≫ 

Albanci su srpsku heroinu, majku šestoro dece, pogodili sa 4 metka: Zavirili smo u njen dnevnik

* Kada je Ljiljana, kao jedina žena dobrovoljac, stupila nogom na Kosovo, Dina je tek krenula u prvi razred * Ljiljana je u vanbračnoj vezi sa Tomislavom Karađorđevićem bila pre odlaska na Kosovo i živela je na Oplencu *

  • 55
Dina Galorini

Foto: A. Nalbantjan, Privatna arhiva

Našle smo se prvog dana proleća, prošle godine. Na putu do kuće na Dorćolu, gde me je čekala, ponavljala sam tada u sebi stihove koje je njena majka napisala nekoliko meseci pre nego što će je na Kosovu, u zasedi, ubiti albanski teroristi:

"I kad umrem, ja ću nogom opet stati,

da stojim k'o hrabra i visoka stena,

pogled će večno granicu da prati,

ni grob mi neće reći da me nema."

Od ovih reči na papiru prošla je 21 godina, a Dina ih je dobila u amanet od svoje majke, heroine Ljiljane Žikić Karađorđević, koja se 1999. godine, kada je počelo bombardovanje, dobrovoljno prijavila da ide na Kosovo i brani zemlju. Bila je raspoređena u Peći, u 125. motorizovanoj brigadi. Ubrzo nakon što je obukla vojničku uniformu, sa VMA je stigao obdukcioni nalaz u kom je pisalo da je pogođena 4 puta iz snajpera. Poginula je u selu Ljubenić, 1. aprila, u 42. godini života.

Pre nego što će staviti život na kocku, Ljiljana je bila mis Srbije 1978. godine, diplomirala na Fakultetu organizacionih nauka, bila dva puta u braku i za sobom ostavila šestoro dece. Živela je u vanbračnoj zajednici sa princem Tomislavom Karađorđevićem na Oplencu. Posthumno je odlikovana Ordenom zasluga u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena. Dva meseca pred smrt napisala je pesmu "Braniću Srbiju i kad budem mrtva". Stigla je da bude pesnikinja i ratnik.

Dina Galorini

Foto: A. Nalbantjan

- Kada dođe 1. april, svi drugi se smeju i šale tog dana, a meni nikako nije do toga. Odem na groblje u Žabare i kao da osećam njeno prisustvo tamo. Poslednjih 20 godina nosim maminu sliku gde god da krenem, imam je u kolima, u novčaniku, čitav stan mi je u njenim fotografijama. Dve decenije su prošle od ubistva, a mama mi nedostaje kao da je prošlo mnogo manje - kaže mi Dina Galorini, najmlađe dete Ljiljane Đorđević.

Kada je Ljiljana, kao jedina žena dobrovoljac, stupila nogom na Kosovo, Dina je tek krenula u prvi razred.

Dina Galorini

Dina Galorini/ Foto: A. Nalbantjan

- Zato je se slabo i sećam. Pamtim stvari koje sam doživela sa njom, a koje sad preživljavam sa svojim sinom. Odlazile smo u Zoološki vrt i uvek išle na onaj veliki točak u parku. Dosta smo se smejale. Sećam se i da jednu noć nisam htela da zaspim, samo sam grlila i ljubila mamu do jutra. Sad mene Viktor grli tako kad neće da zaspi i svaki put kad to uradi, ja se setim te jedne noći iz detinjstva. Kada bih je videla, uvek bih joj trčala u zagrljaj, a tako isto Viktor radi. Kao da sada s njim nadoknađujem sve ono malo što sam s njom doživela - priča Dina emotivno.

Dodaje da je od šestoro dece, ona bila najviše vezana za mamu. Ljiljaninu smrt teško je podneo i njen brat, Bogdan.

- Dan pre nego što će preminuti prošle godine, moj pokojni ujak je u snu dozivao mamu i počeo da priča o njoj. Sela sam pored njega, držala ga za ruku i slušala ga. Ceo taj dan smo samo pričali o njoj, prisećali se. Sutradan je umro. Toliko su bili vezani da je, čim je čuo da je Ljiljana 1999. otišla u rat, krenuo i on. Ali, dok je stigao, mama je već poginula i zato mu nisu dozvolili da i on bude dobrovoljac. Rekli su da ne daju da još neko iz porodice nastrada. Bilo je dovoljno što je mama podnela tu žrtvu - priseća se Dina.

Dina Galorini

Foto: A. Nalbantjan

- Bila je veliki patriota. Čuvam njen dnevnik, u kom piše da će doći do bombardovanja nekoliko meseci pre tog marta 1999. godine. Čini mi se kao da nije mogla da izdrži kad je sve počelo i zato je morala da ode na Kosovo. I ta odluka o prijavljivanju u vojsku zapisana je u dnevniku. Prema tim njenim ispisanim redovima shvatila sam da je zamišljala da će otići u rat, odbraniti zemlju i vratiti se kući. Zato nam na rastanku nije ni rekla gde ide. Bili smo suviše mali da bismo tada shvatili šta znače patriotizam, požrtvovanje, rat. Dok je bila na Kosovu, nije smela da nam se javlja. Nije se čula ni sa bratom, nismo znali ništa o njoj - dodaje.

1. aprila 1999. godine došlo je do zasede albanskih terorista. Ljiljana je ubijena u selu Ljubenić kraj Peći, sa još dva vojnika.

Dina Galorini

Foto: A. Nalbantjan

Nama su rekli da je mama umrla tek mesec dana posle ubistva. Nisam znala kako da se osećam, sve dok me nisu odveli na njen grob. Kada sam videla njenu sliku na nadgrobnoj ploči, shvatila sam da je zaista ubijena i da je više nikad neću videti. Tada su suze krenule iz mene i nisam mogla da se smirim. Svakakve glasine su dolazile do nas, ali imam obdukcinone nalaze sa VMA u kojima piše da je pogođena četiri puta iz snajpera i da je bila u vojnom odelu. Lako je pričati o nekome ko nije živ i ko ne može da se odbrani, ali ja znam da je moja mama bila heroj - priča Ljiljanina naslednica.

Keže mi i da joj je prošle godine stigao mejl od Nebojše Pavkovića, iz zatvora.

- Rekao mi je da je video mamu dan ili dva pre nego što je poginula. Pričala mu je tad da ima decu, o svom životu. On je video kakvo je stanje tamo i da neće izaći na dobro. Savetovao joj je da se vrati kući, ali nije vredelo. Njoj je patriotizam bio u krvi, zacrtala je da ostane do kraja i ostala je. Ali, do njenog kraja. Ona je bila jedina žena koja se dobrovoljno prijavila i svi su bili fascinirani zbog toga, jer je trebalo dosta hrabrosti za to. Mnogi su joj prebacivali da je ostavila decu i otišla da ratuje, ali ja to nisam ni u jednom trenutku tako doživela. Razumela sam je - kaže Dina.

Dina Galorini

Foto: A. Nalbantjan

Nakon što je Ljiljana poginula, brigu o deci preuzela je jedna druga Ljiljana, koja ih je usvojila. I ona će im od tog trenutka biti sve. Dinin otac je rekao da je suviše mlad da bi brinuo o četvoro dece, pa je u Švedsku odveo samo dva sina.

- Zaista nam nikad ništa nije falilo, ujak i Ljilja su su brinuli o nama. Prema ocu ne osećam ništa loše, iako me nije odgajio. Ja njega razumem, bio je mnogo mlad. Iako su svi znali da je moja mama poginula, niko do kraja srednje škole nije znao da nas je tetka Ljilja usvojila. Takođe, niko nije znao da je naša mama bila mis Jugoslavije, ni da je bila u vezi sa princem Tomislavom. Čak sam posle njene smrti išla na ekskurziju na Oplenac, na dvor na kom je ona živela - otkriva nam Dina.

Dina Galorini votermark

Tomislav i Ljiljana/ Foto: A. Nalbantjan

Veza sa princem, Tomislavom Karađorđevićem

 

Ljiljana je u vanbračnoj vezi sa Tomislavom Karađorđevićem bila pre odlaska na Kosovo i živela je na Oplencu. Na kraju su se razdvojili i prekinuli svaki kontakt, a Ljiljana je odlučila da se prijavi u vojsku kad je čula da se zaratilo.

Svađa između njih je bila toliko ozbiljna da se više nikada nisu čuli. Ipak, o snažnoj ljubavi svedoče i albumi sa fotografijama koje Dina čuva, kao i dnevnik koji je Ljiljana pisala svakodnevno.

10. aprila 1997. godine bila je sigurna u tu ljubav, pa vam prenosimo odlomak iz dnevnika baš iz tog dana.

- Tomislav i ja u kući u Kragujevcu. Spremamo se na put za London. On me voli i to je jedina istina do Boga. Samo sam ja u njegovoj duši i mozgu - napisala je Ljljana tada.

Dina Galorini votermark

Foto: A. Nalbantjan

Princ Tomislav je preminuo samo godinu dana nakon Ljiljaninog ubistva. Bio je jugoslovenski princ, drugi sin kralja Aleksandra I Karađorđevića i kraljice Marije, brat poslednjeg jugoslovenskog kralja Petra II Karađorđevića.

O njegovoj ljubavi sa srpskom heroinom, porodica Karađorđević se nikada nije oglašavala, iako je Ljiljana tokom veze sa njim Tomislavom svom prezimenu dodala i njegovo.

Dina Galorini

Liljanin denvnik/ Foto: A. Nalbantjan

Da li je poginula uzalud?

 

Dina nikada nije bila na Kosovu. S obzirom na to da se situacija u južnoj sprskoj pokrajini nije promenila od bombardovanja, često se pita da li je njena majka poginula uzalud.

- Žao mi je što je izgubila život, a da se na Kosovu ništa nije stabilizovalo i sredilo. Povredi me to, zaboli. Preseče me svaki put kad čujem da se dole nešto loše desilo. Teško je, ali život ide dalje. Meni je bitno da ona ne ode u zaborav - kaže mi.

Dina je u novembru 2018. godine ušla u "Parove".

- I ranije sam imala ponude za to, ali mi je bilo nezamislivo da budem deo rijalitija. Završila sam Ekonomski fakultet, završila sam i master, htela sam da idem nekim drugim putem, ali mislim da mi je bilo suđeno da se desi nešto čemu se nisam nadala. Pomislila sam da će me ljudi osuđivati, da će govoriti kako me nije sramota što sam kao ćerka srpske heroine ušla u "Parove", da mi tamo nije mesto. I to se i desilo. Ljudi su pričali i pričaće svašta uvek - objašnjava Dina razloge za ulazak u rijaliti.

Dina Galorini

Foto: A. Nalbantjan

Ljiljana je imala šestoro dece iz dva braka. Dina je sa sva brata jako bliska: Albertom, koji živi u Kanadi već 10 godina i Maurom i Dinom, koji žive u Švedskoj. Sa bratom i sestrom iz maminog prvog braka nije u toliko bliskom kontaktu.

Dina je razvedena i ima jednog sina, Viktora. Mužu mora da plaća alimentaciju, jer je dete posle razvoda ostalo kod njega.

- Pošto su imućna porodica, tražili su da dobiju starateljstvo nad detetom. Naravno, starateljstvo su dobili jer nisam imala ni posao, niti neku nekretninu. Moj muž se posle razvoda prijavio u Udruženje za samohrane roditelje i tužio me za alimentaciju, koju nisam imala od čega da platim - rekla je Dina, koja je u to vreme bila studentkinja i živela od majčine penzije.

Od te penzije odvajala je za alimentaciju i novac davala mužu biznismenu. Od tog trenutka sina viđa samo jednom nedeljno.

Tada, jednom nedeljno, dečaku pokazuje majčine fotografije i čita mu pesmice koje je Ljiljana napisala. Da se nikad ne zaborave. Ni pesme, ni hrabra žena, koja je žrtvovala sve zarad svoje zemlje.

Video: Evo kako je propao plan NATO-a da preko Paštrika uđe na Kosovo

(Jasmina Stakić/j.stakic@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • 125MB

    1. april 2019 | 10:39

    Bio sam prisutan kad je poginula ranjen sam prilikom te zasede ali salili smo se samo sat ranije jer je bio prvi april krenula je da pomogne vojniku koje je pogodjen izasla je na cistinu gde su je pogodili bila je pravi heroj slava joj

  • Neša

    1. april 2019 | 14:13

    Pored Ljilje bilo je još dobrovoljki za vreme rata na kosovu i metohiji samo u mojoj jedinici bilo je dve, jedna iz Vranja i jedna iz Rusije. Šteta što se ništa ili vrlo malo zna o tim ženama i sve su one na svoj način heroine.

  • Busplusije

    1. april 2019 | 10:28

    Šestoro dece i otići na Kosovo u sred rata i to žena i majka!? Kosovo i Srbija se brani tom decom, koja su ostala i bez majke i bez oca(očeva)uzalud i bespotrebno. Trebao bi na sud idiot koji ju je primio u jedinicu.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA