dinarski račun: 160-6000000856574-51

Uplatom na devizni račun: 160600000085709152

IBAN: RS35160600000085709152

SWIFT/BIC: DBDBRSBG

Uplatom platnim karticama putem linka: E-doniraj

Uplatom sa vašeg PayPal naloga putem linka: PayPal

Skeniranjem NBS IPS QR kod-a na vašoj mBanking aplikaciji: NBS IPS QR kod

Video: Gavrilo maše ručicama i igra se, uhvatio se u koštac sa opakom bolesti

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Nišlija

    22. april 2021 | 16:18

    To Je rutinska operacija i sam sam operisan sa 27 god. zbog diskus henrije i to sam problem imao na tri pršljena,ali vidi čuda nisam na privatnoj klinici nego u niškom kliničkom centru,ne bi me čudilo da krenu da skupljaju novac za pućasta usta,silikone... Pomozite deci koja boluju od teških bolesti,a tebi druže želim brz oporavak i probaj sa našim državnim neurohirurzima koji su vrhunski...

  • Toni

    22. april 2021 | 16:34

    Pomozi sebi mladi momce I ja sam ostao bez posla prebacivao sam dnevno mnogo preko ledja isao sam zimi I po dva tri puta po sest masaza uglavnom su radili praktikanti sa kojima smo imali jezik I mogao sam da kazem kako treba masirati jer mi je pre njih radila profi maserka koja je odselila evo tri godine u aprilu kako ne idem kod ortopeda.Kad je toplo vreme suncaj se ledja okreni suncu iako je previse toplo pisem ti zato sto sam u godinama I imam vise okostavanja I meniskusi su na kolenima otisli lecio sam se u sportskoj kliniki na kolenima nosim bandaze pomaze mi na ledjima toplu zimsku jaknu da je kicma topla I dosta hodanja ili vozenja bicikla ja inace nekad I po deset kilometara predjem jer mi je to preporuka lekara imam komsinicu koja je sest puta operisala kicmu neznam koliko je to pametni zivim u toj zemlji tako da mogu da biram gde da se lecim za razliku kako je to kod nas.Ponavljam pokusaj sa vise kretanja.

  • Bg

    22. april 2021 | 17:44

    Operisan sa 33 godine u KC na neurohirurgiji,operaciju izveo Profesor Tasic,hvala bogu odlicno je proslo bolovi nestali,samo vezbe,plivanje i lagana setnja,nema vise velikog tereta i naravno sve je bilo besplatno,a privatne klinike i VMA trazili 3500e

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA