Simbol stradanja dece u ratu u Bosni dobija spomenik: I Raduljica pomaže sećanje na malog Slobodana

U porti Hrama u Drinjači biće postavljen spomenik visine četiri metra, težak preko četiri tone, sa znakom Krsta na vrhu

  • 6
Spomenik za Slobodana Stojanovića

Foto: Marko Govedarica / Arhiva Hrama Svetog đakona Avakuma u Drinjači, Privatna arhiva

U porti Hrama Svetog Đakona Avakuma u Drinjači biće postavljen monumentalni spomenik simbolu stradanja dece u ratu u Bosni, Slobodanu Stojanoviću (12), koji je ubijen u leto 1992. godine kada se vratio po svog psa.

Slobodan Stojanović je nastradao u leto 1992. godine nakon što je njegova porodica bežala kod kumova u zaklon u susedni zaseok. Mali Slobodan se setio da je zaboravio svog psa i dok su svi spavali, iskrao se i vratio po Lesija.

To je bila njegova jedina "krivica" i smrtna presuda, pošto je posle mesec dana mučenja zverski ubijen od strane pripadnice Armije BiH Elfete Veseli.

Mališana je pronašao patolog Zoran Stanković u jami kod sela Donja Kamenica u starom, plavom radničkom mantilu zajedno sa nekoliko ubijenih Srba. U gornjoj vilici nije imao šest prednjih zuba koje su mu izbili.

Stomak mu je bio rasporen u znaku krsta, a njegov dželat, Elfeta Veseli, mu je sekla ušli i na kraju pucala u slepoočnicu iz neposredne blizine.

Punih 25 godina Elfeta Veseli se uspešno skrivala, da bi na kraju bila uhapšena u Švajcarskoj i isporučena Bosna i Hercegovini. Pored svih dokaza i nalaza medicinske struke da je ona izvršila ovo ubistvo, za šta postoje i brojni svedoci, ona je dobila samo 10 godina zatvora.

Od 2017.godine je započeto obeležavanje smrti Slobodan Stojanovića svakog 27.jula, služenjem pomena i polaganjem cveća na njegov grob na mesnom groblju u Drinjači kod Zvornika.

U želji da se sačuva uspomena na njegov život i stradanje, na inicijativu Crkvene opštine Drinjača, a blagoslovom episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija, u porti Hrama u Drinjači biće postavljen spomenik visine četiri metra, težak preko četiri tone, sa znakom Krsta na vrhu.

Spomenik je izradio i donirao akademik i humanista Dragoljub Drago Mirković iz Bijeljine, a izradu reljefa u bronzi je finansirala Boračka organizacija Republike Srpske i donatori.

U sklopu ovog spomen kompleksa nalaziće se informativne table o stradanju hramova, sveštenstva i naroda ovog kraja kroz istoriju.

Naš proslavljeni košarkaš i član reprezentacije Srbije Miroslav Raduljica, doniraće veliko igralište za decu koje će se nalaziti u sklopu ovog spomen kompleksa, kako bi najmlađi imali mesto za igru i radost i večno čuvali uspomenu na jedno nevino stradalo dete.

Takođe, biće izrađena kućica za psa koji će biti nazvan po Slobodanovom najboljem prijatelju.

Po obezbeđivanju sredstava za pripremu terena, izradu platoa, stepeništa, rasvete i ostalih neophodnih radova, započeće se i sa postavljanjem spomenika. Plan je da se sve završi ovoga leta kako bi se napravilo osvećenje i otkrivanje spomenika uz prigodnu akademiju.

Hram Svetog Đakona Avakuma u Drinjači i spomenik nalaze se 14 kilometara uzvodno uz Drinu od Zvornika, uz samu granicu sa Srbijom, na magistralnom putu Zvornik-Sarajevo.

Kratka istorija stradanja Hrama, sveštenstva i naroda u Drinjači

 

Hram Svetog đakona Avakuma u Drinjači sagrađen je i osveštan 1969. godine, a odlukom tadašnjeg episkopa zvorničko-tuzlanskog Longina (Tomića) posvećen je mučeniku beogradskom Đakonu Avakumu, jer je i parohija drinjačka kroz svoju istoriju bila mučenička i stradalna.

U Prvom Svetskom ratu paroh drinjački Timotija Popović obešen je od strane Austrougara, da bi njegov naslednik, sveštenik Milan Petković, takođe postradao u Drugom Svetskom ratu mučeničkom smrću u nacističkom logoru Dahau u februaru 1945. godine, gde je držan i mučen pune tri godine.

Branka Petković, čerka prote Milana Petkovića, umrla je od posledica boravka u logoru Banjica sa 25 godina.

Za vreme Drugog Svetskog rata desio se i veliki pokolj u Drinjači i okolnim selima kada je u nekoliko dana pobijeno 1.203 civilne žrtve.

Malaparte u svom izveštaju navodi punu košaricu ljudskih očiju na stolu Anta Pavelića “donesenu iz Drinjače” kao plen.

Tu nije bio kraj nesrećama koje su zadesile ovaj kraj, te je 1955. godine parohijski Hram Svetih Kirila i Metodija potopljen u jezero zbog izgradnje hidrocentrale u Zvorniku.

Na novi Hram se čekalo punih 14 godina, a sagradio ga je verni narod Drinjače i okolnih sela radeći danonoćno kako bi imali gde da prinose molitve Bogu upražnjavaju sve druge verske potrebe.

O brzini izgradnje ovog Hrama govori i činjenica da su 1968. godine osveštani temelji, a sledeće 1969. godine Hram je bio svečano osveštan i završen.

I za vreme poslednjeg rata u Bosni, narod parohije drinjačke je podneo velika stradanja, a najpoznatiji su primeri stradanja dečaka mučenika Slobodana Stojanovića iz Kamenice koji je zverski ubijen sa svojih 12 godina, kao i stradanje 126 vojnika na Glođanskom Brdu od kojih je veći deo bio iz sela koja pripadaju parohiji drinjačkoj. Stradali su mnogi nedužni civili, starci i deca čiji se spomenik nalazi u porti Hrama.

Uz pomoć ljudi dobre volje, ove godine na proleće je započeta sveobuhvatna rekonstrukcija na Hramu i pratećim objektima kako bi ovo mesto postalo duhovna oaza i čuvarkuća stradanja srpskog naroda u ovom delu Podrinja.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • ANTIROM

    18. jun 2021 | 12:25

    DUSA MALA NAPACENA NEKA NAM OSTANE U SECANJU,BRAVO ZA RADULJICU

  • Mihailović

    18. jun 2021 | 12:28

    Čudi me i toliko godina šta su presudili jer inače za zločine nad Srbima oslobode ubice...kako je evropa i amerika ubijali tek rođenu decu u Banja Luci ne dozvolivši da se dopremi kisik...radi svojih interesa i deca postaju žrtve njihove politike...

  • Naj

    18. jun 2021 | 12:34

    Miroslav Raduljica, prvi centar reprezentacije Srbije!Bravo MOMCINO!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA