≫ 

On već 13 godina čisti Jadransko more od smeća: Izvlačio je televizore od 100 kg, odeću i obuću

- Od wc šolja, veš mašina, radijatora, cevi, kompletno sve što ide negde na krupni otpad, neko je kroz dug vremenski period to s litice bacao u more - ispričao je Matko

  • 1

Matko Pojatina (41), ronilac iz Hrvatske, poslednjih 13 godina či sti Jadransko podmorje od smeća. On ne radi sam, već sa svojim kolegama s kojima se samoinicijativno okupio, a većinu akcija finansiraju iz svog džepa. Otkrio je i šta je ono što nalaze u moru.

- Jednom smo pronašli ogromni televizor od skoro 100 kilograma na dnu mora u NP Kornatima. Jedva smo ga izvukli na površinu i nije nam bilo jasno kako je neko uspeo da ga dopremi do te lokacije i baci - kaže Matko.

On dodaje da se teško miri s tim da ne mogu da očiste celo podmorje i da učine još i više od onog što sad radr. Ovaj posao opisuje kao Sizifov, koji će raditi dokle god se ne stane na kraj uzroku, odnosno uvedu strogi zakoni za zbrinjavanje otpada i reciklažu.

Dobitnik nagrade Ponos Hrvatske rođeni je Zagrepčanin koji se ronjenjem bavi od 2004. godine. Tada je u Društvu za podvodne sportove Zagreb, čiji je danas član, položio ronilački kurs.

-  Da to ne radimo, pojedini otoci bi se gušili u količini nagomilanog otpada. Uz more sam od malena, a oduvek su me privlačile dubine. Leta sam uvek provodio uz more, pa se znam da se šalim da me je more i odgajalo da ga čuvam.

Jadransko more Foto: Wikipedia/Fabio Visconti

U mora televizori, wc šolje i radijatori

Zajedno s kolegama iz Društva trudi se da napravi razliku, u mogućnostima koje im to dozvoljavaju. Ponekad se šokiraju onim što pronađu za vreme akcija čišćenja. Nažalost, slučajevi pronalaska bele tehnike na morskom dnu nisu neuobičajeni.

- Jedne godine smo na otoku Lopudu išli da ronimo ispod strme klisure gde smo pretpostavljali da je duboko i lepo podmorje, puno morskog života. Kad smo zaronili pronašli smo sve što možete zamisliti da nekome u domaćinstvu nije trebalo. Od wc šolja, veš mašina, radijatora, cevi, kompletno sve što ide negde na krupni otpad, neko je kroz dug vremenski period to s litice bacao u more - ispričao je Matko.

Takve i slične situacije podstakle su ga da svoju ronilačku karijeru okrene u ekološkom smeru. Prvu akciju je organizovao 2007. godine, zajedno s dvojicom prijatelja na Šipanu.

sporet Telegraf.rs

- Kolega i ja smo ronili, dok je u gumenom čamcu bio treći kojem smo dodavali sve što smo pronašli. Nismo se adekvatno pripremili, niti s opremom, ali niti na ono što nas je dočekalo. U manje od sat vremena imali smo pun čamac otpada koji smo jedva uspeli da dovedemo do obale, zbog težine. Tad sam bio odlučan da ću svako sledeće leto organizovati mnogo veće akcije i motivisati druge da mi se priključe - kaže Matko.

Sada, nakon 13 godina, s Društvom je uspostavio i tradicionalne akcije koje provode na Šipanu, Mljetu, Ugljanu i Kornatima.

- Mljet smo odabrali jer je najjužniji najotvoreniji otok na koji dolazi većina nataloženog (plutajućeg) otpada od naših južnih suseda. Neke reke su preblizu deponija otpada, koji se za vreme velikih kiša slije u njih. Morskim strujama i jačim jugom sve to dođe do naših otoka - objašnjava.

Da je Mljet zaista pod najvećim udarom, govori i činjenica da su prilikom jedne akcije čišćenja u prvom zaronu nakon deset minuta skupili čak 8.000 litara smeća.

- To je bilo strašno...10 ronilaca zaronilo je na lokaciju i nakon samo 10 minuta ronjenja nismo više imali gde da stavljamo otpad. A to je samo mali prikaz stvarnog stanja jer je dubina ronjenja kod takvih akcija ograničena na 40 metara. Šta se sve nalazi na većim dubinama, teško mi je i da zamislim - kaže Matko.

Osim klasičnih akcija čišćenja, sprovode i istraživačke akcije u kojima otpad analiziraju s ciljem pronalaska njegovog porekla.

Ostrvo Mljet, Hrvatska Foto: Wikipedia / Jaganjac

Akcije finansiraju iz svog džepa

- Kako već imamo tradicionalne akcije, onda se s lokalnom ili turističkom zajednicom dogovorimo da nam omoguće smeštaj i hranu. Put pokušamo delimično da pokrijemo od sponzora, ali kad podvučemo crtu, najveći deo novca dajemo mi. To nas delimično i sprečava da organizujemo i veći broj akcija s većim brojem ronilaca - navodi Matko.

Nakon završene akcije, osećaji mu budu pomešani

- To je stvarno jedan čudan osećaj. Tuga, jer znam da ne možemo puno da promenimo i vidim kolika je to količina svega što je bilo dole. S druge strane i jedna radost jer vidim šta smo sve napravili. Osećam se bolje jer smo napravili nešto za opšte dobro. Kad vidim da su lokalni ljudi srećni i dođu da nam zahvale za sve što smo napravili, a more ostane čisto, to mi je najveća nagrada koju mogu da primim - kaže.

Ipak, želi da naglasi da nagradu Ponos Hrvatske ne prima samo u svoje ime.

- Ovo je nagrada za sve nas. Isključivo je primam u ime svih ronilaca i svake osobe koja ovo radi. Ja nisam jedini koji se ovime bavi niti mogu reći da sam najviše napravio od svih, jer se ovakve akcije rade od kad ronjenje postoji. Nas je stvarno jako puno, ali bez pomoći države i bez veće strategije ne možemo napraviti ništa veće od saniranja nekih mikrolokacija. Svi radimo najviše što možemo i ovo je naša nagrada, ne samo moja - kaže Matko.

(Telegraf.rs/24sata.hr)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA