≫ 

Katarini su nakon kobnog pada u plićaku rekli da će umreti za 6 meseci, a sada se paraplivačica bori da pliva pod srpskom zastavom (VIDEO) (FOTO)

Zbog čega ova devojka nakon nesreće i čuda nije primljena u srpsku paraolimpijsku reprezentaciju?

  • 28

Katarina Draganov Čordaš (23), koja je preživela tešku nezgodu na gradskom kupalištu u Zrenjaninu - na Peskari, 2014. godine osim što je devojka nesalomive volje, danas se kao tetraplegičarka bori da postane paraplivačica i da se na Svetskom prvenstvu u Italiji nađe pod zastavom Srbije. Međutim, stvari ne idu onako kako bi ona želela.

U razgovoru za "Telegraf" Kaća, kako voli da je zovu, rekla je da njeni dosadašnji rezultati nisu dovoljno dobri za srpski paraolimpijski savez, kome se prvi put prošle godine obratila. 

- Sa selektorom sam razgovarala prošle godine, iznela sam svoje rezultate, a moje jedino očekivanje bilo je da me pozovu u reprezentaciju, kako bih se pojavila na tom Svetskom prvenstvu. On mi je rekao, u tom nekom žargonu ili fazonu "plivaj ti samo, nije to još dobro, pa zovi sledeće godine". Ja sam to tako doživela, možda on to tako nije mislio - rekla nam je Katarina.

Foto: Privatna arhiva

Potom smo pozvali i Borisa Maleševića da nam prokomentariše ovu situaciju, a on je potvrdio da se čuo sa Katarinom i objasnio zbog čega nije primljena u srpsku paraolimpijsku reprezentaciju.

- Kada mi se Katarina javila, bilo mi je jako drago, kao što mi je i sada i kao što bih voleo da ona zapliva za nas. Međutim, ona je tada imala loše vreme, jer je recimo za tu njenu kategoriju bilo potrebno minut i 20 sekundi, a ona je skoro dva minuta isplivala 50 metara. Rekao sam joj tada da još vežba, pa da se čujemo nakon nekog vremena. Nažalost, ja sam izgubio njen kontakt i od tada se nismo čuli - rekao je Malešević za "Telegraf".

Od tog dana do danas, Katarina je napredovala, te u bazenu od 25 metara, ispliva za minut i 40 sekundi, ali je naša reprezentacija i dalje ne zove.

Ona ne skida osmeh; Foto: I love Zrenjanin

ŠTA SE DOGODILO KOBNOG DANA NA PESKARI?

Kada se kobni pad u plićaku na glavu dogodio, nije mogla ni da pretpostavi kako će se sve odvijati. Ljudi oko nje u prvi mah nisu pozovali Hitnu pomoć, jer su znali da je plivačica, te su mislili da će ubrzo uspeti da ustane i ode kući, međutim Kaća nije mogla ni da mrdne.

- Odmah sam bila svesna da nešto nije dobro i da se iz ovoga neću izvući lako. Prebačena sam sa plaže u zrenjaninsku bolnicu, ali ako mi verujete, ni jednom nisam zaplakala. Znala sam da stanje u kom sam nije ni najmanje obećavajuće, ali samo sam razmišljala "bitno je da sam živa" - prisetila se Katarina tog strašnog dana.

Kaćini ožljci nakon operacija; Foto: Privatna arhiva

Dok je ležala na krevetu, rođena sestra joj je pipala celo telo, ali nije osećala ništa, ni noge, ni grudi, kao ni stomak. Kako su doktori u Zrenjaninu zaključili, povreda je bila preozbiljna i kompleksna, pa su je odmah poslali za Beograd.

- Na Klinički centar stigla sam uveče, ali ono što sam tamo doživela, bilo je strašno. Kao da sam došla na ratište, užasni uslovi, o neorganizovanosti da ne govorim. Ugrađen mi je kateter, a onda je nakon toga usledio pravi pakao. Dobila sam infekciju i temperaturu 41, a lekari su mojoj majci rekli da ću živeti još samo pola godine - rekla nam je Katarina.

Imala je brojne lekarske tretmane, a na neke i danas odlazi; Foto: Privatna arhiva

KAĆINO STANJE BILO JE KRITIČNO

Njena majka je znala da ima jako malo vremena da nešto preduzme. Kako je Katarinin otac već neko vreme u Austriji radio, angažovali su medicinski avion koji je došao po povređenu devojku i odveo je. Austrijski lekari su bili šokirani stanjem u kom je Kaća došla, toliko da su prvo pitali "da li vi nju dovodite od kuće ili iz bolnce".

Operacija je trajala osam sati, a po izlasku iz operacione sale, do današnjeg dana, ona nije popila nijedan lek za bolove. Ipak, zbog nedostatka novčanih sredstava, oporavljala se kod kuće.

- Nismo imali dovoljno novca, jer je jedan dan na rehabilitaciji koštao 500 evra, a meni je bilo potrebno šest meseci. Onda je organizovana bila i humanitarna akcija. Austrija je mnogo više pomogla nego Srbija, malo mi je žao zbog toga, ali dobro. Zahvaljujem se svima koji su pomogli. Potom su mi dobri stručnjaci, terapeuti pokazali vežbe, pa su moji ukućani radili te vežbe sa mnom - rekla je Katarina.

Kao tetraplegičarka, bori se sa svim preprekama koje se nađu pred njom; Foto: Privatna arhiva

SRPSKI LEKARI SU JOJ DALI POLA GODINE ŽIVOTA, A ZA AUSTRIJANCE JE BILA ČUDO

Kaća je slomila pet vratnih pršljenova, a kičmena moždina joj je bila potpuno iskidana, stoga su se lekari iz Austrije čudili kako je uopšte živa, ako se uzme u obzir da je u takvim slučajevim, smrt maltene sigurna.

- Em tolika povreda, em u vodi. Oni su bili u šoku kako sam preživela i rekli su mojoj mami da ću ući u lekarske knjige njihove kao fenomen - sa smehom nam je ispričala Katarina.

Katarina se bori da dobije međunarodnu licencu i da postane profesionalna paraplivačica; Foto: Privatna arhiva

Ipak, za nju je najteži trenutak bio kada je sa terapeutima došla do bazena, a nozdrve počeo da nagriza miris hlora. Onda se zainatila i sebi obećala da će ponovo zaplivati. Tada joj je osoblje rehabilitacionog centra reklo da poseti psihologa, jer im je neshvatljivo bilo da tetraplegičar, koji se prilikom nezgode davio, uopšte želi ponovo da uđe u vodu. Plašili su se i za to kako će njeno telo reagovati.

- Nakon nekoliko nedelja, rekli su mi da se spremim. Tog dana sam prvi put zaplivala nakon nezgode. Ne mogu vam opisati taj osećaj, sloboda... Tako sam se osećala. To je bio moj teren. Shodno tome da sam jako plovna, kako bi treneri rekli, ja sam odmah počela da plivam bez ijednog pomagala. Svi su se okupili oko bazena i u šoku gledali mene u vodi, iako za mene to nije bilo ništa čudno - kaže Kaća.

O NJOJ BRINU DRŽAVA I MAMA

Austrija se od samog starta zauzela za oporavak, tretman i život kojim će Katarini biti olakšana borba sa stanjem u kojem se preko noći našla. Zahvaljujući radu na psiho-fizičkoj aktivnosti, ona danas mnogo stvari može da uradi sama - da ode do prodavnice, obuče se, opere zube, sredi kosu. Međutim, za situacije u kojima joj je potrebna pomoć, "desna ruka" joj je majka, kojoj država ovaj vide nege plaća.

- Ovo mojoj mami dođe kao drugi posao. Dakle, taj novac države kojim bih plaćala neku negovateljicu, dajem njoj. I to se ovde tretira kao njen dodatni posao. Nisam htela da sa mnom stalno bude neko ko nije deo porodice. Mada nema ona toliko obaveza oko mene, jer se ja trudim da sve što mogu uradim sama - objasnila je Katarina.

Ona je dodala i da je sve u zemlji u kojoj živi, porpuno prilagođeno osobama sa invaliditetom, dok to u Srbiji nije slučaj. Zato i izbegava dolaske ovamo, jer se ne oseća lepo. Čak ni njihova porodična kuća u Zrenjaninu nema mogućnosti za kretanje u kolicima, a o gradskom trgu, bankama, prodavnicama i kafićima, da i ne govori.

Foto: Privatna arhiva

KAĆA IMA DVA CILJA 

Uvek je mislila da je posebna i da imam neku svoju misiju, a kada smo je pitali da li je od dana kada se nezgoda dogodila, do danas mogla zamisliti da će sve ispasti ovako, ona kaže da je i sama iznenađena. Nije mislila da će imati neki tužan ili loš život, ali nije se nadala ni ovakvom stanju.

- To je možda i razlog zbog kog bih volela da studiram psihologiju, jer posmatram svoje psihičko stanje iz dana u dan i mogu da kažem da sam jaka. Ima raznih trenutaka, jer sam samo jedno ljudsko biće sa osećanjima. Dođe dan kada samo ležim u krevetu i pitam se zašto nisam izgubila život, svima bi bilo lakše. A onda sutra ustanem, odem na trening, otplivam jedan dobar trening i pomislim "Lep je život. Bože, što onakve crne misli" i dokažem sebi da je sve vredno - iskreno je sa nama podelila svoje psihičke uspone i padove.

Foto: I love Zrenjanin

Drugi cilj, pored studija, ove mlade devojke pune energije i živosti, jeste da dobije licencu kojom će moći da se uvrsti na međunarodnu listu paraplivača. Ipak, njeni planovi nisu samo bazirani na sportu i karijeri. Kaća nam je otkrila da bi pored svih tih uspeha volela da pronađe i partnera koji će je voleti.

- Mislim da mi to najviše fali, jer sam predugo sama, ali ti neki osnovni planovi tiču se školovanja i sporta - kazala je Katarina za sam kraj našeg razgovora.

VIDEO: Katarina na treninzima u Austriji

(S. Čenad - s.cenad@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Mrmot

    3. mart 2019 | 11:07

    Toliko o zdravstvu u Srbiji i onome sto dobije obican covek. Mislili su da nece preziveti i ni pokusali nisu da joj pomognu. Srecom roditelji su uzeli stvar u svoje rukei spasili cerku, kao i strana drzava! Nemojte mi zameriti, drago mi je da ce se Dea oporaviti, zelim joj srecan i dug zivot ali da je neko drugi bio na njenom mestu ne bi zvali doktore sa drugih klinika i pruzili joj svu pomoc koju je do danas dobila, o avionu vlade za pokojnog pevaca da ne pricam. Katarini sve najbolje i da joj se ostvari zelja da zapliva za reprezentaciju!

  • Mina

    3. mart 2019 | 10:57

    Devojko samo napred.

  • Nišlija

    3. mart 2019 | 12:10

    Svako ko hoće da spasi svoje zdravlje treba da ode iz Srbije .

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA