KAKVI SMO TO LJUDI? Tuku, pljačkaju i kradu, a mi ne reagujemo!

Svedoci uličnog ili javnog maltretiranja obično ne ulaze u duel sa agresorom kako bi zaštitili žrtvu, jer se plaše da i sami ne postanu objekat maltretiranja, mišljenje je stručnjaka

  • 15

Vest o tome kako je maloletnicu K.S. (15) napao manijak u "Lastinom" autobusu pri čemu niko od putnika nije "ni glavu okrenuo", a kamoli joj prišao i pomogao izazvala je polemike na temu kakav smo to narod postali, i šta je glavni razlog opšte letargije i nezainteresovanosti za tuđu nevolju.

Apsurdno, ili ne, sa poslednjim slučajem na ovu temu poklapa se i obeležavanje godišnjice tragičnog odlaska glumca Dragana Maksimovića, kojeg su takođe naočigled prolaznika dok je na Zelenom vencu čekao autobus huligani pretukli do smrti, jer su mislili da je Rom.

Prema rečima stručnjaka razlog duhovne anesteziranosti naroda ne leži samo u međusobnom nepoverenju, koje svakako iz godine u godinu u uslovima ekonomske krize i tranzicionog haosa raste.

- Prvo što će vam reći oni koji ne pomognu žrtvi na ulici je: "Pa, nisam ja odgovoran za takva dešavanja... Ima ko se bavi time" - počinje priču za Telegraf psiholog Aleksandra Janković i dodaje - Mislim da je neophodno vratiti ideju lične odgovornosti, nagraditi one koji drugima priskoče u pomoć... To je samo jedan od načina da se ukaže na neophodnost vraćanja pravim vrednostima, i toga da angažovanost i akcija pojedinaca menjaju stvari!

Sa Jankovićevom koja kao drastičan navodi primer sugrađana koji su vadili mobilne telefone ne bi li uslikali samoubicu na jednom od gradskih mostova slaže se i njen kolega psiholog Zoran Milivojević.

- Ta vrsta neangažovanosti nije karakteristična samo za ovo podneblje. Naime, na engleskom se oni koji prisustvuju nekom incidentu na ulici, a ne reaguju zovu „bystanders“-i. U slobodnom prevodu to bi bili "posmatrači", što oni svojim nedelovanjem uistinu i jesu. Ljudi se libe da na sebe uzmu ulogu spasilaca, jer se boje da i sami ne postanu žrtve nasilnika kojem su se suprotstavili - priča za Telegraf Milivojević dodajući da je kao dečak bio svedok događaja u kojem se žrtva pobunila protiv slučajnog prolaznika koji je pokušao da je odbrani.

- Bio sam na prozoru, kada sam ispred zgrade ugledao kako neki čovek nasilno gura ženu, koja vrišti. Slučajni prolaznik joj je prišao i ponudio pomoć, da bi ona iz stopa počela da viče na njega između ostalog poručivši mu i: "Skloni se, bre! Šta ćeš mi još i ti!?" - seća se Milivojević objašnjavajući da se ljudi boje ovakvih reakcija žrtvi, ali i toga da ne stradaju poput brojnih žrtava koje su nestale u roku od nekoliko sati pokušavajući na primer da spreče pljačku ili uhvate lopova.

Posebno zabrinjava činjenica da sličnih primera u Srbiji poslednjih godina ima sve više i da su takoreći postali deo svakodnevice.

Poput slučaja kada su trojica mladića usred dana u Knez Mihailovoj opljačkala Prokupčanku Mirjanu Perić (59). Dok je zapomagala kad su joj otimali torbu, niko od brojnih prolaznika nije joj pritekao u pomoć.

- Samo sam čula da iza mene neko trči i osetila kako mi otimaju torbu iz ruku. Čvrsto sam je držala i zvala u pomoć, ali niko nije prišao. Napadači su me gurali i na kraju oborili na zemlju, a onda mi iščupali torbu - izjavila je tada Mirjana.

Nakon toga medije je preplavila vest o tome kako su četvorica mladića uz pretnju nožem oteli patike P. P. Napad se ponovo desio na prepunoj autobuskoj stanici, a niko nije prišao da pomogne dečaku.

Pomoći nekome ili ne? Da li je moguće da je ovo postala dilema savremene Srbije?

(Katarina Vuković)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Vladimir

    9. februar 2014 | 12:05

    Poenta u cejoj prici da li reagovati ili ne je ta,da ako ne reagujes nisi savesni gradjanin,a pak ako reagujes,mozes da nadrljas u svakakvom pogledu. Vidi ovog,mogao je da spreci maltretiranje starice ili sikaniranje klinca/klinke itd...a onda priskocis u pomoc, a mangup ni 5 ni 6 izvadi noz i tu nastaje problem.Onaj ko izvadi noz na tebe ga nije izvadi da ti pokaze kakav lep noz ima,nego da te stravicno povredi sa njim...a ako ti izvadis noz,jel te da se jednostavno odbranis,najebes kada stigne policije,jer taj neko ima psihickih problema i ne moze da se kontrolise i policijaga ili pusti ili samo isamara i to je to,mi savesni gradjani idemo u stanicu gde dajemo tri rolne toalet papira izjava,pocevsi od salterskog radnika do ministra policije.Postoji i gora opcija,ako koliko toliko znas da se odbranis i bez nekog oruzija,pa tom napadacu polomis ruku,nogu ili vilicu u samoodbrani,tu si tek jebo cvorka,svaki prelom je teska telesna povreda,automatski 1-3 godina zatvora i nikad vise nece da bude covek od tebe,a samo si hteo da pomognes starici ili devojci ili bilo kome,a ne daj boze da dodje do toga da ga smrtno povredis,tu ti je kraj. To je poenta price,ljudi se plase da zbog dobrog dela koje su hteli da urade,naprave nesto zbog cega ce da se kaju do kraja zivota.

  • Ana

    9. februar 2014 | 12:17

    Problem nije u ljudima koliko u zakonima koji su ljudima oduzeli snagu bilo kakvog delovanja. Nedavno je bio članak o pljačkaju novinarke Telegraf-a u kome čak ni policajci nisu mogli ništa da urade delikventu. Možete onda zamisliti koliki bi bio poguban akt bilo kog moralnog građanina bio kada bi nešto preduzeo. Tvrdim da ljudi nisu krivi koliko zakon koji ih prisiljava da se tako ponašaju. Drugo je pitanje zašto zakon zabranjuje moralno, etičko, dostojanstveno i pošteno ophođenje prema licima, stvarima i životinjama, propisujući kazne za svakog ko se tako ponese u trenutku kada oseti da treba da deluje kao čovek.

  • Kimi CG

    9. februar 2014 | 14:05

    Kao što je Vladimir napisao, ovi psiholozi bi trebali da se pozabave i drugim aspektom. Po važećem zakonu, dužan si da pomogneš, ali po istom tom važećem zakonu, ako povrediš nasilnika, odgovaraš. Da ne bi bilo prekoračenja nužne samoodbrane, moraš upotrebiti silu adekvatnu sili koju je nasilnik upotrebio. Npr : ova naloletnica u autobusu je bila maltretirana, tako što je nasilnik dodirivao polnim organom. Dakle, po zakonu smeš da probaš da je odbraniš tako što ćeš ti napasnika da guraš svojim polnim organom, pa ko ima jači. U slučaju da upotrebiš pesnicu ili neko drugo sredstvo i povrediš nasilnika, odgovaraćeš i preti ti zatvor. Pa dragi psiholozi, šta predlažete, na koji način odbraniti maloletnicu, a ne doći pod udar zakona ? Zaključak : podhitno promeniti zakon, pa se tek onda baviti drugim razlozima ne pružanja pomoći žrtvama nasilja !

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA