≫ 

Ko je bio vladika Atanasije? Služio vojsku na Kosovu, studirao u Atini, bio u klasi sa Amfilohijem

Njegovom zaslugom Hercegovinom su pronete mošti Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog Čudotvorca

  • 9
Vladika Atanasije

Printskrin: Youtube/Телевизија Храм

Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije preminuo je posle teške borbe sa korona virusom, potvrđeno je za ATV iz trebinjske bolnice.

Da je preminuo vladika Atanasije okupljanim vernicima je u trebinjskom sabornom hramu saopštio i vladika Dimitrije. On je rekao da će Atanasije biti sahranjen u manastiru Tvrdoš, javljaju tamošnji mediji. Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije primljen je na lečenje u bolnicu u Trebinju u drugoj polovini februara, pošto je otkriveno da je zaražen koronavirusom.

Episkop dr Atanasije Jevtić rođen je 8. januara 1938. godine u selu Brdarici, u šabačko-valjevskom kraju (Zapadna Srbija). Osnovnu školu završio je u Draginju, a nižu gimnaziju započeo 1949. u Šapcu i završio osmoletku 1953. u Debrcu. Učio je zatim Bogosloviju u Rakovici i završio u Beogradu, juna 1958 (u generaciji sa episkopoma Amfilohijem i Lavrentijem).

Po završetku Bogoslovije, upisao Bogoslovski fakultet u Beogradu 1958. godine, ali je u novembru iste godine pozvan na odsluženje dvogodišnjeg vojnog roka u Podgorici (obuka 6 meseci) i na Kosovu (godinu i po u Vučitrnu i Prištini). Po povratku iz vojske je zamonašen po blagoslovu Episkopa Šabačko-Valjevskog Jovana, od Arhim. Justina Popovića, u manastiru Pustinji kod Valjeva, uoči Vavedenja 3. decembra 1960. godine, a zatim, kao sabrat manastira Tronoše kod Loznice, nastavio i završio studije na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, juna meseca 1963. godine. Diplomirao sa opštom ocenom 8,88 (vrlo dobar).

Za vreme studija rukopoložen od Episkopa Jovana u čin jerođakona na Bogojavljenje 1961, a na Uspenje Presvete Bogorodice 1963. godine u sveštenički čin, navodi se na portalu Eparhije zahumsko-hercegovačke.

Završivši Bogoslovski fakultet, podneo molbu Sv. Arhijerejskom Sinodu radi odlaska na postdiplomske studije u Grčku. Februara 1964. poslan od Nj.Svetosti Patrijarha Srpskog Germana na Teološku akademiju na Halku kod Istanbula, gde je ostao do meseca juna iste godine.

Studije u Atini

 

Zbog tamošnjih teških političkih prilika prešao u leto iste godine u Jeladu, na Svetu Goru, i s jeseni na Teološki fakultet u Atinu, gde je pod rukovodstvom profesora dogmatike i akademika dr Jovana Karmirisa pripremio na grčkom doktorsku tezu iz dogmatike, na temu: Eklisiologija Apostola Pavla po Svetom Zlatoustu. Doktorsku tezu odbranio s odličnim uspehom 2. juna 1967. godine na istom fakultetu. Posle toga ostao u Atini još godinu dana i nastavljajući bogoslovski rad uglavnom na izučavanju Svetih Otaca Crkve.

Za vreme četvorogodišnjeg boravka u Atini, služio kao parohijski sveštenik u atinskoj Ruskoj crkvi, stanujući jedno vreme u bogoslovskom internatu Grčke Crkve, a zatim u privatnom stanu. Sve vreme boravka u Grčkoj bio u stalnoj vezi sa svojim Episkopom – Šabačkovaljevskim Jovanom. U jesen 1968.  dobivši za to blagoslov od svog Duhovnika i svog Episkopa, prešao je u Pariz, na Bogoslovski institut Svetog Sergija, radi produžetka daljih bogoslovskih studija i izučavanja francuskog jezika.

Vladika Atanasije

Printskrin: Youtube/RTV Marš HD Valjevo

Po provedenoj jednoj godini izabran od Profesorskog saveta Instituta za profesora, za Uvod u teologiju i Patrologiju sa Asketikom, i na tom položaju ostao tri godine. Poslednju godinu (1971-2) predavao i Istoriju Crkve vizantijskog perioda. Boraveći u Parizu, povremeno pratio izvesna predavanja iz Patrologije na rimokatoličkom Teološkom fakultetu (Institut Catholique de Paris), i neka predavanja iz vizantijske književnosti na Sorboni ( Hautes Etudes).

U svojstvu profesora Instituta Svetog Sergija učestvovao na Prvoj teološkoj konferenciji Pravoslavnih teologa u Americi, septembra 1970. godine u Bostonu (Holy Cross). Za četiri godine boravka u Francuskoj opsluživao je, prema potrebama, pravoslavne parohije ruske, srpske, grčke i francuske, a živeo u domu studenata Instituta Svetog Sergija. Tokom leta posećivao je Sv. Zemlju, Srbiju i Grčku.

Povratak iz Pariza

 

Vrativši se iz Pariza u leto 1972. godine postavljen je od Sv. Arhijerejskog Sinoda za upravnika Doma studenata pri Bogoslovskom fakultetu. Sledeće godine izabran za docenta na Bogoslovskom fakultetu za katedru Patrologije (Crkvena književnost i misao Svetih Otaca Istoka i Zapada). Predavao i Istoriju Hrišćanske Crkve niz godina, kao i neko vreme Istoriju Srpske Crkve. Godine 1983. izabran je za vanrednog, a 1987. za redovnog profesora na katedri Patrologije. Biran za Dekana Bogoslovskog fakulteta 1980/81. i 1990/91. U tom periodu rada na Fakultetu, objavio je oko dve stotine naučnih radova. Tada počinje da izlazi njegovo delo Patrologija (knj.2).

Dolaskom u Beograd, brzo se uključio u kulturna kretanja prestonice, poglavito aktivnim učestvovanjem na brojnim tribinama, gde je svojim otvorenim istupanjima, odličnim poznavanjem teološke i filosofske misli, te svojstvenom mu erudicijom i svestranošću, zadobio velike simpatije i podršku, naročito omladine, u brojnim dijalozima sa apologetima marksizma i materijalizma.

Istovremeno sa profesorskim dužnostima, delatno je učestvovao u buđenju uspavane svetosavske i kosovske svesti i savesti Srpskoga naroda, podsećajući na ozbiljnost situacije na Kosovu i Metohiji, ali i u drugim Srpskim zemljama, stoji na portalu eparhije. Učestvujući svojim prilozima u prikupljanju dokumenata i svedočanstava o novomučeništvu, zavetovao ih je budućim i sadašnjim generacijama kao dokument vremena i na taj način vraćao dug postradalim Srbima i svojoj Crkvi. Takođe, mnogobrojne mlade ljude je svojim primerom nadahnuo i uputio na izučavanje bogoslovlja, podstaknuo na stupanje u sveštenički i monaški čin… Svojim pastirsko-eklisijalnim delovanjem doprineo izmirenju i prevazilaženju raskolâ, a osobito tzv. Američkog raskola.

Episkop Atanasije Jevtić

Foto: Milena Đorđević

Ratne 1991. godine biva od Svetog Arhijereskog Sinoda izabran na Ivandan 7. jula hirotonisan i ustoličen u Vršcu za episkopa Banatskog, gde je ostao nepunih godinu dana, da bi ga Sv. Arh. Sabor na majskom zasedanju 1992. izabrao za episkopa Zahumsko-Hercegovačkog. Zbog ratnog požara nije mogao biti ustoličen u sedištu Mostaru, nego u Trebinju, na Vidovdan 1992.godine. Novi episkop, sa sedištem u manastiru Tvrdošu, nasledio je Eparhiju koja više decenija nije imala svoga episkopa-pastira. Tokom rata, pomagao je narodu, vojsci, siročadima, izbeglicama, ranjenicima i ostalim nevoljnicima, obnavljajući pravoslavnu veru u Hercegovini. Godine 1994. izabran je za prvog rektora novootvorene Duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju. Njegovom zaslugom Hercegovinom su pronete mošti Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog Čudotvorca (10.-11.maja 1996).

Povreda pršljenova

 

Usled teške povrede vratnih pršljenova 3. decembra 1998. godine, molio je Sabor za razrešenje od arhipastirskih dužnosti. Na septembarskom zasedanju 1999. godine Sv. Arh. Sabora usvojena mu je ostavka na aktivno upravljanje Eparhijom, a sâm je ostao da boravi u manastiru Tvrdoš kraj Trebinja. Posle toga, prilično vremena provodio je na Kosovu i Metohiji (naročito od dolaska stranih NATO trupa, juna meseca 1999), pomažući tamošnjem Episkopu i stradalnom narodu.

Tokom 2001/2002. proveo je osam meseci u Jerusalimu izučavajući jevrejski jezik radi prevoda Svetog Pisma Starog Zaveta na srpski, i upoznavajući bolje Sv. Zemlju Gospodnju, kao i služeći u Jerusalimskoj Patrijaršiji, naročito na Grobu Gospodnjem

Po povratku iz Jerusalima, poslan je od Svetog Arhijerejskog Sabora, od juna 2002. do maja 2003. na ispomoć episkopu Žičkom Stefanu, kada je sa drugim episkopima pripremio unošenje u kalendar Svetih Episkopa Žičkog i Ohridskog Nikolaja… Po povratku iz Žiče, radio je u Manastiru Tvrdošu prevod Svetog Pisma sa jevrejskog i grčkog

Za vreme pogroma Srba na Kosmetu, marta 2004, bio je svih tih dana prisutan sa stradalnim narodom, sveštenstvom i monaštvom.

Episkop Atanasije je posebno kao jeromonah bio učesnik mnogih domaćih i međunarodnih naučnih skupova iz oblasti crkvene istorije, teologije, filosofije i hrišćanske kulture. Istovremeno je sarađivao u mnogim crkvenim i svetovnim publikacijama kod nas i u inostranstvu. Autor je brojnih knjiga, studija, članaka, ogleda i beseda na više svetskih jezika. Prevodi sa starogrčkog, staroslovenskog, i dr. jezika.

Njegovi bogoslovski, antropološki, patrološki, crkveno-istorijski radovi zalaze u sve periode istorije Crkve i obuhvataju skoro sva važnija pitanja pravoslavnog biblijsko-svetootačkog bogoslovlja. Njegovi literarni teološko-filosofski radovi i istupanja dobili su i zvaničnu potvrdu izborom u Udruženje književnika Srbije. Objavio više desetina knjiga.

Video: Četrdesetodnevni Parastos Mitropolitu Amfilohiju

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • B. Frankfurt

    4. mart 2021 | 21:10

    Koja velicina od čoveka, koja energija I visoka inteligencija. Počivaj u miru nebeskom dragi naš vladiko.

  • M.K.

    4. mart 2021 | 20:51

    Carstvo ti nebesko dragi Vladiko! 😔☦️

  • Aleksandar

    4. mart 2021 | 21:39

    Upoznao sam ga u manastiru Zica. Voleo je i postovao disciplinu brinuo se za Kosovo i za Srpske svetinje na Kosovu i Metohija. Vecna mu slava i neka POCIVA onako kakoje zeleo da zivi i vodi pravoslavlje. AMIN.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA