Zašto bi Srbi rimokatoličke biskupe i nadbiskupe trebalo da zovu kao i pravoslavne — episkopima i arhiepiskopima

Različiti narodi su tokom dugog niza veka na svojim jezicima razvili različite oblike od grčkog originala „episkopos“, i koriste ih bez izuzetka. Katolička crkva u našim krajevima nalazi se pod jezičkim uticajem hrvatskog kao jedinog izvorno katoličkog na srpskohrvatskom govornom području, ali upotreba našim pojmova za njihove arhijereje ima opravdanje u jeziku koji je za njih najmerodavniji

  • 6
Sabor SPC. foto: SPC

Uobičajeno je u našoj javnosti da se rimokatolički episkopi nazivaju biskupima, a arhiepiskopi nadbiskupima, koristeći se hrvatskom terminologijom i stvarajući time lažni utisak o samim pojmovima. Tako kada se radi, izgleda kao da svi rimokatolici svuda koriste taj oblik, dok ovaj naš koriste samo pravoslavci. A to uopšte nije tačno.

Nemci koriste oblik „bišof“, Englezi „bišop“, Holanđani pak „bishop“. Naš „domaći“, a zapravo hrvatski oblik koriste Poljaci, Česi i Slovaci, dok Danci i Šveđani, kao i Norvežani, slično tome kažu „biskop“. Slovenci kažu „škof“, Letonci „biskaps“, Litvanci „viskupas“, Španci „obispo“, Portugalci „bispo“, Mađari „pišpok“, Italijani „veskovo“, Francuzi — „ivek“. I tako dalje.

Sve ove reči, od prve do poslednje, izvedene su iz grčke reči „episkopos“. Njeno prvobitno značenje bilo je „starešina, nadzornik, staratelj, čuvar“, pošto je izvedena iz glagola „episkeptomai“ koji označava radnju posmatranja, nadziranja, posećivanja, čuvanja (naš narodni izraz „vladika“ u blagoj je vezi s tim).

Prema tome, ne postoji opšta saglasnost u Katoličkoj crkvi oko konkretnog termina; smisao je uvek isti, ali različiti narodi su tokom dugog niza vekova na svojim jezicima razvili različite oblike i koriste ih bez izuzetka, ne praveći razliku između Zapadne i Istočne crkve.

Papa Franja se obraća vernicima na Trgu svetog Petra u Rimu. Foto: AP/Tanjug

Recimo, Italijani — koji su dve hiljade godina dominirali „centralom“ Katoličke crkve i dali maltene sve pape do sada, i koji zbog toga ipak predstavljaju izvestan reper za ovu priču — u životu neće upotrebiti izraz „episkop“ za nekog našeg episkopa. Upotrebiće reč „veskovo“. Tako će našeg patrijarha — čija puna titula glasi „Njegova Svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski“ — između ostalog nazvati „arcivescovo di Peć“.

Francuzi će, takođe, kazati „l'Archevêque de Peć“; Španci„el Arzobispo de Peć“, a Nemci„Erzbischof von Peć“. Engleze ne moramo posebno da naglašavamo, pošto je jasno da će reći „Archbishop of Peć“. Drugde, Poljaci episkopa banatskog Nikanora ne zovu episkopom već kažu „biskup banacki“, Španci episkopa šabačkog Lavrentija zovu „obispo de Šabacki“. Da ne idemo dalje, shvatili ste poentu.

No, postoji još jedan razlog zbog kojeg bismo morali da se držimo svog sopstvenog oblika, to jest „episkopa“. Radi se o tome, što u čitavoj Katoličkoj crkvi postoji samo jedna merodavna instanca, samo jedan jezik na osnovu kojeg se sve meri, u odnosu na koji su se sve određuje, koji i dalje ima položaj lingve franke te crkve: rečju, jezik iznad kojeg ne postoji nijedan drugi. U pitanju, dakako, latinski.

Kardinalski kolegijum. Foto: AP/Tanjug

A latinski je neumoljiv prema praksi da se njihovi episkopi i arhiepiskopi nazivaju biskupima i nadbiskupima. Latinski potire takvu praksu svojom sopstvenom. Jer, na latinskom, a preuzeto iz grčkog, episkop je „episkopus“ (lat. Episcopus) a arhiepiskop „arhiepiskopus“ (lat. Archiepiscopus). Drugim rečima, na latinskom se katolički arhijereji nazivaju isto kao što se na srpskom nazivaju pravoslavni. Zbog čega bismo onda mi biskupovali i nadbiskupovali?

Srpska pravoslavna crkva ovo donekle prepoznaje, pa kod njih nikada nećete naći izraz „biskup Rima“ ili „rimski biskup“ već isključivo — „episkop rimski“. U pitanju je osnovna titula „pape rimskoga“ u vrlini koje je on poglavar celokupne Katoličke crkve (ne obrnuto; iako oko toga vlada nerazumevanje, izbor pape zapravo je izbor episkopa rimskog koji kroz taj položaj postaje papa; to dolazi otuda, što je po tradiciji prvi episkop rimski bio Sveti Petar, „knez apostola“ kojem je Isus Hrist rekao: „I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima, i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima“; tumačenje ovih reči varira od crkve do crkve).

Naša crkva takođe koristi izraze „episkop“ i „arhiepiskop“ za sve istorijske ličnosti i zapadne svece pre Velikog raskola, koji se slave i na Istoku. Ali, SPC koristi „domaći“ izraz za savremene katoličke arhijereje, pa tako monsinjora Stanislava Hočevara tituliše kao „beogradskog nadbiskupa“ jer ga tako sama Katolička crkva u našim krajevima tituliše, bivajući pod jezičkim uticajem hrvatskog kao jedinog izvorno katoličkog na srpskohrvatskom govornom području. No to, kao što vidimo, jezički nema opravdanja.

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA