≫ 

Uporedili smo kako su naše lektire nekada izgledale i šta deca danas čitaju

Uticaj savremenih tehnologija uslovio je izmene na spisku obavezne školske lektire

  • 4

Sećanje na 29. novembar, koji se slavio kao Dan republike SFRJ, pokrenulo je uspomene i na obaveznu školsku lektiru koju su deca imala u nastavnom planu i programu krajem 80 - ih godina prošlog veka, pre nego što će se ta država i raspasti.

Uobičajeno je da se često prave poređenja o životu onda i danas, naročito o detinjstvu, o tome kako su deca nekad odrastala, čime su se igrala, kao i o tome šta se nekada učilo u školi.

Lektira utiče na oblikovanje ličnosti deteta / Foto: Pixabay.com

Društveno - političke promene u poslednje tri decenije neminovno su se odrazile i na odabir lektire u osnovnim i srednjim školama u Srbiji. Pored promena koje su posledica ideoloških zaokreta, tu su i one koje su logičan sled uticaja savremenih tehnologija, naročito mobilnih telefona i interneta, na savremeni život čoveka, pa samim tim i dece.

Marina Stojanović, direktor OŠ “Vuk Stefanović Karadžić” u Vranju i profesor srpskog jezika, napominje da je obrada domaće lektire delikatna i složena jer snažno utiče na razvoj ličnosti, izgrađivanje shvatanja i ubeđenja učenika.

- Ako i samo ove aspekte uzmemo u obzir, jasna je važnost izbora dela za domaću lektiru, ali i neophodnost uvođenja novih naslova umesto pojedinih, nekada vrlo popularnih, uz koje su odrastale generacije dece i za koje sam lično i profesionalno itekako vezana. Digitalna era, internet, društvene mreže i pažnja svedena na petnaestak minuta, naša su stvarnost uz poražavajući podatak da samo četiri odsto dece slobodno vreme koristi za čitanje, kao i da je zabrinjavajući broj učenika koji se muče sa razumevanjem pročitanog.

Deci je sve teže da zadrže fokus na jednoj aktivnosti / Foto: Pixabay.com

Polazeći od ovih činjenica, Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, odnosno Centar za razvoj programa i udžbenika, uradio je izmene domaće lektire u prvom i petom razredu osnovne škole. Suština izmene u lektiri odnosi se na drugačiji pristup čitanju i proučavanju književnog dela, odnosno određivanja ishoda i razvijanja kompetencija učenika.

U prvom razredu, na primer, tekstovi domaće lektire su kratki, slikoviti, pamtljivi, odgovaraju iskustvu prvaka i izazivaju asocijacije. Predviđeno je da se duži tekstovi obrađuju na većem broju časova u cilju da se najmlađim učenicima održi pažnja i vežba pamćenje - pojašnjava Stojanovićeva.

Da bi dete bilo uključeno u nastavu, gradivo se mora prilagoditi njegovim afinitetima / Foto: Pixabay.com

U petom razredu, u odnosu na pre 20 ili 30 godina, ostala su dela “Hajduci”, “Robinson Kruso”, zatim “Doživljaji Toma Sojera”, ali na primer “20.000 milja pod morem” nije deo nastavnog programa, što ne znači da nastavnik ne može da preporuči ovo delo učenicima za čitanje.

- Uvedena je i izborna lektira sa velikim brojem naslova od kojih nastavnici, naravno, u dogovoru sa učenicima mogu da izaberu tri naslova, ali i da tematski vezuju i kombiniju naslove. Pomenuću samo neke: “Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke” Ljubivoja Ršumovića, odlomci iz Tolkinovog “Hobita”, “Putovanje u putopis” Vide Ognjenović, “Veliko dvorište”, Stevana Raičkovića - navodi Marina Stojanović.

Raspad SFRJ, kao i pad komunizma, iz obavezne lektire “proterao” je većinu pisaca iz nekadašnje zajedničke države, ali i sovjetske autore, poput dela ”Kako se kalio čelik”, Nikolaja Ostrovskog.

Neki od najpoznatijih naslova više nisu deo školskog programa / Foto: Lična arhiva

Među lektirama nema više “Čarobnog samarčića”, Vanča Nikoleskog, zatim “Družbe Pere Kvržice”, koju je napisao Mato Lovrak, ali ni romana “Daleko je sunce” Dobrice Ćosića.

Sada se recimo u trećem razredu umesto “Čarobnog samarčića” čita “Trnova ružica”, braće Grim.

- Naravno da se uvek moze pročitati i “Čarobni samarčić” i popularni romani Gradimira Stojkovića, i naravno da učenike možemo i moramo u čarobni svet čitanja da uvodimo sistematski, da negujemo odlazak u knjižaru i biblioteku...

Takođe je potpuno izvesno da će u podsticajnoj porodičnoj sredini, u porodici u kojoj postoji biblioteka i roditelji imaju naviku čitanja i deca čitati.

- Sa svojim učenicima smo jednom prilikom čitali Tagorea napolju, na snegu. Meni je to veoma draga uspomena, a verujem i njima. Jednom stečena navika čitanja, radost saznavanja i otkrivanja, ostaju za ceo život - poručuje Stojanovićeva.

Odeljenje čita Tagorea napolju, na snegu / Foto: Lična arhiva

(Telegraf.rs/S.T.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Zvezda

    16. decembar 2018 | 21:11

    Kad vidim predmete iz 80-tih srce mi se cepa od nostalgije. Pusto vreme sto ne moze da se vrati, da bar jos jednom vidim majku...😢 izvinite....

  • boris

    16. decembar 2018 | 20:22

    Pa deca danas čitaju.... hahahahaDeca danas gledaju uživo o onome šta je dostojevski pisao( parovi... i ostali idiotizmi koji zatupljuju decu)

  • DARKO 100%

    16. decembar 2018 | 20:26

    Skola nedaje pamet vec znanje!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA