Strašna ispovest mladića o ocu nasilniku: Sa 3 godine sam zaradio prvu traumu, prestao sam da pričam

Mladić iz Podgorice trpeo je nasilje 20 godina, a onda su njegovi brat i majka konačno prelomili

  • 5
Nasilje u porodici, tuča, otac bije sina,  svađa, batine, davljenje, udaviti muškarci muškaraca starac

Foto-ilustracija: Shutterstock.

Koliko puta se dogodilo da mislite da poznajete nekoga, a zapravo kada dobro razmislite ne znate ništa o njegovom životu? Vrlo često stičemo utisak o nekoj osobi samo na osnovu onoga što objavljuje na društvenim mrežama, a da zapravo nismo apsolutno svesni onoga šta se događa u privatnom životu te osobe ili kakav "teret" vuče još iz detinjstva.

Danas zato neki odlučuju zbog toga da upravo na društvenim mrežama podele svoju priču. Jedan od njih je mladić iz Podgorice, koji je na tviteru pod imenom "Alexogoth".

Ovako teče njegova ispovest.

 

- Danas mi se život totalno promenio, a i ispričaću vam zašto. Priča je mnogo komplikovana i duga 20 godina, pa ću probati da to prepričam ukratko. Glavni problem u mom životu oko kog se i vrti ova priča, bio je moj otac. Nasilnik. Već sa tri godine sam zaradio prvu traumu od njega, tako što je svoju nervozu istrošio svojim šakama na meni, pa sam istog dana prestao da pričam sve do svoje sedme godine.

Kroz dalje odrastanje samo su se nizale različite traume i loše uspomene. Društvo nisam smeo da dovodim kući, niti da ja idem kod njih. Jačina svakog njegovog besa videla se po broju i nijansi mojih modrica.

Dosta puta je znao da me, još kao malog, uzme za grlo, stegne, podigne i pusti da se tako gušim neko vreme i onda me baci na pod gde bih se onesvestio. Nikad mi nije bilo jasno zašto to radi, jer i da sam bio problematično dete, to ne bio ispravan način da se tako ophodi prema svom detetu.

On nije nikad pio, niti se drogirao. Sa svojih 10 godina bio sam isteran napolje da spavam na stolici, na terasi, u sred januara dok pada sneg. Tada sam se teško razboleo. A sa svojih 13 godina kad sam se povredio na fizičkom, onako povređen sam bio prvo pretučen do besvesti od strane oca, pa tek onda poslat na hitnu operaciju. Nije hteo da upali svoj auto i poveze me, nego je majka morala da se snađe za prevoz.

 

Kad sam se vratio iz bolnice mlitav i slab, nisam mogao ni da se ispravim fino, morao sam ocu da operem auto, hladnom vodom i bez jakne usred zime. Pošto nisam mirovao kako treba, operacija je morala da se ponovi. Kad god bih izlazio sa društvom morao bih da lažem da idem na kurs, ili nešto u vezi sa školom.

I ne znam zbog kog razloga su meni sve normalne stvari, koje su drugi mogli da rade, bile zabranjene. Kako sam odrastao, to se samo nastavljalo i nije do danas stajalo. Ponekad se dešavalo da sam 5 puta na dan morao da nameštam svoju sobu jer bi on svaku stvar, od hemijske do kreveta, prevrnuo. Pa čak i ako sam ja u tom trenutku spavao u tom krevetu.

Da kažem svoje mišljenje o nečemu bilo je zabranjeno, on je morao da bude glavni, da uvek bude u pravu i da sve kontroliše. Za svoj dvadeseti rođendan sa, dobio 2 udarca otvorenom šakom u slepoočnicu i svoju krv iz usta minut kasnije.

Mogao bih roman da napišem kad bih pisao o svakom traumatičnom trenutku iz svog života, ali dovoljno ste čuli. Slične stvari su soživljavali i moja majka i moj stariji brat, ali ne baš toliko žestoko. Godinama sam njih dvoje molio da prijavimo slučaj, ali su bili previše uplašeni.

Tuca, nasilje, muskarci

Foto: Shutterstock

Ali kako je poslednjih meseci postalo toliko neizdrživo i kako su njih dvoje počeli da osećaju jednaku bol kao i ja do tada, odlučili su da me poslušaju. Juče smo prijavili ovaj slučaj, dali izjavu o događajima u kući proteklih dana i čekali da ga privedu.

Nakon što ga je policija kontaktirala, on je pobegao iz kuće. Preko 10 patrola je bilo uključeno i na kraju su ga pronašli i priveli. Pre sat vremena smo se vratili kući iz suda za prekršaje. Majka i brat su nekako pokušavali da popuste i odrade sve smirenijim tonom ali ja sam bio taj koji je rekao da će svedočiti protiv oca.

Danas na njegovu slavu, otac će da bude poslat u zatvor na privremeno. Za to vreme, majka će da podnese tužbu za razvod braka. Nakon razvoda biće udaljen iz stana i prepisaće mu zabranu prilaska.

Žao mi je što je ovo čekalo 20 godina, ali bolje ikad nego nikad.

Takođe, želim da kažem da je sve ovo vreme moje društvo bilo to što mi je davalo snagu i održavalo me. Redovno bih ostajao na fakultetu do 19h kad je i poslednji studentski autobus, samo da bih što manje bio kući. Sad to više ne moram da radim. Zamolio bih svakog ko trpi ovako nešto slično da reaguje što pre, izlaza ima i ima ljudi koji će stati uz vas. Budite hrabri - napisao je on.

Mladić je na Tviteru pobrao mnoge komentare. Čestitaju mu na hrabrosti i izražavaju žaljenje zbog užasnog detinjstva i mladosti koje je ovaj mladić imao.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Čiča

    22. novembar 2019 | 22:49

    Razumem te potpuno. Samo budi oprezan. Da ne ogrešiš dušu. Ja sam od haosa u porodici otišao od kuće u 16 g. Prvi put sam prešao kućni prag sa 27. U porodičnoj kući više nikad nisam prespavao a sad mi je skoro 60. Ipak im ništa nisam zamerao. U starosti sam ih dogledao i sahranio kao ljude. Zbog sebe. Samo vodi računa da se ne ogrešiš. A mali nisi. U tim godinama lakše je potražiti svoj put.

  • Id

    23. novembar 2019 | 13:40

    Imala sam isto iskustvo, sa 17 sam se udala da bi pobegla od oca nasilnika, otisla kod goreg dzelata, trpela 11god jos torturu i uzela stvar u svoke ruke, imala sam srece da uspem da sve okrenem u svoju korist i promenim muza jer nisam imala gde da se vratim, uspela sam mogu reci da sada posle 20god braka zivim u krugu porodice bez bilo kakvog maltretiranja, oca nisam krivila, jako je bolestan, suludo zvuci ali sam mu po nekad i zahvalna jer svojom strogocom me nije ubio vec ojacao. Sada cvrsto stojim na nogama, podizem svoju decu i borim se za njih a uz podrsku muza jer sam i njemu dokazala da sam jaka.....a moje nesrecno detinjstvo pokusavam da nadoknadim uz svoju decu kada ih gledam srecne i nasmejane.......zivot je cudo!

  • Gost

    24. novembar 2019 | 12:19

    A vala da napanum 20 godina i da me otac prebija bez razloga, vala bi probao da mu vratim pa nek je jaci 100 puta. Mozda gresim sa ovim ali sa 20 godina si vec momak i momcina koja moze da fizicki dosta da uradi.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA