Majka i sin jedini stanovnici napuštenog sela na Fruškoj gori: Društvo im pravi pas pokojnog komšije
U starim spisima se navodi da je selo postojalo i kada su Turci vladali Sremom
Jedini stanovnici napuštenog sela Pištinci, između Stare Bingule i Divoša na Fruškoj gori, su Veronika Peškir (72) i njen sin Slobodan (49). Selo u kojem je pre pet decenija živelo tridesetak stanovnika, danas ima svega dva žitelja i desetak oronulih, u korov zaraslih seoskih kuća.
Mada i neki stariji Sremci iz ovih krajeva ne znaju za ovo selo, do njega se dolazi samo letnjim putem. Najlakše i najjednostavnije iz Stare Bingule odakle je udaljeno dva kilometra. Ušuškano u dolinu, skriveno među njivama i voćnjacima, na ulazu u njega počinju odmah kuće.
- Moji su se ovde doselili kada sam imala osam godina. Tada je bilo više od 30 stanovnika, bilo je i dece, išli smo u školu u obližnju Staru Bingulu. Vremenom su ljudi počeli da se iseljavaju i kuće da prodaju - priča Veronika za portal Mitrovica info, dok namiruje stoku i iščekuje sina da se vrati iz nabavke i obavljanja nekih neodložnih poslova.
U Pištincima ima struje, telefonije, ali je vodosnabdevanje veliki problem. Za ovu staricu to je i najveća muka jer treba svakodnevno napojiti kravu, tri krmače i 100 komada živine.
- Donosimo vodu od komšije, on ima bunar, a kada je ovako kišni period onda nema problema. Leti često presuši zbog vrućina, a zimi topimo sneg da bismo mogli da napojimo stoku - priča ova žena i kroz uzdah nam kaže da joj je najžalije što njen sin ne radi u nekoj firmi.
- Bio se oženio, ali ga je napustila žena. Suprug Ilija je umro ima već četiri godine - setno priča Veronika.
Na jednoj od oronulih kuća stoji tabla sa nazivom: Ulica Branka Radičevića, ispisana ćirilicom i latinicom. Umesto asfalta blatnjav letnji put, a kuće jedna do druge u korovu do krova. Vlasnici ovih kuća kao da odavno nisu dolazili ovde. Tek ispred jedne očuvane kuće, trava je pokošena, prokrčeno, kao da u njoj neko živi. A, mala kapijica otvorena. Na stazici sedi pas.
- Ovo je kuća komšije Željka. Živeo je s nama u selu, a umro je pre mesec dana. Iza njega je ostao ovaj pas… Brinemo o njemu, hranimo ga, a on čuva Željkovu kuću. Sada nam je baš prazno kada nemamo više nikoga ovde - govori kroz setu Veronika.
- Više i ne znam ko je vlasnik ovih drugih kuća, jer su se stalno menjali. Skoro nismo videli da je neko novi dolazio u selo. Ja nikada nisam ni razmišljala da se iselim odavde.
U Pištincima pošta je dolazila do sedamdesetih godina, a onda kako su se vremenom ljudi odseljavali, tako je ono sada ostalo gotovo pusto. U starim spisima navodi se da je selo postojalo kada su Turci vladali Sremom.
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Zorana
Boze dragi, kako je zalosno sto opstina ne napravi ta 2 km puta I da spoji sa Bingulom. Mozda bi neko onda dosao I kupio kucu za vikendicu ili zivot. Ovim ljudima treba pomoci da iskopaju bunar.
Podelite komentar
Čiča
Doći će migranti.
Podelite komentar
Bora
Predeo prelep, ali bez puta,kao i većina sela u Srrmu, na žalost.
Podelite komentar