U Srbiji postoji grad Sveti Tomo, ali ga samo Hrvati tako zovu: Da li ste čuli za Parabuć i Lemeš

Foto: Shutterstock, Profimedia

Da li ste ikada čuli za grad Sveti Tomo u Srbiji? Možda Sentomaš zvuli poznatije?

Preporučujemo

Ipak, ovaj gradić u Bačkoj najpoznatiji je pod imenom Srbobran. U stvari, najpoznatiji je među Srbima, dok ga Hrvati zovu po svom - Sveti Tomo. A to je samo preveden naziv sa mađarskog (Szenttamás) ili nemačkog (Thomasberg).

Svoj srpski naziv "Sentomaš" je dobio po istoimenom utvrđenju, izgrađenom za odbranu u borbama koje su vođene 1848. i 1849. godine, za autonomiju i nacionalna prava Srba u bivšoj Austrougarskoj.

Ali, za Mađare Srbobran je i dalje Szenttamás. Reklo bi se da su Srbi i Hrvati bar oko imena naselja saglasni, ali u Vojvodini to ipak nije tako. Srbobran je ostao Sveti Tomo, a i mnoga druga naselja u Banatu, Bačkoj i Sremu drugačije se izgovaraju na hrvatskom jeziku.

- Mnogim naseljima u Vojvodini su promenjeni nazivi nakon Prvog i Drugog svetskog rata. Proces naseljavanja stanovništvom iz planinskih krajeva bivše Jugoslavije (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, jug Srbije) je doprineo promeni naziva naselja. Uglavnom je naseljavano srpsko stanovništvo, ali bilo je slučajeva da je naseljeno i stanovnika pripadnika drugih etničkih grupa. To stanovništvo je donosilo nazive i svog kraja. Ali menjani su nazivi i komunističkim ukazima. Nazivi mnogih naselja imaju veze s imenima narodnih heroja - kazala je za Telegraf prof. dr Milka Bubalo Živković, sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, departmana za Geografiju, turizam i hotelijerstvo.

Tako se Bački Vinogradi na hrvatskom jeziku zovu Kraljev Brig.

Mnogi su čuli za Kljajićevo, ali ovo mesto kod Sombora na Hrvatskom se zove Krnjaja.

Mladenovo kod Bačke Palanke imenovano je kao Bukin na hrvatskom.

Nekim naseljima u Banatu dodat je predznak "hrvatski". To su Hrvatska Boka, Hrvatska Klarija i Hrvatska Neuzina. Na srpskom jeziku kaže se samo Boka i Neuzina, dok je Hrvatska Klarija zapravo Radojevo.

Banatska Dubica se na hrvatskom jeziku zove i Margitica, Bački Gračac je Filipovo, dok Ratkovo u Bačkoj nosi interesantan hrvatski naziv - Parabuć.

Hrvati Staru Bingulu u Sremu nazivaju još i Pištincima, a selo Sutjeska zove se Sarča.

Subotičko poznato gradsko naselje Aleksandrovo Hrvati zovu Šandor.

Svetozar Miletić u Bačkoj je Lemeš, a naselje Bajmok kaže se Bajmak na hrvatskom.

Ono što srpskim govornicima pomalo para uši je naziv "Srijem", pa se tako i sva mesta koja u sebi imaju predznak "sremski" nazivaju "srijemski", dakle - Srijemska Mitrovica.

- Nazivi naselja koje ste ovde pobrojali su stari, ali vreme nije izbrisalo to. Stanovništvo te nazive prenosi s kolena na koleno. Nije to tipično samo za naselja gde žive hrvatska etnička zajednica, nego je to slučaj i za mađarsku, rumunsku, slovačku. Kada zakopate po istoriji tih naselja videćete da su to, upravo, stari nazivi. I ti nazivi će se čuvati i dalje. Kako rekoh, prenose se s kolena na koleno. Kažete Bukin danas Mladenovo, po narodnom heroju Mladenu Stojanoviću; Lemeš - danas Svetozar Miletić; Parabuć - po Ratku Pavloviću Ćićku (Ratkovo) opet narodni heroj; Šandor - Aleksandrovo (naseljena četvrt u Subotici) i tako dalje - objašnjava profesorka.

Međutim, pitanje je šta je narodni, a šta "službeni", odnosno zvanični naziv. Tako je, na primer Kraljev Brig postao prošle godine zvanični naziv za Bačke Vinograde. Znači, kada se na hrvatskom jeziku piše određeni izveštaj, koristi se naziv mesta koji se razlikuje od onog na srpskom jeziku i to je zvanično.

Ali, čudno bi bilo da kod nas nema podela i po ovom pitanju - i to nema veze sa odnosom Srbai Hrvata, već Hrvata i Bunjevaca.

U saopštenju Sveza bačkih Bunjevaca, iz vremena kada je ovo pitanje bilo aktuelno, navodi da je ovakav postupak gradske Skupštine nedopustiv i da predstavlja direktan napad na prava bunjevačke nacionalne manjine i osporavanje prava Bunjevcima na autohtonost i svoj maternji jezik. Kažu, naziv mesta na hrvatskom jeziku morao bi biti "Kraljev Brijeg", a ne "Kraljev Brig", jer je to naziv na bunjevačkom jeziku.

Trebalo bi napomenuti i to da je Hrvata u Srbiji svega 57.900, a da ih je šezdesetih godina bilo skoro 200.000. I to ne treba da nam bude pokazatelj samo nacionalne brojnosti, već i sveukupnog pada stanovništva, bele kuge, odlaska mladih iz zemlje.

Na kraju, sela koja smo navodili u tekstu više neće imati ko da naziva ni srpskim, ni hrvatskim, a ni mađarskim imenima - neka od njih prete da postanu potpuno prazna.

(Telegraf.rs)