Pobegli su od rata i ostali zaglavljeni: Migrantima u Srbiji je jedina nada ovaj sport (VIDEO)

Više od 200 migranata u jednom od prihvatnih centara u Beogradu, zaglavljeni su na putu do krajnjeg cilja, a jedini dašak slobode im je kriket

  • 41

Dva sata je popodne. U prihvatnom centru za migrante u Obrenovcu završio se ručak i oko 200 njih, mahom Avganistanaca i Pakistanaca krenulo je ka terenima za sport. Idu pognutig glava, svako zadubljen u svoje misli. Mnogi od njih na ovom mestu su više od godinu dana i još uvek ne znaju kad će moći da krenu dalje, do "obećane zemlje". Ali, čim volonteri iz prihvatnog centra donesu opremu za igranje kriketa, raspoloženje se menja. Glave se podižu, lica postaju ozarena, a tugu zamenjuju uzbuđenje i graja.

- Ovaj sport nas mnogo podseća na dom. Svaki dan kad mi se završi škola, trčim kući po palicu i odmah na teren za kriket sa bratom i drugarima. Igramo do večernjih sati, kad se napolju ne puca. Zato sad kad sam u Srbiji i kad sam toliko odaljen od kuće i porodice, dok igram kriket makar na trenutak zaboravim na svoje probleme i osetim neku nadu - sa osmehom kaže osamnaestogodišnji Edabat Kučej iz Avganistana.

Migranti, Prihvatni Centar Obrenovac, Kriket

Tim migranata za jednu utakmicu kriketa, Foto: Nikola Tomić

U obrenovačkom centru je već godinu i po dana. Zajedno sa mlađim bratom prešao je dug i trnovit put iz zaraćene domovine, gde je više puta strahovao za život.

- Iz Avganistana sam prešao granicu da bih došao u Iran. U Iranu sam proveo, mislim, 11 dana. Zatim sam otišao u Tursku. Tamo sam proveo samo šest dana, ali granica je bila veoma blizu. To je bilo 2016. Onda sam sa Turske granice prešao u Bugarsku. Proveo sam sedam meseci u bugarskom zatvoru. Bugarska je veoma teška zemlja da pređete granicu. Zatim sam konačno došao u Srbiju i ovde sam 18 meseci - priča Edabat.

Migranti, Prihvatni Centar Obrenovac, Kriket

Edabat Kučej (18) iz Avganistana je u prihvatnom centru 18 meseci, Foto: Nikola Tomić

Kriket mu je, kako kaže, pomogao da ne padne u depresiju, već se usmeri ka cilju da dođe u Francusku gde mu živi ujak. Njegovu igru i požrtvovanje primetili su iz srpske kriket federacije i pozvali ga da igra u našem timu.

- Proveo sam najbolji deo života sa Vladom Ninkovićem i njegovim srpskim nacionalnim timom. U timu sam stekao i mnogo prijatelja iz Srbije. Osetio sam se kao da ponovo negde pripadam, zbog čega nikad neću biti dovoljno zahvalan Vladi i njegovim suigračima - iskren je ovaj momak.

Migranti, Prihvatni Centar Obrenovac, Kriket

Edabat je član Kriket federacije Srbije, Foto: Nikola Tomić

Osim njega, igranje kriketa u Srbiji pomoglo je i njegovim zemljacima Safiluahu i Nezmahamu. Obojica su krenuli iz zaraćenog Kabula u potragu za boljim i sigurnijim životom. Safiluah Niazi (22) u Srbiji je šest meseci i svakodnevno se nada da će moći da nastavi put ka Belgiji.

- Imam plan da u Belgiji završim studije i počnem da živim život o kojem sam uvek maštao. Odrastao sam u ratu, gde svaki dan može da ti bude poslednji. Takav život nažalost i dalje vodi cela moja porodica, ali čim dobijem belgijski pasoš planiram da ih dovedem kod mene. Do tad, se trudim da mislim pozitivno, a u tome mi mnogo pomaže igranje kriketa. Ljudi u Srbiji ga ne igraju toliko, ali nama je taj sport u krvi, nema ko u Avganistanu ili Pakistanu ne zna da igra kriket. To je trenutno za nas delić doma. Hvala Srbima što su dobri prema nama i što su nam ovo omogućili - zahvaljuje je on.

Migranti kriket

Safiluah i Nezmaham dok igraju kriket zaborave na svoje probleme, Foto: Nikola Tomić

Njegov drug Nezmaham Harudi (31) stidljivo stoji u hladu jednog drveta, čekajući priliku da ispriča svoju priču. Kaže da je Srbija prva zemlja u kojoj se oseća bezbedno. Prilikom pokušaja da pređe grčku granicu, proveo je šest dugih dana i noći u "džungli" bez hrane i vode i bio je ubeđen da neće preživeti.

- Trudio sam se da održavam mlađeg brata u životu, pa sam o svojim potrebama malo razmišljao. Ne znam kako smo uspeli da dođemo ovde, valjda smo samo imali sreće. Sport koji igramo ovde u Obrenovcu nam mnogo znači. U Avganistanu mi igramo kriket većinu vremena. Na ulicama, na terenima, kad god ugrabimo priliku igramo kriket, fudbal, odbojku sa prijateljima. Ovde imamo dosta terena u blizini kampova, oni su svuda. Ali u Avganistanu, morali smo da hodamo do terena 15 minuta, 30 minuta od naših kuća. To je bio težak i opasan put, jer nikad ne znaš da li ćeš uspeti da se vratiš kući živ - sa tužnim osmehom odmahuje Nezmham glavom.

Migranti, Prihvatni Centar Obrenovac, Kriket

Kriket je veoma zastupljen sport u Avganistanu, Foto: Nikola Tomić

Jedan od radnika u obrenovačkom prihvetnom centru, koji je najviše pomogao migrantima da se prilagode životu u tuđini je šef kancelarije ovog centra Srboljub Peović.

- Kriket kod nas nije toliko popularan sport, ali u zemljama poput Avganistana i Pakistana to je sport koji je popularniji od fudbala. I ono što znaju sve moje kolege jeste da kada se odvijaju takvi mečevi u kriketu da je to događaj dana, bez obzira šta se drugo dešava u centru. Pre dve godine smo imali preko 10.000 ljudi u kampovima. Sada je taj broj verujem tu negde oko dve, tri hiljade. Ali, taj broj koji je ostao on se obnavlja. Dakle, koliko god ljudi ode, toliko otprilike i dođe. Nama je najbitnije da se oni ovde osećaju prijatno i opušteno, kako bi mogli da nastave put u zemlju u koju su naumili da odu. Verovali ili ne, mislim da je jedna od najbitnijih stvari pri postizanju tog cilja upravo kriket - kaže Srboljub.

Kroz šta su sve prošli Edabat, Safiluah i Nezmaham na putu do Srbije, kao i kako izgleda jedna njihova kriket partija pogledajte u videu na početku teksta. 

(Ivana Nedić/ivana.nedic@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • ЋупричанинSWE

    28. jul 2019 | 10:33

    Уопште ми их није жао. Оставили жене и децу, а причају како се плаше за сопствени живот јер су побегли од рата. Ми смо прво склањали управо децу и жене, код њих је супротно. Лажу!!! То су економски мигранти, рат је само лаж којом се служе!

  • Dex

    28. jul 2019 | 13:22

    Plan islamizacije evrope u završnoj fazi

  • Roko

    28. jul 2019 | 11:32

    Bilo bi lepo da država hrani sve nas i plaća nam račune, dok mi recimo, pikamo fudbal po ceo dan?!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA