U Hrvatskoj je mnogo bolje nego u Australiji, tamo se mnogo radi: Ispovest Australijanke Robin koja je pre 7 godina došla u Split (FOTO)

Smatra da Hrvatska ima puno potencijala, ali da mladi ljudi treba da sami stvore priliku za posao

  • 9

Robin Vulinović Sisarić je državljanka Australije, irskih korena, koja se trajno nastanila u Splitu pre sedam godina. Ceo svoj radni vek provela je u Australiji, a onda je pre 15-ak godina odlučila da se odseli u Toskanu u Italiji da bi se potom preselila u Hrvatsku.

U Australiji je bila udata za Hrvata iz Podgore, koji je preminuo, tako da je u Evropu stigla sama. Danas, iako ima 73 godine i u penziji je, ova vitalna žena nema mira, pa i dalje radi punom parom. Po dolasku u Split upoznala je i svog drugog supruga.

- Bavim se turizmom i osmišljavam turistima, koji su pretežno iz Australije i Novog Zelanda, program boravka u Hrvatskoj. Ali ne vodim ih samo na neka poznata turistička mesta, nastojim im naći lokacije o kojima se ne zna puno i u restorane gde se dobro jede i pije. Zato se taj moj program zove "Moja skrivena Hrvatska" - kaže za 24sata.hr Robin koja je sa pokojnim suprugom u Australiji radila na plantaži duvana, a 17 godina imali su i svoj italijanski restoran na Zlatnoj Obali.

"HRVATSKA IMA PUNO POTENCIJALA"

Kaže kako je vrlo svesna situacije u Hrvatskoj jer ljudi ne primaju plate ili plate ne primaju na vreme, ali taođe kaže kako, ukoliko nema posla, treba pokušati sam za sebe nešto stvoriti jer smatra da Hrvatska ima puno potencijala.

- Ja sam Hrvatsku upoznala davno kao mlada nevesta, dobro poznajem ovaj mentalitet i meni se ovde sviđa više nego u Australiji. Tamo je prekrasno, imam sinove i unuke, ali meni je ovde lepše. Baš sam pre mjesec dana išla tamo i jedva sam čekala doći natrag u Hrvatsku.

Tamo se puno radi, jer svi žele imati najlepše i najbolje. A da bi se imalo i muž i žena trebaju da rade puno. Nema se dovoljno vremena za život i za porodicu. Suprug i ja u restoranu smo radili ceo dan, naporno smo radili.

Smatram da u poslu uvek treba dati sve od sebe, raditi puno i biti korektan prema onima sa kojima radiš. To je najvažnije, i to je garancija uspeha. Gosti moraju videti da si dao sve od sebe. I glas o tome će se čuti. To je i danas moj moto.

Ja neću gostima preporučiti nešto što nisam videla vlastitim očima. I oni to cene. Zato uvek imam posla. Meni ne treba reklama - kaže Robin dodajući kako njoj ne treba nikakav luksuz jer uživa u sitnicama.

"HRANE JE PREDIVNA, A TEK SUNCE I MORE... OVDE JE RAJ"

- Ovde je sezonska hrana predivna, nije ubrana zelena i bezukusna. A tek ovo sunce i more. To su jednostavne stvari koje ne možeš kupiti. Ovde je sporiji život i za nas koji smo došli iz Australije, ovde je raj. Ja vidim puno potencijala za biznis u ovoj zemlji, ali mladi trebaju imati više inicijative.

Dosta mladih imaju visoke škole, vrlo su pametni i inteligentni, ali oni traže posao, a nema dovoljno posla. Vreme je da misle sami za sebe, da sami sebi nešto pokušaju da stvore. Mi smo u Australiji naučili tako da razmišljamo već kroz školovanje, mi ne čekamo na posao, to je velika razlika - kaze Robin koja radi kao menadžerka za australijske agencije i radi za proviziju.

Susrela se, kaže, sa hrvatskom birokratijom, najviše oko rešavanja papira potrebnih za boravak u Hrvatskoj, ali nakon što je shvatila kako stvari u MUP-u funkcionišu, sve je brzo rešila.

"I SINOVI ŽELE DA ŽIVE U HRVATSKOJ. ZAVIDE MI"

- Tu u Splitu, na Firulama sam bila i na operaciji. Jako sam bila zadovoljna i bolnicom i tretmanom. U Australiji je zdravstveni sistem isti kao i tu. Ako imate privatno zdravstveno osiguranje nećete čekati, ali ako idete u državnu bolnicu čeka se kao i tu. Nema nikakve razlike - kaže Robin koja ima dva sina i obojica su izrazila želju da dođu da žive u Hrvatskoj, čije državljanstvo imaju po ocu.

- Zavide mi gde živim, a kako i ne, pa ko može platiti ovu lepotu! Mnogi nisu ni svesni šta imaju, pa nije ni u drugim državama mnogo bolje. Evo, na jugu Italije 55 odsto ljudi je bez posla, isto se loše živi. Ali treba uvek ostati pozitivan i sve će rešiti. Treba uvek razmišljati šta bi moglo da se napravi.

Ja sam boraveći na Visu otkrila lekovitost smilja. I nakon toga nisam imala mira, stalno sam o tome mislila šta bi moglo da se napravi. Tako sam se povezala sa ljudima iz Zagreba koji imaju svoje plantaže u Dalmaciji i trenutno sa njima razgovaram o nekoj liniji vlastitih krema. Pa ćemo videti gde će njih, odnosno nas to odvesti – kaze Robin koja smatra da se svugde krije neka poslovna prilika, samo treba o tome razmišljati.

- U Dalmaciji često čujem kako je pre bilo bolje. Ali, ja sam prvi put došla u Hrvatsku, u Podgoru, '69. godine sa pokojnim suprugom, još je bila Jugoslavija. Prva reč koju sam naučila, a koju je moja svekrva stalno govorila, bila je "lupež". A tako je i danas - smeje se Robin.

(Telegraf.rs/24sata.hr)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Milan

    28. februar 2019 | 23:46

    Koga ovo zanima? Mani te se priča o nekim susedima i belosvetskim ološem.

  • dg

    1. mart 2019 | 09:21

    Ajde da joj covjek prešuti sve što je rekla, a kad reče da je zdravstvo isto tu me je nasmijala kao nikog. Pa ženo budi realna. Bolnice u Aus i Hr su kao nebo i zemlja. S razlogom su rangirani gdje jesu.

  • St

    1. mart 2019 | 00:34

    Nisam znao da se nekad Irci prezivali Susaric.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA